Portugalski Amplifest je, osim festivala odlične žive muzike, poslužio i kao savršena prigoda za prikazivanje najnovijih glazbenih dokumentaraca. Jedan koji mi je debelim žutim markerom označen na rasporedu od same inicijalne najave pokazao se kao pun pogodak. ‘Where Does A Body End?’ dvosatni je presjek života i stvaralaštva osebujnog njujorškog rockera Michaela Gire i njegove grupe SWANS.
Puna dva sata vrhunski odabranih arhivskih snimaka, razgovora s brojnim legendama rock glazbe poput Thurstona Moorea, Blixe Bargelda i J.G. Thirlwella koji su imali priliku iz prve ruke svjedočiti geniju Michaelovog stvaralaštva i crtica iz Girinog djetinjstva teško da su dovoljno za obuhvatiti četiri desetljeća scenske prisutnosti i šezdeset pet godina postojanja osobe kojoj nije bilo dosadno niti jedan dan u životu. U dokumentarcu tako i saznajemo o teškom Michaelovom djetinjstvu, odrastanju s majkom alkoholičarkom i preseljenju kod oca u Njemačku s nepunih trinaest godina. Već sa 15 Gira bježi od kuće, priključuje se hipi komuni u Amsterdamu s kojima autostopom preko bivše Jugoslavije odlazi u izraelski kibuc, a odmah zatim i nekoliko mjeseci u izraelski zatvor. Glazbenog Michaela u dokumentarcu upoznajemo u njujorškom getu početkom osamdesetih kad dolazi na ideju osnovati band koji će biti glasniji i abrazivniji od svih drugih grupa zajedno. Taj band nazvao je Swans, i u potpunosti uspio u svom naumu. Pod utjecajem svojih odličnih prijatelja iz Sonic Youtha, u kratke četiri godine izdaje četiri albuma ispunjena usporenom distorziranom gitarskom bukom, tutnjajućim bubnjevima i Michaelovim krikovima ispunjenim morbidnim recitacijama.
Swans su ubrzo, sasvim opravdano, bili proglašenim najglasnijim live bandom na svijetu, što je na jedan čudan mazohistički način privlačilo sve više i više publike željne probušenih bubnjića i nerijetke fizičke konfrontacije s konstantno agitiranim Girom. Stilsku promjenu u grupu donosi sredinom osamdesetih novopridošla klavijaturstica Jarboe, pod čijim utjecajem Swans gube na brutalnosti i buci, zamjenjujući ih usporenim, depresivnim temama s naglaskom na sukobljavanje ideja patnje, poniženja i religije.
Uskoro, na krilima Sonic Youtha i njihovog potpisa za diskografsku kuću Geffen, Swans također potpisuju lukrativan ugovor s mCa Records. U želji da se odmaknu od svojeg zloglasnog imidža, album ‘The Burning World’ predstavlja grupu u potpuno drukčijem, polaganijem i kontemplativnijem svjetlu. Album je doživio potpuni neuspjeh kod publike, a Gira je shvatio da Swans nisu nikad bili stvoreni za mainstream. Nikad se potpuno ne oporavivši od tog razočaranja, sredinom devedestih raspušta grupu ostavivši za sobom katalog od deset studijskih albuma. Gira zatim osniva folk grupu Angels of Light, no želja za povratkom buci i agresivnijoj glazbi bila je jača i 2010. ponovno aktivira Swans, ovaj put sa potpuno drugom postavom osim svog najboljeg prijatelja i suradnika, gitarista Normana Westberga. Swans se vraćaju sa četiri nova albuma u prvoj polovici ovog desetljeća, na opće zadovoljstvo kritike i publike. Iako stilski dodatno odmaknuti od svojih noise/ no-wave korijena, albumi i nastupi prepuni eksperimentacija s folkom i Americanom potvrdili su ih kao jedne od najintenzivnijih i najuzbudljivijih izvođača uživo. 2016. Michael Gira ponovno raspušta grupu, no taj drugi raspad nije trajao dugo. Opet s potpuno novom postavom glazbenika, Swans prošlog mjeseca izdaju svoj petnaesti dugosvirajući nosač zvuka ‘Leaving Meaning’.
Još jednom promijenivši stil, no ne i ideologiju, Gira uspjeva u 90 minuta ukomponirati sav svoj bol i gnjev u dvanaest čudnih mješavina dronea i folka, od kojih definitivno treba izdvojiti ‘The Hanging Man’, ‘Some New Things’ i ‘It’s Coming It’s Real’. Swans nikad nisu bili lagano glazbeno štivo pa tako i ‘Leaving Meaning’ zahtjeva potpunu usredotočenost i otvoren um kako biste upili svaku precizno postavljenu notu i svaki slog koji Michael izgovara. Gira, kako i sam dokumentarac prikazuje, danas u glazbi uživa više nego ikad, tako da će nas zasigurno i ubuduće počastiti novim proizvodima svojeg kreativnog genija.
Foto Young God Records