U osam godina gradonačelničkog mandata Andra Vlahušića DuList je samo jednom imao priliku sjesti s njim za stol i napraviti razgovor jer su se naši putevi razišli. Kako je novinarstvo uvijek izazov, tako je i nama danas bio izazov napraviti razgovor s osobom s kojom osam godina nismo bili ‘u dobre’. Željeli smo vidjeti je li se promijenio i dobiva li i dalje čvoruge sv. Petra. Na izbore u svibnju izlazi s Nezavisnom listom Dubrovnik naš Grad, a jedino nam je otkrio kako mu je kandidatkinja za zamjenicu Nataša Gabričević, inače predsjednica gradskog HNS-a. Okupio je, govori nam, oko sebe stari krug ljudi, osim nekolicine koji su otišli HDZ-u. Priznaje kako mu je HNS, iz kojega je izišao, bio opterećenje, jer su stranku mnogi poistovjećivali s Vesnom Pusić i Radimirom Čačićem, odnosno njegovim nikad dovršenim domom ispod bolnice.
— Morao sam nositi teret dvoje ključnih ljudi kroz deset godina, koji su mi bili opterećenje, a ne vjetar u leđa. Sad sam ja tu sa svojim manama i vrlinama, takav kakav jesam – govori za početak.
Odakle poriv za novu kandidaturu, što to novo imate ponuditi Dubrovniku?
Do danas nisam izgubio niti jedne izbore. Sva tri puta građani su prepoznali da nudim bolji program. Sva tri puta sam pobijedio HDZ. Godine 2017. Mato Franković zna da će po svemu sudeći opet izgubiti izbore te uz potporu koalicijskog partnera inicira Lex Vlahušić, koji se usvojio iako je i sam Andrej Plenković govorio da nije za raspuštanje Gradskog vijeća.
Ne mislite li da postoji moralna odgovornost političara da se s pravomoćnom presudom ne kandidira?
Mislite li da se Franjo Tuđman i Vlado Gotovac nisu smjeli kandidirati zato što su imali politički proces? Je li im se trebala zabraniti kandidatura jer su bili u zatvoru? Proces koji se protiv mene vodio u Splitu je bio čisti politički proces – borba za zidine. Moja borba za zidine svakom stanovniku grada osigurava trećinu plaće, jer nikad nitko prije nije vidio lovu za zidine. Ja sam s aktivnim sudskim procesom izašao na izbore 2013. i pobijedio s rezultatom 62:38. U prosincu 2014. donosi se pravomoćna presuda Vrhovnog suda.
Izlazim pred Dubrovčane i u drugom krugu ‘tučem’ Mata Frankovića iako su svi govorili ‘upropastit će grad, svijet će stati, sunce neće izlaziti nad Dubrovnik’. Tad Mato Franković ruši proračun i idemo na izbore u ožujku, a ja imam frešku osuđujuću presudu i još služim kaznu. Ja sam dakle i 2013. za vrijeme suđenja, i 2015. s presudom izašao pred građane, pred moju jedinu porotu, i ona kaže ‘not guilty’. Moja kandidatura je izraz rehabilitacije. S druge strane, mislim da Mato radi jako loš posao, pogotovo upravljanje krizom.
Zašto to mislite, Vi biste se bolje snašli?
Da išta zna, ne bi nam se dogodila prošla sezona kada je Županija, u istom okruženju, imala bolje turističke rezultate. Naime, županija je imala 32 posto ostvarenog prometa, a grad 19. Izuzmimo Dubrovnik iz tih 32 posto i uzmimo samo Dubrovnik i županiju bez Dubrovnika, dolazimo do toga da je županija na 44 posto noćenja, a grad na 19. S 19 posto mi smo na 10 posto prihoda, a županija je s 44 posto na 20 posto prihoda. Od županije si dva i pol puta lošiji u istim uvjetima! Misli li itko da ova godina neće biti krizna? Misli li itko da i sljedeće četiri godine neće biti krizne? S druge strane imaš čovjeka koji kaže da smo pod Vlahušićem stenjali od broja turista. Mi trebamo imati proaktivnu politiku. Treba nam krizni menadžment u sljedećem četvorogodišnjem razdoblju i ne znam tko je od mene bolji za to. Tri puta sam izabran za gradonačelnika, liječnik sam, magistrirao sam javno zdravstvo i 10 sam godina profesor javnog zdravstva na Sveučilištu u Dubrovniku, bio sam predsjednik Upravnog vijeća HZJZ-a i ministar zdravstva. Upravo su projekt kriznog menadžmenta i povratka života i turista u grad glavni naglasci kampanje.
S odmakom od 4 godine kako gledate na svoj prethodni politički angažman i za što biste mogli reći da ste krivo napravili?
Idemo vidjeti koliko je projekata za koje se govorilo da nisu dobri doživjelo teret vremena. Što je u četiri godine kad su na vlasti moji oponenti promijenjeno, koji je to projekt koji je stavljen ad acta jer je nešto loše napravljeno. Uzet ću Revelin. Mato je potpisao treći ugovor za Revelinom. Zbog prvog smo na sudu, a taj prvi je po svim financijskim aspektima bolji i od drugog i od trećeg. Tu je i pitanje zidina. Nije posudba novaca između Pera i Denisa bila ta zbog čega sam ja suđen. Dirnuo sam u osinje gnijezdo koje se zvalo DPDS. Postoji li danas itko u gradu ili u Hrvatskoj tko misli da javnu funkciju zidina, a to je da zarađuje novce, ne bi trebali raspodijeliti između dvije razine, jedno je DPDS-a, za obnovu spomeničke baštine, a drugo je branje novaca. Mi smo samo 2019. imali 200 milijuna kuna prihoda od zidina. DPDS je potrošio 35 milijuna kuna, a Grad je dobio 96 milijuna kuna. To je 131 milijun kuna. Gdje je 70 milijuna kuna? Da je grad brojao novce, imao bi 200 milijuna kuna prihoda na računu, 35 bi dao Društvu i mi bi na računu imali 165 milijuna kuna.
Što biste drukčije bili napravili, ne samo kad su u pitanju zidine?
Pitanje zemljišta Mihanović je sad aktualno. Jesmo li ga mogli pretvoriti u zelenu zonu i ući u spor? Jesmo li ga mogli Zakladi oduzeti? To je koridor između dvije ceste i nema nikoga u ovom gradu tko ne bi želio da tu ostane koridor, a ne da se napravi bilo kakva zgrada. Moja ponuda je bila korektna, 30 milijuna kuna, što je 20 posto više od iznosa po kojem su oni navodno prodali. Ponuda je bila javno izrečena, ali je morala proći Poreznu upravu, procjenu sudskog vještaka i Gradsko vijeće.
Zašto nije realizirana?
Počeli smo pregovarati, ali proces pregovora nisam stigao završiti. Njihova je priča bila kako im je lakše graditi, to im je najvrjednija imovina. Prvo su dolazili s jednim projektom koji nije prošao zbog prometa i zelenila. Drugi put su uskladili s GUP-om promet, ali nisu zelenilo jer je po nama to visokovrijedno zelenilo koje se ne može skidati. Tako da smo im dva puta odbili izdati dozvolu. Kako je to Zaklada koja brine o siromašnim Primorcima, dao sam novu ponudu. Imamo Vrtlarovo zemljište u Solitudu s tri zgrade za koje smo imali građevinsku dozvolu. Ponudio sam im jednu ili dvije zgrade s 15, odnosno 30 stanova. Jedna je prema procjeni koštala nekih 6 do 7 milijuna kuna, a njihovo zemljište 30. Ako govorimo o dvije zgrade to je 15 milijuna kuna, a ostatak bismo isplatili u novcu. Oni bi dobili 30 stanova, gdje imaju dozvolu, ali njihova priča je bila da im je lakše graditi.
Smatrate li se i Vi dijelom krivcem za prekomjernu gradnju s obzirom na izmjene GUP-a iz 2014.?
Godine 2014. GUP se dijeli na prostor od Belvedera do Kantafiga i izvan Kantafiga. Izvan Kantafiga smo donijeli odluku da će se izaći ususret svugdje gdje postoje prostorno planske mogućnosti da se domaćim ljudima zemljište pretvori u građevinsko područje. Jedna od tih parcela koja mi je došla na stol zvala se ‘Potrebica parcela u Zatonu’. Zahtjev je predan 2005., Dube ga je odbila dva puta. To je zeleno područje, ali je to zadnja parcela u nizu kuća ispod puta i ona je mojom odlukom pretvorena u građevinsko znajući da se radi o Potrebici. Tako je pretvoreno i drugdje, u Orašcu, Gornjim selima. Imali smo 600 zahtjeva. Na području grada niti jedno područje nije postalo građevinsko. Mato Franković je izdao dozvolu za Tolića, za Slezaka… Zašto ne pokažu kako bi trebala izgledati zgrada na zemljištu Mihanović. Možda ću promijeniti mišljenje kad vidim kako izgleda u 3D. Svaka zgrada ima svog oca i mater, jedan je onaj koji je to pretvorio u građevinsko područje, a drugi je onaj koji je izdao građevinsku i uporabnu dozvolu. Dube je bila i otac i mati za Dvore Lapad. Koliko znam samo je Giman izgrađen dok sam ja bio gradonačelnik. Zašto su izdate dozvole za sve ove zgrade na Pločama? Tko ih je izdao? Mato.
Aktualna je i koncesija za tvrđavu na Srđu.
Što sam tu mogao drukčije napraviti? Projekt sam zatekao kao i svi mi, još od Vida Bogdanovića i Dubravke Šuice. Ugovor za koncesiju potpisan je 25. ožujka 2009. godine s dvije odrednice koje su bile štetne za Grad i to jedno 150 milijuna kuna. Prva je ta da investitor neće premjestiti odašiljač o svojem trošku. A o čijem hoće u ugovoru ne piše, ali potpisalo ga je Poglavarstvo i gradonačelnica. Po Zakonu o telekomunikacijama to je trebao napraviti investitor i kad sam pitao može li se naći neki izlaz, rekli su mi da ne može, a to bi koštalo između 80 i 100 milijuna kuna. Druga priča je bila ta da grad treba napraviti cestu do uporabne dozvole. Ja sam isposlovao da oni poklone to zemljište jer je po ugovoru Grad morao kupiti zemljište, a 90 posto ga je u vlasništvu Razvoj golfa.
Zašto ste postojeću cestu izbrisali iz prostornih planova?
Zato što je to i UNESCO rekao. Ona ne zadovoljava nikakvim uvjetima.
Ali ona postoji na terenu?
Da, ali ide nova. Što će postojeća cesta koja ne zadovoljava gabarite, koju moraš širiti i koja se nalazi na tuđem zemljištu. Tada nije bilo Zakona o cestama, tada ste sve ceste morali kupiti. Jedina cesta koja je do tada bila uknjižena jest Vojnović. Mi za Zagrebačku ulicu nismo dobili građevinsku dozvolu samo zato što ona tada imovinsko-pravno nije bila riješena.
Možeš raditi rekonstrukciju, a ne možeš dobiti građevinsku dozvolu. Nova cesta na Srđu bila je ucrtana u GUP, koji je postojao prije mene, te je naš UPU morao biti usklađen s planom višeg reda, što smo i napravili. UPU nije mogao napraviti ništa kapitalno jer je GUP promijenio stvari. No, dodao sam odredbu po kojoj je sad i raskinut ugovor za koncesiju, kao i dodatak da se nijedna lipa javnog novca neće potrošiti za komunalnu infrastrukturu. Upravo je jedan od najvećih prijepora bilo to da ćemo pročistač i zacjevljenje tunela kroz Srđ raditi zbog njih. Sad smo sami napravili pročistač, a kanalizaciju moraju sami napraviti.
Srđevci još od Vašeg mandata traže raskid koncesije, zašto Vi to niste prihvatili?
Ne bih to bio napravio ni sad jer mislim da je to loše. U Washingtonu traju dvije arbitraže s 500 milijuna dolara moguće štete za Republiku Hrvatsku. One su sadržajno iste, ali za prvu postoji mogućnost da se odbaci iz formalnih razloga jer je tvrtka u EU, a EU ne dozvoljava da Amerika uređuje odnose među pravnim osobama. Stoga je drugu podnijela privatna osoba, ali sadržajno je sve isto. Te arbitraže su ozbiljna prijetnja i kako će završiti ne znamo, ali oni inzistiraju na tome da je postojala politička opstrukcija razvoju projekta. Hoće li arbitraža procijeniti je li to tako ili nije, to nitko ne zna, ali je činjenica da je u procesu dok traje arbitraža donesena politička odluka Gradskog vijeća. Pravnici mi kažu da ugovor nije raskinut. Sud knjiži odluku Gradskog vijeća, ali da ugovor o koncesiji još postoji. Tu priču smo imali i na garaži i ugovoru za zidine. Grad Dubrovnik svojevoljno je odlučio dati DPDS-u upravljanje zidinama. Ja se pokušavam boriti koliko uspijem i dođemo do podjele prihoda 50:50 posto. Onda na moju inicijativu donesemo zakon, no Ustavni sud jasno kaže da se ugovor koji su dvije strane međusobno sklopile može raskinuti samo međusobnim dogovorom ili u sudskom postupku u kojem dokazujete ništetnost ugovora. Ne može se raskinuti jednostranom odlukom niti Gradskog vijeća niti Sabora.
Zašto tada niste pokrenuli postupak za ocjenu ništetnosti ugovora?
Nisam imao ovlaštenja. Gradonačelnik raspolaže iznosom do maksimalno milijun kuna. Da sam ja to napravio, a Gradsko vijeće nije bilo sklono tome, prekršio bih svoje ovlasti. U tom trenutku imali smo Gradsko vijeće i HDZ koji su govorili da će raspisati referendum, u kojem će tražiti da DPDS i dalje upravlja zidinama. Što možeš napraviti u takvoj situaciji? Kao gradonačelnik to nisam sam mogao napraviti, a ovdje sam se pridružio Jadranu Baraču kao privatna osoba, jer je to dobra inicijativa. Kako će završiti, znat ćemo uskoro i ne bi to htio komentirati.
Do jučer smo se borili s prekomjernim brojem turista. Kako ih vratiti?
Pitajte 4 tisuće dubrovačkih obitelji jesu li imali slobodnih soba, jesu li ti gosti smetali? Izletnici su ostvarili oko 50 milijuna eura ili 5 posto prometa, a 95 posto prave gužvu. Gužvu rade ljudi koje dovedemo na Pile, ona mora biti umjerena, koliko je Gradu potrebno i koliko štitimo građane. Gradska uprava trebala je napraviti rezervaciju termina razgledavanja znamenitosti. Tako nemaš gužvu, imaš svoj termin i dobiješ užitak razgledanja muzeja. Osim toga, sad za Covid, tko god rezervira termin, znat ćemo tko je ušao i kad se pojavi oboljenje znat će se kontakti. Trebalo je unaprijediti dio ‘smart cityja’, da na sve znamenitosti ulaziš kroz prethodnu rezervaciju, možeš kupiti pojedinačnu ulaznicu, ali ti je bolje kupiti Dubrovnik card. Naš glavni paket, alat za bolji život u gradu zove se Dubrovnik ID, kao nastavak građanske kartice. Svi će dobiti svoju građansku karticu i s njom ostvarujemo prava koja smo već dali po 10 kuna, a novost bi bila javni prijevoz koji je sad 10 kuna za umirovljenike, ali po toj cijeni treba biti i za djecu i nezaposlene. Ne može biti besplatan jer za to nemamo zakonske mogućnosti. Svaki građanin će dobiti svoju karticu i kod. Moj prijedlog će biti da napravimo loyalty karticu s popustima za građane.
I to ste već obećavali, ali niste realizirali.
Imao sam prve četiri godine mandata, i onda dva puta po godinu i pol dana zbog rušenja proračuna. Nemam kontinuitet i sve što predlažeš ostvariš koliko možeš. Kroz ovaj bismo projekt imali tri skupine ljudi – zelenu, žutu i crvenu. Zeleno su građani, svi koji ovdje imaju boravište i imaju pravo na sve privilegije ovog grada. Druga skupina su oni koji generiraju višestruki prihod, to su smještajni gosti, a treći su dnevni izletnici. Naglasak stavljam na privatni smještaj. Poveznica kartice i privatnog smještaj i posebnih paketa nama znači život. U sljedeće četiri godine moramo vratiti cijene na one koje smo imali prije pandemije. Govorim o životu ovoga grada koji će 4 godine biti u krizi, ali najvažnije je zaštititi građane. Mi smo ‘zelena skupina’ i moramo uživati, to je sve naše. Okupimo se oko istoga štapa, oko te krize. Procjena je da će do 1. ili do 15. svibnja 50 posto Europljana biti procijepljeno ili će preboljeti Covid. I oni će biti spremni putovati. Pitanje je hoće li ih Dubrovnik biti spreman primiti. I ne može nam nitko reći da će Hrvatska riješiti dubrovački problem. Na primjeru prošle sezone smo vidjeli da nije znala, a Grad se nije najbolje snašao. Nismo napravili ništa pa ni lokalni stožer. Već smo sad, u siječnju trebali sjesti s hotelima, ugostiteljima, Zračnom lukom. Oni svi čekaju da ovo nestane kao magla. Postoje objektivni strahovi, u zoni smo koju trebamo komunicirati.
Vratimo se politici. Rekli ste kako Vam je HNS bio opterećenje, a kandidatkinja za zamjenicu je prva žena dubrovačkog HNS-a.
Ovo je oporbena ekipa. SDP i HNS jedini su dio oporbene priče, oni nose kritiku i sve pozitivno i negativno što je sa mnom. Ljudi su me uvijek više podržavali kao ime, a manje kao stranku. Uvijek sam imao i 20 posto više glasova na ime i prezime sa svim svojim opterećenjima, suđenjima, presudama. Cilj nam je pet mandata. Ovo rizično stanje više šteti Matu nego meni. Da nema ove krize, Mato bi imao lakši put. Sad je veljača, a što ako do svibnja ne budemo uopće imali rezervacija. Tad ti je netko kriv, svejedno tko i pitat će ljudi zašto niste uspjeli riješiti cjepivo. Grad mora za sve one koji se žele cijepiti osigurati sva dostupna cjepiva. Nama je najvažnija ova sezona. Da sam ja u Gradu, odmah bi predložio da smo 1. lipnja svjetsko sjedište proslave pobjede nam pandemijom. Radimo znanstveni, stručni, kulturni i zabavni program i od 0 do 24 sata pričajmo kako je svijet pobijedio pandemiju.
Kako dovesti ljude na proslavu?
Treba osigurati cijepljenje za sve one koji to žele. Nama 75–80 posto turista donose Velika Britanija, SAD, Francuska, Njemačka i Španjolska. Prema njima radiš kampanju kako su građani cijepljeni, kako postoje sigurna mjesta u kojima su svi zaposlenici cijepljeni, da će na plažama ležaljke biti dovoljno udaljene. Pregovaraš direktno s britanskim ministrom zdravstva jer će Englezi htjeti putovati. Imamo prvu karantenu na svijetu. Pozoveš vodeće ljude poput Faucija, predstavnike BioNTecha, Moderne da o trošku grada dođu i da u prvoj karanteni na svijetu održe predavanje kako se svijet bori s pandemijom. To su naši manekeni u ovoj godini. Zašto Du card ne bismo dali besplatno svim zdravstvenim djelatnicima u Hrvatskoj? Možemo li to proširiti i na dio europskih zdravstvenih djelatnika? Oni će doći, obići grad i prvu svjetsku karantenu, a gradonačelnik će im kao znak pažnje dati zahvalnicu. Dobiješ neviđeni imidž, a za EU pacijente se može tražiti i potpora Europske komisije.
Mislite li da Vam četiri godine hibernacije ide u favor i da su Dubrovčani zaboravili neke vaše ‘grijehe’ poput mikroasfalta ili Ilijine glavice koja ni danas nema uporabnu dozvolu?
Mikroasfalt ima svoje mane. Priznat ću da je na dijelu cesta bio neprimjeren, a na dijelu se održao. Tamo gdje je bila dobra podloga je super, a gdje je bila lošija i tu su rezultati loši. Međutim, u ovih osam godina renovirala se samo ulica Žrtava s Dakse. Mikroasfalt na svim ostalim ulicama stoji i danas. Ilijina glavica nema uporabnu dozvolu jer nisu riješeni vlasnički odnosi. Utvrđivanje vlasničkih odnosa je proces koji traje. Mato je obećao da će to biti završeno, ne znam je li ili nije.
Na izborima 2017. Vido Bogdanović je imao treći rezultat za gradonačelnika, a bio je izvan aktivne politike 16 godina. Ljudi su ga se sjećali i nakon 16 godina. Ja sam sad tu nakon četiri godine, ali sam cijelo vrijeme aktivan. Ono što je Franković rekao da će raditi, danas se ništa ne realizira. On nema niti jedan vlastiti projekt kojega je sam pokrenuo.
Ali on govori da Vi nijedan projekt niste ostavili do faze realizacije.
Svatko može govoriti što hoće. Može govoriti da ništa nije bilo ni na Nika i Meda Pucića, da nije postojala kanalizacija, da ove ograde nije bilo. Ovdje nije bilo samo završnog sloja. Može reći da se nije zadužio za 300 milijuna kuna, da ga je dočekao ‘cash’. Dočekalo ga je 70 milijuna kuna gotovine i svi plaćeni računi.
I vi ste dizali kredite.
Mata je dočekalo 400 milijuna kuna od imovine grada za što je on bio protiv – žičara, zidine, Revelin, autobusi.
Zar niste za žičaru skupa prosvjedovali?
Pa kada, nakon koliko godina? On je dobio 400 milijuna kuna Androvih financijskih projekata i zadužio se 300 milijuna kuna. Ja sam se u 7,5 godina zadužio 88 milijuna kuna. Deset milijuna kuna godišnje, a on se za tri godine obilja zadužio za 300. Danas smo došli do toga, što ne žele objaviti, da je proračun znatno manji nego je bio zadnji rebalans. Prešli smo 20 posto ukupnog zaduženja i sad smo prezaduženi grad.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. ožujka 2021.