Ako niste čuli za ‘Gladušu’, dopustite joj da vam se u ovom članku DuLista predstavi. Riječ je o blogu dobre i zdrave hrane, putovanja te novih znanja. Tako će nam reći njegova osnivačica Zrinka Zekulić, Pločanka sa zagrebačkom adresom. Simpatična Zrinka, inače farmaceutkinja po struci, objavljuje recepte i savjete za zdraviju svakodevnu prehranu. Sve to upotpunjuje predivnim fotografijama za koje je zaslužna njena ‘bolja polovica’, dečko Alex. Osim o blogu, Zrinka nam je otkrila koji je njen cheat meal, najveće zablude o hrani, ali je pripremila i jedan jesenski recept za čitatelje DuLista.
Kako je započela Vaša priča? Dosta mladih ljudi bi se odmaknulo od brige svakodnevnog posla i našlo neki hobi ili posao iz snova. Koji je bio neki Vaš ‘kliker’ za promjenu?
Moja priča je počela dosta spontano. S obzirom na to da sam se već prije nekoliko godina posvetila zdravijem načinu života, kreiranju nekih svojim recepata, često sam prijateljicama pričala o tome. Tako je jedna naša kava bila okidač koji me je bacio u nove vode jer su se pitale ako s njima dijelim sve te super recepte, zašto ne bih i s ostalima. Svima nam je često potreban neki izvor odakle crpiti ideje za kuhanje.
Riječ je o blogu koji je definiran kao blog zdrave hrane. Zašto zdrava hrana?
Prije bih rekla da je Gladuša blog o zdravijoj prehrani i izborima prilikom svakodnevnog spremanja hrane, ne isključivo o ‘zdravoj hrani’. Od malih nogu hranim se veoma zdravo, mediteranskom hranom, a tijekom studiranja su mi se pojavili i prvi zdravstveni problemi vezani za crijeva i ten. To je bio svojevrstan okidač da se više posvetim sebi i biram namirnice koje jedem. Na kraju sam se zaljubila u taj svijet i, kada je god to moguće, nastojim jesti organske, svježe namirnice te se osjećam puno bolje.
Zašto naziv ‘Gladuša’?
To ime mi se neko vrijeme motalo po glavi. Vjerujem da sam još u djetinjstvu čula takav izraz, možda od svoje bake. Jednostavno je kliknulo jedne večeri dok sam šetala s dečkom po gradu i Gladuša je postala osoba željna (gladna) dobre hrane, putovanja i novih znanja.
U predstavljanju na svom blogu sebe ste okarakterizirali kao gurmanku. Može li zdrava hrana biti gurmanska?
Naravno! Gurman je osoba koja cijeni i prepoznaje kvalitetnu namirnicu i istinski uživa u njoj te je spreman otputovati stotine kilometara da bi probao nešto posebno. Ljudi još uvijek, kada netko spomene da se zdravo hrani, zamišljaju osobu koja ispred sebe ima punu zdjelu salate, celera ili mrkve. Kada malo dublje zagrebe u tu priču shvati da je to potpuno jedan novi čarobni svijet, prepun mogućnosti i kreative. U svakom slučaju, čovjek sve može jesti, ali u određenim granicama.
Može li se sve jesti i ostati fit?
Sve ovisi o tome kako definiramo ‘sve’ i ‘fit’. Moje je mišljenje da je moguće ostati relativno fit i dobrog izgleda, uz izbacivanje malog broja vrlo nezdravih (i nepotrebnih) namirnica iz prehrane te uz minimalnu razinu tjelesne aktivnosti. Neće nas jedna pizza u mjesec dana udebljati, ali hoće ako ju jedemo svaki drugi, treći, ili još gore, svaki dan. Zdrav život je način života, ali moraš ga voljeti da bi ga dugoročno živio. Polleo ima sjajan moto koji često spomenem: ‘Biti fit lavovski je posao’. To je nevjerojatna istina! Nije lagano svaki dan kuhati svježe obroke, lakše je svratiti u pekaru na gotovo. Nije lako ni otići u teretanu kada nakon posla i velikog umora kod kuće čeka udoban naslonjač i televizija. Kada mi se jede burger, ja ga pojedem, ali nastojim da 300 dana u godini izaberem zdravije.
Koji Vam je najdraži cheatmeal?
Najdraži cheat meal mi je veganski burger koji naručujem samo na jednoj lokaciji u Zagrebu.
Odakle crpite inspiraciju za recepte te ima li Neretve u Vašim receptima?
Inspiracija dolazi sa svih strana, najčešće pokušavam prilagoditi tradicionalne recepte svojim potrebama i izborima namirnica. Često gledam kulinarske emisije pa skupljam ideje i zapisujem ih. Ponekad stvari jednostavno dođu i iz glave – nekad manje, a nekad više uspješne. Neretva je uvijek u mom srcu, u svakoj mojoj pori i u svakoj kapi maslinovog ulja koje svakodnevno koristim.
Što više volite jesti i praviti – slatko ili slano?
Volim tradicionalne stvari pretvarati u zdravije pa tako velike muke znam imati sa slatkim jelima jer izbjegavam maslac, rafinirani šećer i pšenično brašno. Bude to popriličan izazov, ali kada uspijem, nema nikog sretnijeg i ponosnijeg.
Koje su najveće zablude o hrani koje ste imali, odnosno o kojima ste promijenili mišljenje?
Da dezert ne može biti zdrav, da ugljikohidrati debljaju i da pizza od batatovog tijesta nije fina. Sve same zablude.
Koje tri stvari mora imati svaka kuhinja?
Papir za pečenje, kvalitetno maslinovo ulje i dobar nož. Mene je nebrojeno mnogo puta spasilo što u kući uvijek imamo raznih vrsta zdravijeg brašna (poput pirovog, heljdinog), suhih žitarica i mahunarki (kvinoje, leće, slanutka), smrznute ribe i rižinog griza. Uz dobro popunjenu smočnicu ili samo jedan manji kuhinjski ormarić, možete pri ruci imati sastojke za vrlo brze, ukusne i zdrave obroke te se na taj način othrvati nezdravim slatkišima, ili naručivanju hrane upitne kvalitete. A ovo će vam znatno olakšati održanje visoke razine fitnessa.
Kad biste mogli izdvojiti najdraži komad posuđa, koji bi to bio?
Ono što najviše volim i što mi najviše olakšava život su kvalitetan i snažan poluindustrijski blender i multipraktik koje sam relativno nedavno nabavila. Koristim ih svakodnevno i olakšali su mi život barem za deset redova veličina.
Fotografije hrane na blogu su prekrasne i izgledaju vrlo profesionalne. Fotografirate li ih Vi ili netko drugi?
Fotografije radi moj dečko, samouki fotograf Alex. Mi smo vam pravi mali tim – ja kao šef u kuhinji i luda kreativna glava, a on fantastičan stilist koji ima oko za detalje i odličan snimatelj.
KVALITETNA RAZINA ZNANJA
Struka mi pomaže
Uz kreiranje recepata na blogu, i dalje radite u ljekarni kao diplomirana farmaceutkinja.
Tako je. I dalje sam u toj profesiji te radim u ljekarni. Posao je u smjenama, što je za mene dosta veliki izazov kada želim pripremati nove stvari oko stranice. Jer ipak je hrana moja velika ljubav i ispušni ventil. Ponekad sam nesretna jer nemam dovoljno vremena, ali nikad se ne zna, možda Gladuša jednom i preraste u nešto više pa ću se moći posvetiti samo tome. Ali i moja struka djelomično pomogne u ovom kulinarskom svijetu, jer ipak donosi jednu kvalitetnu razinu znanja.
PUNO PAŽNJE I LJUBAVI
Savjet za domaći kruh
Kruh ne pečem baš često, barem ne u zadnje vrijeme jer se tempo života uz redovni posao i Gladušu poprilično ubrzao. Pravom kruhu treba posvetiti puno pažnje i ljubavi pa u skladu s tim, kada bih morala dati jedan savjet za kvalitetniji i ukusniji kruh, od kojega se nećete osjećati napuhnuto, rekla bih da mu treba vremena za fermentaciju. Barem nekoliko sati, a ponekad i gotovo čitav dan.
ZA ČITATELJE DULISTA
Jesenski recept
Budući da smo upravo zagazili u jesen, predlažem svima da isprobaju Njoke od muškatne tikve.
Sastojci: (količina je dovoljna za 1 obilatiji obrok)
250 g pirea od tikve
150 g kuhanog krumpira
1 jaje
180 g integralnog rižinog brašna (plus za posipanje)
Na vrh noža muškatnog oraščića
Prstohvat soli
Postupak: Tikvu očistite od sjemenki, ali joj nemojte guliti koru pa ju skuhajte na pari. Krumpir također s korom kuhajte, a kad se kora raspukne znat ćete da je gotov. I svakako ga provjeravajte tijekom kuhanja. Kada su kuhani, tikvu i krumpir očistite od kore, zgnječite u pire, ali pazite da ne ostanu grudice. Idealno bi bilo protisnuti ih kroz stroj za protiskivanje krumpira, ali možete i uz pomoć ribeža na najsitnijem situ. Kad ste izradili pire, po sredini razbijte jaje i polako miješajući rukama dodavajte brašno. Tijesto će biti jako nježno i imat ćete osjećaj da je stalno vlažno.
Kada vam se prestane lijepiti i bude kompaktno (nikako pretvrdo!), možete ga ostaviti 5 min pokriveno krpom da malo odmori. Nakon što ste tijesto oblikovali, podijelite ga u manje kuglice i razvaljajte svaku kuglicu u ‘zmijicu’. Nožem izrežite tijesto na njoke željene veličine. Vilicom napravite rebrasti uzorak na njokima kako bi se umak bolje primio za njih. Slažite ih na pobrašnjenu površinu. Kuhajte ih u dobro posoljenoj vodi dok ne isplivaju na površinu, tada ćete znati da su gotovi. Vadite ih na cjediljku i malo posušite. Popržite ih na tavi na malo ulja (kokosovog bez mirisa). Kada su dobile zlatnu boju po površini, umiješajte ih u umak po želji.
Foto: Zrinka Zekulić / Privatna arhiva
Iz tiskanog izdanja DuLista od 14. listopada 2020.