Miljenik dubrovačke publike Massimo ponovno dolazi u Dubrovnik. Ovoga puta nastupit će u nedjelju, 8. srpnja s početkom u 21 sat u kampu Solitudo i to u sklopu ‘Ljeta u Valamaru’. Povodom koncerta, imali smo priliku razgovarati s ovim poznatim glazbenikom koji nam je rado otkrio što donosi njegov novi album, tko mu je najveća životna podrška, ali i žali li za nekom neostvarenom suradnjom.
Nedavno ste objavili i novi album ‘Sada’. Koliki je izazov bio snimiti album u ovom vremenu kad je to, možemo reći, postala prava rijetkost?
Kao i svi moji albumi do sada, u posljednjih 15 godina, album se počinje raditi istoga trenutka kada je gotov i album na kojem radiš. Već ostaju neke pjesme koje nisu uspjele ući na album i onda se stvara jedna masa od koje krećeš rad na albumu. Sigurno smo radili dvije godine na kreativi, a onda zadnjih šest mjeseci na snimanju albuma, kako sam radio u trima studijima, Nikše Bratoša, Peggyja Martinjaka i Ive Popeskića. Ljudi misle kako je jednostavno napraviti od 10 do 14 pjesama i napraviti neku koncepciju što će odgovarati nečemu što se zove album, ali to zahtijeva jako puno rada i vremena. To vam znaju moji izdavači iz Aquariusa… Tko god se bavi ovim poslom zna kako je vrijeme u nas vrlo rastezljivo i relativno.
Volim raditi sa svim ljudima koji imaju dobru volju pomoći u kreativnom smislu
Kakvim opisujete novi album i što nam sve donosi? Što ga zapravo izdvaja od prošlih albuma koji su kod javnosti, ali i kod kritičara, itekako dobro prošli?
Na ovom albumu radila je već provjerena ekipa, ali i neka nova imena. Svježa krv je uvijek važna jer svatko gleda na glazbu, na umjetnost uopće, na svoj način. Svaki čovjek je jedan univerzum i to sasvim poseban. Volim raditi sa svim ljudima koji imaju dobru volju pomoći u kreativnom smislu, a drago mi je da se i dalje uvažavaju gitare na kojima ja radim i uvijek zdušno želim da gitare budu taj konac koji će povezati sve pjesme u jednu strukturu koja je jednostavno specifična za mene. Mislim kako glas nije dovoljno jak instrument da poveže sve te pjesme u jednu koherentnu cjelinu. Posebnost ovog albuma je što je na njemu radilo mnogo kompozitora, tri različita producenta na različitim studijskim lokacijama i onda su gitare bile potrebno dodatno vezivno tkivo.
Vaš glazbeni put ‘popločan’ je brojnim uspješnicama među kojima se izdvajaju i neke odlične suradnje. Koju smatrate najdražom? I s kime ste postali, ali i ostali, dobri prijatelji?
Sa svima mi je bio užitak, od Jure, Dine do Nene Belena, Meritas, do Vatre. Sve je to bio jedan jako lijep trenutak, koji se dogodio. Nikada to nisu bile dogovorene stvari, planirane stvari, kao sad ćemo se mi udružiti naše popularnosti pa će to biti jaki dueti. Nego se jednostavno dogodila obostrana želja da nešto napravimo i na svu sreću moram reći da sam jako zadovoljan kako su prošle pjesme ‘Odjednom ti’, ‘Zar više nama nas’ ili ‘Nama se nikud ne žuri’. Očito da odabiri leže na iskrenim temeljima. A sa svima njima sam tako lijepo surađivao da se i dalje vrlo rado susretnemo.
Nekada je rad u studiju bio strašno naporan, morao si ga rezervirati za određenu količinu sati, recimo 200 sati. I stvarno si morao raditi 10 sati na dan u studiju kroz 20 dana ako si htio sve snimiti kako treba jer se snimalo na traku. Ispravljanje onoga što si pjevao je tada bila jednostavno nemoguće
S druge strane, žalite li za nekom neostvarenom suradnjom ili pak željom?
Kada su u pitanju domaći glazbenici, volim kada me suradnje iznenade, pa što se dogodi, dogodi se. Ali imam jednu skrivenu želju – bilo bi divno raditi s Tonyjem Bennetom.
U očima javnosti na samim ste počecima postali, osim specifičnog glasa, poznati i primijećeni po svom, nazovimo ga, neuobičajenom stilu, kako glazbenom, tako i onom životnom. Možemo li reći kako ste se kroz godine djelovanja ipak – primirili?
Imao sam burne godine života, ali sve se promijenilo kada sam upoznao Eni, moju suprugu. Ona i njezina obitelj bili su potrebna ravnoteža koju sam tražio, a da toga nisam ni bio svjestan. I danas je ona moja najveća podrška, moj savjetnik, kritičar, prijatelj, suputnik…
Koliko se glazbena scena promijenila, a koliko sama publika? Što Vam nedostaje iz samih početaka stvaranja glazbe?
Posljednja sam generacija koja je živjela prelazak iz analognog u digitalno, a onda i u viralno. Nekada je rad u studiju bio strašno naporan, morao si ga rezervirati za određenu količinu sati, recimo 200 sati. I stvarno si morao raditi 10 sati na dan u studiju kroz 20 dana ako si htio sve snimiti kako treba jer se snimalo na traku. Ispravljanje onoga što si pjevao je tada bila jednostavno nemoguće. Morao si biti dobar glazbenik, snimiti kako treba i onda miksati kako treba. Recimo na pjesmi koja traje 6 minuta, ako netko zaboravi stisnuti neki gumbić na petoj minuti i pedesetoj sekundi, sve se moralo raditi iznova. A ne smije se puno puta raditi jer što više vraćaš, traka dobiva sve više i više šuma. Danas je sve digitalizirano, studiji su manji, puno su fokusiraniji na ono što se radi. Kada odem u studio radim tri do četiri sata jako intenzivno, tu totalno riknem i idem doma na odmor.
Koju pjesmu najviše volite izvoditi? Koja je na Vas ostavila izrazit i vječan utisak?
Teško je odabrati jednu. Uvijek kažem kako će se moja najdraža pjesma tek dogoditi. A na svakom koncertu mi druga pjesma nekako ‘legne’, ovisi o atmosferi, osjećaju…
Koliko Vaša obitelj ima utjecaja na Vaš glazbeni i stvaralački svijet?
Vjerojatno znate kako moja supruga za mene piše pjesme, tako da se njezin izravan umjetnički izražaj spaja s mojim. S druge strane moja supruga i moja kćer Mirna moje su najveće kritičarke. Sve svoje glazbene poteze uvijek prije prodiskutiram s njima i moram im priznati da su uvijek u pravu. Ženama inače treba vjerovati, one imaju posebnu intuiciju.
U Dubrovniku imate mnogobrojnu publiku koja vjerno posjećuje Vaše nastupe. Hoće li moći čuti Vaše nove pjesme? Volite li doći u južnije krajeve?
Za Dubrovnik smo pripremili poseban repertoar na kojem će se naći i nove pjesme. Naravno i ‘Lice varalice’, novi singl koji je publika tako dobro primila. Ta mi pjesma puno znači. Napisao ju je Bruno Kovačić i nekako bih joj volio sudbinu mojih najvećih hitova, uz taj isti recept, da se polako uvuče pod kožu i ostane dugo vremena. A što se tiče dolaska na jug, tamo imam puno vjernih obožavatelja, poznatih lica koje uvijek rado vidim.
Foto: Walter