Kako biste se osjećali kada biste saznali kako na mjestu gdje godinama prolazite postoji nešto iz daleke prošlosti, a vi to – uopće ne primjećujete? Tako našto, točnije rečeno rimski nadgrobni natpisi, nalaze se u Uvali Tiha u Cavtatu koja je s dolaskom hladnijih dana zaista postala – tiha.
U šetnji s arheologom Brunom Bijađijom otkrili smo dva nadgrobna natpisa iz rimskog doba, još uvijek in situ – izvorno postavljena na tu lokaciju na kojoj su i dan danas, stoljećima nakon. Neki Cavtaćani itekako znaju za njih, neki pak – nikad čuli. Zato smo odlučili zapisati nekoliko crtica o njima za ovaj broj DuLista…
Natpisi su vezani za dvije žene iz nižeg društvenog sloja, Lartirdiju Receptu i Terciju, a naš vodič nam je ustupio i slobodan prijevod uklesanih riječi posvećenih ovim ženama. Prvi natpis kaže: ‘Lartidia Recepta / C(ai) Lartidi Crispi (centurionis) / coh(ortis) VIII volunt(ariorum) ann(orum) / XXVII pos(u)it / h(ic) s(ita) e(st)’, a slobodan prijevod na hrvatski je: ‘Ovdje leži Lartidija Recepta koja je živjela 27 godina, spomenik joj postavlja gazda Gaj Lartidije Krisp centurion 8. dobrovoljače kohorte.’ Drugi pak natpis, nekoliko metara poviše prvoga, kaže pak: ‘Tertia / Ismarniensis / ann(orum) XL / h(is) s(ita) e(st)’, a slobodan prijevod na hrvatski je: ‘Ovdje leži Tercija iz Ismara koja je živjela 40 godina.’. Naš vodič Bruno kazao nam je kako oba pokazuju vrlo siromašnu dekorativnost.
Izravna opasnost za natpise
– Natpis Lardije Recepte je samo uokviren jednostavnim profilom bez ikakve dodatne dekoracije, dok je natpis Tercije Ismarnijense je izveden na natpisu s ansama (tabula ansata). Radi se o vrsti dekorativnog elementa na kojem se natpisno polje nalazi između ansa. Ovakav dekorativni element je čest i na rimskim sarkofazima. Oba natpisa su usječeni u žive stijene, in vivo saxo. Pokojnice pripadaju nižem društvenom sloju. Za Lartidiju Receptu znamo da je ropkinja dok za Terciju znamo da je rodom iz Ismara u Trakiji. Za nju se također može pretpostaviti da je nižeg društevnog sloja, jer je zabilježen samo njen ‘kognomen’, službeni nadimak odnosno dio rimsnskog imenskog obrasca – napominje.
Inače, ističe dalje, nadgrobni spomenici mogu biti sasvim jednostavni, a mogu biti vrlo dekorativni. Općenito gledajući, rimske nekropole uglavnom su smještene uz prometnice izvan bedema grada (extra muros). Tijekom 1. i 2. stoljeća pokojnici se spaljivaju, što se naziva incineracijom, kako su pokopane dvije ‘junakinje’ ove priče. U 2. stoljeću pojavljuje se inhumacija odnosno skeletno pokapanje da bi tijekom 3. stoljeća u potpunosti zamijenila incineraciju.
Incineracija je završavala polaganjem pepela pokojnika u staklene, keramičke ili kamene urne, a iznad tog mjesta podizao se nadgrobni spomenik na kojemu obično piše ime pokojnika i komemorator, onaj koji je postavio spomenik, kao u slučaju prvog spomenika, onog Lartidije Recepte. Dodajmo za kraj ove povijesne šetnje i nešto, nažalost, zabrinjavajuće – oba natpisa fizički nisu zaštićeni, a osobito je u izravnoj opasnosti natpis Lartidije Recepte koji se danas nalazi na parkiralištu i pod izravnim je rizikom da ga neki automobil uništi prilikom parkiranja. Stoga, neka i ovo bude još jedan apel za zaštitom povijesne baštine koja već stoljećima krasi južni dio Hrvatske.
O EPIDAURSKOJ NEKROPOLI
Kuda je išla rimska cesta?
Na temelju sadašnjeg poznavanja topografije rimske kolonije Epidaur može se reći da se rimska nekropola protezala od današnjeg groblja sv. Roka, preko sjeverne strane poluotoka Rata, pa kroz uvalu Tihu i najvjerojatnije kroz Donji Obod kuda je i išla rimska cesta koja je spajala današnji Cavtat s današnjim Trebinjem. Ta cesta je zapravo bila priključak na magistralni pravac koji je išao od Akvileje, duž cijele istočne Jadranske obale do Dirahija, današnjeg Drača u Albaniji gdje je cesta nastavljala prema današnjem Istanbulu, odnosno Konstantinopolu.
1. natpis
LARTIDIA RECEPTA
C LARTIDI CRISPI
COH VIII VOLVNT ANN
XXVII PATRONVS POSIT
H S E
2. natpis
TERTIA
ISMARNIENSIS
ANN XL
H S E