DuList IN

RAZGOVOR S KITI IVETOM Voli Dubrovnik, PR i Miša Kovača

c kiti iveta023

Braća Sinković, Filip Hrgović, Andrea Ivančević samo su neka od poznatih imena o čijem imidžu i prezentiranju u svijetu brine mlada PR managerica Kiti Iveta.

Ova simpatična Dubrovkinja, ‘mala iz Pila’, znanje novinarstva i odnosa s javnošću upijala je na Sveučilištu u Mostaru, a trenutno ga brusi u PR agenciji ‘PRiredba Studio’ u Zagrebu, i tako već tri godine. Iza sebe ima brojne projekte, od kulturnih do onih sportskih. Voli Zagreb, ali, kako ističe, još više voli rodni Dubrovnik gdje provodi svaki slobodan trenutak, zajedno s obitelji i prijateljima. A kad dođe u grad, primjerice za zimske praznike, mora ‘spojiti sve zabave od Badnjaka do Nove godine’ što smatra ne tako lakim zadatkom. Razlog?

— Rođena sam dan poslije Božića – otkriva nam sa smiješkom. A kod nje je uvijek prisutan osmijeh na licu, bez obzira koliko zaposlena bila. U to smo se uvjerili kad smo je ‘uhvatili na pet minuta’ jer ju je u grad doveo upravo posao. Kako je krenula njena PR priča, bi li se vratila u Dubrovnik i je li na mobitelu 24 sata dnevno, samo su neke od crtica iz života koje smo saznali u razgovoru s sa svestranom Dubrovkinjom.

Zagreb je predivan i ima svoj šarm koji vas osvaja na prvu te smatram kako sam privilegirana što mogu učiti i raditi u ovom gradu. Ne razmišljam o povratku još uvijek, ali znate kako kaže mome srcu najdraži Mišo Kovač: ‘Na jugu i zime su od zlata’

Što Vas je privuklo u svijet odnosa s javnošću?
Izazovi i kreativnost koje taj posao nudi. Studirala sam novinarstvo i tijekom studija sam se vrlo dobro, kroz stručnu praksu, upoznala s načinom na koji funkcioniraju mediji. Tada sam zapazila da na ‘drugoj strani’ od medija postoje osobe koje s medijima komuniciraju, predlažu im teme, oblikuju informacije kako bi bile zanimljive javnostima, upravljaju cijelom medijskom pričom i imidžom osoba i projekata. To su bile osobe zadužene za odnose s medijima i s javnostima. Promatrajući tu ‘drugu stranu’ zaintrigirala me kreativnost koju te osobe moraju imati te izazovi s kojima se svakodnevno susreću u tom poslu… Srce mi je više povuklo na tu stranu, odlučila sam diplomirati PR i tu kreće moja ‘filmska priča’. Naime, nakon studija dobila sam ponudu iz agencije PRiredba i iako praktički neiskusna, ‘svježa’ s fakulteta nisam željela propustiti tu priliku. Danas sam sigurna kako je to jedna od mojih najboljih odluka u život jer svakoga dana doista uživam u onome što radim, u PR-u.

Volite li iskoristiti svaku priliku za dolazak u rodni grad. No, koliko Vas je već puta upravo posao ‘natjerao’ na dolazak doma?
Grad je moja ljubav i koristim svaku prigodu kako bih uživala doma. Događa se da su te prilike ponekad i poslovne prirode, a kad spojite sve te ljubavi zajedno nema većeg užitka. Zbog posla sam već nekoliko puta dolazila doma. Između ostalog prilikom otvorenja najjužnije H&M butige u Župi, nedavno za Dubrovnik FestiWine, jednom prilikom u potrazi za lokacijom za jedan boksački meč… Naravno, obzirom na prirodu posla neke od vizita ostat će i tajna (smijeh).

A kad dođete doma, gdje obavezno morate ići, primjerice na kavu? I s kim se susresti?
Đir preko Straduna je obavezan, ako je vrijeme na mojoj strani onda i skvasit se neđe… Za kavu nemam neko obavezno mjesto, uglavnom ovisi s kim idem i kome u tom momentu gdje odgovara, ali zato je uvečer obavezna čaša vina u gradu. A s kim se susresti – toj listi nema kraja, zato mi uglavnom i treba par dana odmora nakon što se vratim u Zagreb. Druženja uvijek kreću s familjom i najužim krugom prijatelja/ica. Ako je vrijeme blagdana, onda nas je puno više u Gradu pa je lista veća, ali ako dođem kratko u neko neuobičajeno vrijeme najviše vremena provodim s bratom Tonijem i s prijateljicom Kristinom. Jako su jednostavni i veseli baš kako ja volim. Kad god dođem malo duže uvijek nastojim pronaći vrijeme za one ljude s kojima sam odrasla, prijatelji iz osnovne i srednje škole, s vaterpola. Da skratim, jako volim ljude, a nadam se i oni mene (smijeh).

Braća Sinković zasigurno su jedni od najposebnijih klijenata, zajedno smo od mog prvog radnog dana i puno toga smo prošli skupa – od ničega preko svjetskih i europskih zlata, drame oko velikih ozljeda u ključnim trenucima do Olimpijskog zlata

Što Vam nedostaje u Zagrebu, a možete doživjeti jedino u Dubrovniku?
More, mentalitet i popodnevni odmor. Što god vam govorili, more ništa ne može zamijeniti ni nadoknaditi. Čak mi teže pada zimi nego ljeti, jer se ljeti čovjek zaleti svaki vikend negdje, a bude i godišnjeg pa dođe to na svoje. Zimi mi fali lijepo vrijeme koje je u Dubrovniku, bura, sunce… Nedostaje mi i mentalitet ljudi i opuštenost koju imaju jer je u Zagrebu poprilično užurban način života, a o popodnevnom odmoru vam neću ni govoriti – od toga se još nisam odvikla i sve mi se para da ni neću!

Biste li se ikad vratili?
Uh, teško pitanje… Zagreb je predivan i ima svoj šarm koji vas osvaja na prvu te smatram kako sam privilegirana što mogu učiti i raditi u ovom gradu. Ne razmišljam o povratku još uvijek, ali znate kako kaže mome srcu najdraži Mišo Kovač: ‘Na jugu i zime su od zlata’.

Vratimo se na posao. Kako izgleda Vaš poslovan dan?
Kada bih rekla kako imam dnevni raspored ili protokol onda bih vas lagala. Čar ovoga posla upravo i jest u tome da je svaki dan, svaki posao novi izazov. Često puta krenete jednim putem, a završite na potpuno drugom cilju. Dio dana svakako provedem u uredu što uključuje uredske kolegije, razgovore ili sastanke s klijentima, odgovaranje na e-mailove, pisanje komunikacijskih planova, objava, intervjua. Drugi dio dana uključuje rad na terenu – sastanke i susrete s klijentima izvan ureda, pregled terena, susreti s novinarima i predstavnicima medijima, klijentima, suradnicima, rad na događajima i slično… Tu su i neke normalne ljudske obaveze, npr. pauza za objed s kolegama ili s klijentima ili s partnerima i suradnicima, ili vrijeme za pregled i praćenje društvenih mreža, pregled dnevnog tiska… Ponekad je tu i kratka šetnja divnim parkom na Rokovom perivoju, odmah poviše našeg ureda kako bih malo razbistrila um i opustila se, osobito kad su pred nama ili u procesu veliki projekti.

Jeste li na mobitelu 24/7? Smatrate li ovo stresnim poslom i kako utječe na Vašu svakodnevicu?
Nisam, ali je mobitel uvijek uz mene i znam u kojim trenucima trebam biti dostupna. Sigurno je kako ovaj dinamičan posao uvelike diktira moju svakodnevnicu, ali to je posao koji radim sa srcem, koji volim, u kojem uživam i neke situacije koje bi nekoga dovele do ludila ili stresa mene potiču da na njih reagiram odgovorno, smireno, smisleno i planski.

Kada biste mogli izdvojiti tri pozitivne stvari rada u PR-u, koje bi to bile?
Kreativnost koji taj posao zahtijeva, a kroz koje vrlo često otkrivate i neke nove stvari o sebi, ljudi koje upoznajem i susrećem u poslu, a koji me nerijetko nadahnjuju svojim životnim i profesionalnim pričama, radost i zadovoljstvo nakon uspješno završenog projekta koje nesebično dijelim s kolegama i klijentima.

Što prvenstveno očekujete od klijenta u poslovnoj suradnji, odnosno što smatrate bitnim u poslovnoj komunikaciji?
Razumijevanje i poštovanje. PR razumije klijenta i poštuje njegove ideje, želje, zahtjeve, no jednako tako lijepo je imati klijenta ili suradnika koji vole čuti i uvažiti profesionalan PR savjet. Sve je moguće kad smo svi zajedno i kad se razumijemo.

A što smatrate bitnim u odnosu s medijima? Naime, kvalitetan odnos s medijima neizostavan je segment Vašeg posla.
Jednako, razumijevanje i poštovanje iz čega sigurno proizlaze najuspješnije suradnje na obostrano zadovoljstvo.

Kada biste mogli izdvojiti najdraži projekt ili klijenta, što ili tko bi to bio?
Teško mi je izdvojiti omiljenog klijenta, sa svakim sam razvila neki poseban odnos, a s nekima od njih čak i prijateljstvo. Ali ako baš moram, sport je moja najveća ljubav i svakako bih izdvojila sve sportske projekte. Braća Sinković, četverostruki svjetski prvaci, nositelji svjetskog rekorda i zlatni olimpijci su zasigurno jedni od najposebnijih klijenata, zajedno smo od mog prvog radnog dana i puno toga smo prošli skupa – od ničega preko svjetskih i europskih zlata, drame oko velikih ozljeda u ključnim trenucima do Olimpijskog zlata. I sad smo već u novom olimpijskom ciklusu, spremamo se za Tokyo gdje će Braća nastupiti u novoj disciplini. To je posao koji bih mogla raditi uvijek, dinamičan, zanimljiv, prepun događanja koje vas drže budnim i tjeraju da iz dana u dan budete bolji. Poseban izazov za mene je i Filip Hrgović te se jako veselim radu na tom projektu! Filip je poseban i uz njega puno učim, najviše možda kako svoje nedostatke trebamo iskoristiti kao snagu i kako u nijednom trenutku nema odustajanja. U sportskim pričama uspjesi kratko traju, već je iduću godinu novo natjecanje, novi izazovi, netko drugi može biti bolji od vas, stoga je trud i rad na sebi ključan alat.

Vjerujte mi kad kažem kako nema uspjeha bez puno rada, nerijetko i teškog rada

Jeste li se ikada našli u situaciji krizne komunikacije i kako ste sve uspjeli privesti sretnom kraju?
Svaki PR projekt u sebi nosi određene izazove, a svatko profesionalan će promisliti o njima, a to ponekad uključuje i krizne komunikacije. U takvim trenucima važno je povjerenje i razumijevanje između svih strana uključenih u proces. Zbog prirode posla kojim se bavim na žalost ne možemo pričati o konkretnim slučajevima, no mogu reći kako sam se s kriznim situacijama i komunikacijama najviše susrela u sportu.

Koje je Vaše mišljenje o novim medijima? Otežavaju li ili olakšavaju posao PR-ovca?
Nekada su se informacije za medije slale putem objava od jedne do nekoliko A4 stranica. Danas to činimo putem određenog broja znakova i kratkih postova na Facebooku ili Twitteru. Društveni mediji vrlo su koristan alat komunikacije, naravno pod uvjetom da znate kako i u kojim situacijama ih koristiti. Također, novi mediji, a osobito društvene mreže danas su jedan od najčešćih izvora prve informacije.

Koje biste savjete mogli udijeliti ljudima koji se tek počinju baviti ovim poslom?
‘Bez truda i muke nema nauke’ kaže narodna poslovica, a ja bih je citirala u ovom slučaju. Vjerujte mi kad kažem kako nema uspjeha bez puno rada, nerijetko i teškog rada. Imala sam sreću što sam učila od izvrsnih ljudi, prihvatila sam priliku koja mi se nudila, nisam posustala na prvom izazovu. Ovo je posao u kojem i rastete i padate, no nakon svakog pada ustanete i krenete dalje ili ispočetka, a nakon svakog uspjeha vraćate se na početak i iznova istražujete svoje profesionalne granice.

Foto: Zvonimir Pandža/Kiti Iveta Privatna Arhiva

Pročitajte još

NOVI KINO TJEDAN Od animiranog spektakla do nagrađivanog dokumentarca

Dulist

#HRABRO SRCE, NAŠA DORIS BENDER Godina puna uspona i padova, ispred mene puno i previše, ali sam krenula naprijed!

Dulist

(FOTO) Psihomodo pop rasplesao Dubrovčane

Dulist