‘Vatikanski ugovori’ koje je Republika Hrvatska u drugoj polovici 90-ih godina potpisala sa Svetom Stolicom ponovno ‘podižu prašinu’ u hrvatskoj javnosti. Opozicijski Kluba vijećnika gLas-a i Hsu-a predložio je Saboru reviziju. I dok se oporbeni vijećnici zalažu za izmjenu ‘Vatikanskih ugovora’ uvođenjem talijanskog ili njemačkog sustava financiranja vjerskih zajednica u sklopu kojeg primjerice, porezne vlasti ubiru i crkveni porez te ga dostavljaju onoj vjerskoj zajednici kojoj pripada porezni platiša, premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović protive se reviziji naglašavajući kako bi to bio ‘opasan presedan’.
Konkretno, nekoliko je točaka prijepora zbog kojih bi se, prema mišljenju oporbenih političara, ‘Vatikanski ugovori’ trebali revidirati. Na prvom je mjestu financiranje Katoličke crkve u kojem prema ‘Ugovorima’ sudjeluju svi pa i oni koji nisu pripadnici te vjerske zajednice. Druga sporna točka jest vjeronauk u školama koji je uveden kao obvezni predmet potpisivanjem ‘Vatikanskih ugovora’. Komentirajući nastalu situaciju oko prijedloga revizije Vatikanskih ugovora, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić istaknuo je kako je ‘revizija moguća ukoliko se utvrdi da su se okolnosti koje su vladale prilikom potpisivanja ugovora u 90-ima promijenile’, ali i dodao da Katolička crkva u Hrvatskoj ne bi mogla funkcionirati bez sredstava koje dobiva izdvajanjem na temelju Ugovora.
Potreba suglasnost obiju strana
Politolog i sveučilišni profesor prof. dr. sc. Pero Maldini pojašnjava za DuList kako je u slučaju ‘Vatikanskih ugovora’ riječ o konkordatu, međunarodnom ugovoru između suverene države i Svete Stolice kao međunarodnog subjekta i vrhovne vjerske vlasti. U Ugovoru je preciziran i postupak njegove promjene ili otkazivanja. Politolog Maldini ističe kako su ‘Vatikanski ugovori’ potpisani u uvjetima prilično drukčijima od današnjih. — Naime, u godinama nakon hrvatskog državnog osamostaljenja, koje je Vatikan aktivno podupirao, po završetku rata i konsolidaciji hrvatske države, iskazala se potreba reguliranja odnosa sa Svetom stolicom, ne samo kao s još jednim međunarodnim subjektom, već poglavito zbog reguliranja pozicije i djelovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj, i to u karitativnom, edukativnom, pravnom i ekonomskom području. Riječ je zapravo o četiri ugovora kojima su ugovoreni odnosi, prava i obveze Republike Hrvatske i Katoličke crkve u Hrvatskoj. Ako se procjeni da su se promijenili uvjeti u odnosu na one koji su vladali u trenutku kada su ugovori sklopljeni te da postoje razlozi za mijenjanje ugovora, tada jedna ili druga strana potpisnica može pokrenuti pitanje promjene ugovora. Premda bi bilo moguće, nije uobičajeno ni diplomatski jednostrano ga otkazivati, a za to nema ni razloga. Ako se utvrde razlozi dostatni za reviziju, o tome bi trebalo najprije pokrenuti razgovore koji bi trebali rezultirati suglasnošću obiju ugovornih strana oko svih eventualnih promjena, ako bi do njih došlo – mišljenja je ovaj politolog.
‘Dijalog, a ne izvorište sukoba’
Također, ističe kako ‘drži da se promijenio dio uvjeta u odnosu na one iz vremena prije dva desetljeća kada su ugovori potpisani’. U skladu s njima, nastavlja Maldini, Katolička Crkva u Hrvatskoj dobila je mnoga prava koja su joj tijekom komunističke vladavine bila oduzeta. — Crkva je po pitanju slobodnog pastoralnog, socijalnog i kulturnog djelovanja, vjerske edukacije i karitativne djelatnosti zauzela svoje mjesto u hrvatskom društvu, vraćen joj je dio konfiscirane imovine, dok je dio koji nije moguće restituirati, na neki način, dijelom kompenziran kroz financiranje određenih crkvenih aktivnosti iz državnog proračuna. Svakako, postignut je vidan napredak na obostranu korist. Međutim, oni koji danas propituju odnos Crkve i države, ističu neka pitanja o kojima nema razloga ne razgovarati. Tako se, između ostalih, postavljaju pitanja obveze plaćanja poreza i drugih naknada za komercijalnu djelatnost Crkve, čime bi se izjednačila sa svim drugim gospodarskim subjektima, jednakog postupanja u kaznenim postupcima pripadnika Crkve i svih drugih građana te mjerodavnosti države u odnosu na Crkvu u koncipiranju i organizaciji vjeronauka u javnim školama. Ta i slična pitanja svakako mogu i trebaju biti predmetom razgovora i moguće revizije dosadašnjih aranžmana, a ne izvorište sukoba, koji se redovito reflektiraju politički i ideološki – ističe Maldini te dodaje da bi Crkva trebala napraviti bolji balans između svojih prava i poslanja tako da prvo ne zasjeni drugo. Naglašava i da država, mora ‘pronaći način da podupre Crkvu zbog njezine društvene uloge, zadržavajući pritom demokratske standarde sekularne države.’
Rasprava bez prijedloga
— Ništa nije ‘zapisano u kamenu’ da se ne bi moglo razmotriti i mijenjati, ali potreban je dijalog. Podgrijana rasprava o ovim pitanjima događa se upravo u ovom trenutku, međuostalim, jer su izbori pred vratima, najprije europski, potom i predsjednički. Događa se i stanovito restrukturiranje oporbenih stranaka, prije svega onih oko GLASa, koji ovom raspravom nastoje steći političke bodove, znatno više nego što nude odgovarajuća strukturirana rješenja ovih pitanja. Nota bene, treba se prisjetiti da znatan dio tih političkih aktera, ne tako davno, kada su bili u strukturi vlasti i imali mogućnost rješavanja ovih pitanja, nisu po tome ništa pokrenuli niti riješili. Stoga, javlja se sumnja u vjerodostojnost tih zahtjeva i sve upućuje na to da je riječ o kampanji u kojoj pojedini politički akteri nastoje politički kapitalizirati raspravu oko tih pitanja. Premda je svakako legitimna, ta rasprava bi trebala ponuditi i konkretne prijedloge za promjenu, što bi iniciralo dijalog iz kojeg bi nešto proizašlo. Ovako, potiče se samo sukob, koji je jalov jer ne vodi rješenju već političkim podjelama – mišljenja je Maldini. Ovaj politolog i sveučilišni profesor naglašava kako ‘nije sporno da su se vremena promijenila, ali da se o reviziji ‘Vatikanskih ugovora’ ne bi trebalo raspravljati u kontekstu dnevno-političkih interesa i sukobljavanja, već da je to puno ozbiljnija tema kojoj se treba pristupiti odgovorno i ozbiljno’. — Treba promotriti i iskustva drugih europskih zemalja koja su bila u ovoj situaciji i uspješno su je razriješila. Potrebna su rješenja koja neće produbljivati podjele i stvarati nove probleme, već biti rezultat dijaloga i konsenzusa zasnovanoga na demokratskim standardima – zaključio je prof. dr. sc. Pero Maldini.
‘Igrajmo pošteno’
S druge strane, teolog i vjeroučitelj Šime Zupčić ističe kako ‘načelno nema ništa protiv revizije ‘Vatikanskih ugovora’, ali da se onda treba ‘igrati pošteno’. — Kad govorimo o potencijalnoj reviziji Vatikanskih ugovora, misli se prije svega na novac koji država dobiva iz proračuna. Pitaju stoga neki zašto bi netko tko nije pripadnik Katoličke Crkve izdvajao za organizaciju kojoj ne pripada? Logično pitanje. No, što ako tu logiku uistinu primijenimo? Nemojmo uopće izdvajati od svojih plaća za ono što nas ne zanima. Gdje će to dovesti? Ne pratim sport, zašto bi se iz moje plaće izdvajalo za Hajduk ili Dinamo? Nekoga ne zanima kultura, zašto bi se iz njegove plaće izdvajalo za kazalište? Možda netko smatra da je obrazovanje kakvo danas imamo nepotrebno pa neka za obrazovanje izdvaja samo onaj tko hoće pa ovisno koliko bude onih koji žele izdvajati za škole, toliko ćemo ih imati. Sve se to može, ali mislim da u tome nema logike – naglašava ovaj katolički teolog. Zupčić također ističe kako novac koji se izdvaja u proračun ide i udrugama koje zastupaju stavove suprotne njegovima, ali dodaje kako je to u redu jer su društvu potrebne različite udruge i organizacije, koje će zastupati različite stavove. — Ako su potrebne te male udruge, koje ne mogu funkcionirati bez državne pomoći, nije li nam Crkva, kao društvu, još potrebnija? A ni ona svoje osnovne djelatnosti, a koje su usmjerene prema čovjeku i njegovom boljitku, ne može obavljati bez financijskih sredstava – mišljenja je Zupčić.
Izdvajanje iz proračuna=0,2 posto
— Crkva prema Vatikanskim ugovorima od države dobije iznos koji ovisi o broju župa i prosječnoj plaći u Hrvatskoj, on nije fiksan, ali kreće se oko 300 milijuna kuna godišnje, odnosno 0,3 milijardi kuna – pojašnjava Šime Zupčić. S druge pak strane, nastavlja, proračun za ovu godinu iznosi preko 137 milijardi kuna. — Ne milijuna, nego milijardi. Za Crkvu iz proračuna dakle odlazi 0,2 posto proračuna. Ako bi tih 0,2 posto pomoglo da nam se država preporodi, ja bih odmah pristao da Crkva ne dobije niti jedne lipe iz proračuna. No, mislim da je svakom tko iskreno i pošteno promatra ovo pitanje, jasno da tih 0,2 posto ne bi ništa promijenilo. No, slobodno ukinimo ugovore, i neka svatko izdvaja za što on želi. Vjerujem da bi tu Crkva profitirala više nego što dobije sada, a neke druge udruge i skupine bi loše prošle. Lako za njih, ali kultura bi posve nestala, škole i bolnice bi nam se zatvorile – ističe Zupčić. Po pitanju vjeronauka u školama koji se ponovno našao ‘na tapeti’ političara kao jedna od stavki zajamčena ‘Vatikanskim ugovorima’, Zupčić pojašnjava kako ‘vjeroučitelji nisu povlašteni’. — Dapače, u nezgodnijoj smo poziciji. Istina je, da bismo mogli raditi u školi, biskup nam daje mandat. Ali, ako u Dubrovniku imamo toliko i toliko škola, koje trebaju toliko i toliko vjeroučitelja, biskup ne daje više mandata, ne šalje 10 vjeroučitelja na školu kojoj trebaju dvojica, šalje ih samo dvojicu i to je to. Onog trena kad vjeroučitelj postane zaposlenik škole, on po svim radnim pravima postaje zaposlenik škole, sa svim pravima i obvezama. Kad radim u školi, osim što mi biskup može ukinuti mandat, i ravnatelj mi može dati otkaz, jer njegov sam zaposlenik. Također, škola je odgojno-obrazovna institucija. A ima li predmeta koji je više odgojan, nego što je to vjeronauk? On pomaže učenicima da žive čestitost, ljubav, poštenje, istinoljubivost, dobrotu, vjernost, sve one kršćanske vrednote koje su i univerzalne humanističke vrednote – ističe teolog Zupčić te zaključuje pitanjem ‘Ima li smisla postojanje predmeta u našoj školi koji pomaže da učenici, budući odrasli građani ove naše domovine, budu dobri, plemeniti, suosjećajni ljudi puni ljubavi za druge?’ te time jasno zaokružuje svoj stav.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 13. veljače 2019.