Dubrovačka publika u utorak, 22. prosinca, imat će priliku vidjeti jedinstvenu predstavu u Kazalištu Marina Držića, ‘Duša od krumpira’, u režiji Ozrena Prohića.
Radnja ove predstave događa se u jedan dan, na jednoj svojevrsnoj mikrorazini, a opet opisuje svekoliko razdoblje tog vremena. Na koji način je to postignuto u predstavi, te kako slojevitost kazališne situacije korespondira sa bitnim aspektima tog dubrovačkog razdoblja, otkriva nam Romano Nikolić, dubrovački glumac sa zagrebačkom adresom, ističući kako u ‘Duši od krumpira’ svaki glumac na svoj način prenosi grčevitost tog vremena…
Kao glavni lik, Mirko, suočavate se s ulogom koja Vas na neki način, ako to možemo tako kazati, mijenja. Po čemu Vam je ona različita od ostalih, na koji način ste se poistovjetili s Mirkom?
S obzirom da sam iz Dubrovnika i da me grad na neki način odredio svojom energijom, pokušao sam se poistovjetiti s Mirkom tražeći neka zajednička stajališta. U odnosu prema gradu njih svakako ima. Mirko na svojevrstan način kritizira Dubrovnik, ali ga isto tako i potpuno ćuti. Grad je njegovo utočiste. Svaka uloga ima svoje unutarnje sukobe koje treba propitkivati i nijansirati, pa tako i ova. U određenim situacijama smo senzibilitetom potpuno kompatibilni, a u drugim potpuno različiti. Najteže je pronaći mjeru između mog osobnog i njegovog stajališta. Još uvijek je tražim.
Mirkov kompleksan lik Jarak je pretvorio u politologa, filozofa, ljubavnika, mladu osobu punu emocija. Koja od njih najviše ‘izvire’ iz lika?
Ponajviše u čovjeka rastrganog između težine prošlosti i današnje površnosti. Lik Mirka u ovom komadu pokušava pobjeći iz realnosti tog vremena, grčevito se držeći za svoje čežnje. Pokušavam, gradeći liniju lika, opravdati njegova nezadovoljstva, vratiti ga u tračnice iz kojih se zbog kompleksnosti vremena u kojem se radnja događa potpuno izbacio. Upravo zbog traženja samog sebe Mirko postaje politolog, filozof, ljubavnik i svaki od tih ‘likova’ iznova se regenerira u svakoj sceni komada.
Je li glumiti Mirka značilo izvući iz sebe nešto što dosad niste osjetili? Ipak on nosi predstavu, ona se vodi kroz njegovo očište?
Točno, scene u predstavi se proiciraju iz njegovog doživljaja. Prošli smo neke različite ratove, ali su one u suštini emocije, pretpostavljam, potpuno identične. Svaka bol koja se dogodi čovjeku ne umanjuje se, isto kao i ljubav koja mu se dogodi, pa makar ona bila i ‘zabranjena’, misleći na njegovu zaljubljenostu vlastitu rodicu. Emocije su kod svakog čovjeka iste, samo ih doživljavamo na različite načine.
Koja je simbolika krumpira? A simbolika kokoši?
Simbol krumpira (patata, krtole, karofijela) simbol je puka kojem je u tom vremenu neimaštine krumpir bio dostupna, jeftina i izdašna namirnica. Nastavlja se na trulež krumpira koji se prenosi na trulež društva kojem sami svakodnevno svjedočimo, dok kokoš predstavlja neki logičan nastavak. Isto tako kokoš u ovom komadu Mirku pomaže da se odmakne I sagleda situaciju. Tako u jednoj sceni kokoš liku postaje najbolja prijateljica kojoj se povjerava u onom trenutku kada njegove misli nitko ne bi shvatio.
Najavljujući novu kazališnu sezonu, ravnatelj Ante Vlahinić istaknuo je povratak dubrovačkim autorima, svim dubrovačkim razdobljima, te svakom kantunu grada. Radnja je smještena u vrijeme koje je Dubrovnik obilježilo na vrlo bolan način. Na koji način predstava ‘Duša od krumpira’ prenosi ono što se događalo te ne tako daleke ’49. godine?
U jednom od pitanja prije odgovorio sam djelomično na to pitanje. Kao motiv predstave provlači se pitanje Dakse kao otoka smrti i sve ono što je bio logičan nastavak na tu situaciju. Težina te priče Mirka prisiljava na bijeg u somnabulne misli. On se pokušava otrgnuti i ne misliti o tome, ali te priče su jednostavno dio njega, njegovog odrastanja i sazrijevanja. Bježeći u stripovske junake, nogometne utakmice Mirko si olakšava i pokušava na svoj način shvatiti i posložiti emocije koje izviru.
Kako je surađivati s Ozrenom Prohićem, te s autorom Radom Jarkom koji će biti i prisutan za vrijeme premijere?
Ovo mi je prva suradnja s Ozrenom i jako sam sretan što je upravo meni povjerio tako zahtjevnu I kompleksnu ulogu. Njegove upute su jasne, konkretne i inspirirajuće. Zapravo, cijeli autorski tim ove predstave je poticao na maksimalnu kreativnost i užitak je bilo raditi i istraživati. Autora ovog djela još nisam imao prilike upoznati, ali kao da svakodnevno komuniciramo preko komada. Postavljam pitanja, a Jarak mi u nekom metafizičkom smislu odgovara preko Mirka. Kao da se već poznajemo (smijeh).