Politika

RAZGOVOR S ANDROM VLAHUŠIĆEM ‘Svi čekaju da Covid nestane kao magla. Grad se nije najbolje snašao, a pred nama su 4 godine krize’

U osam godina gradonačelnič­kog mandata Andra Vlahušića DuList je samo jednom imao priliku sjesti s njim za stol i napraviti razgovor jer su se naši putevi razišli. Kako je novi­narstvo uvijek izazov, tako je i nama danas bio izazov napraviti razgovor s osobom s kojom osam godina nismo bili ‘u dobre’. Željeli smo vidjeti je li se promijenio i dobiva li i dalje čvoruge sv. Petra. Na izbore u svibnju izlazi s Nezavisnom listom Dubrovnik naš Grad, a jedino nam je otkrio kako mu je kandidatkinja za zamjenicu Nataša Gabričević, inače predsjednica grad­skog HNS-a. Okupio je, govori nam, oko sebe stari krug ljudi, osim neko­licine koji su otišli HDZ-u. Priznaje kako mu je HNS, iz kojega je izišao, bio opterećenje, jer su stranku mnogi poi­stovjećivali s Vesnom Pusić i Radimi­rom Čačićem, odnosno njegovim nikad dovršenim domom ispod bolnice.
— Morao sam nositi teret dvoje ključ­nih ljudi kroz deset godina, koji su mi bili opterećenje, a ne vjetar u leđa. Sad sam ja tu sa svojim manama i vrlinama, takav kakav jesam – govori za početak.
Odakle poriv za novu kandida­turu, što to novo imate ponuditi Dubrovniku?
Do danas nisam izgubio niti jedne izbore. Sva tri puta građani su prepo­znali da nudim bolji program. Sva tri puta sam pobijedio HDZ. Godine 2017. Mato Franković zna da će po svemu sudeći opet izgubiti izbore te uz pot­poru koalicijskog partnera inicira Lex Vlahušić, koji se usvojio iako je i sam Andrej Plenković govorio da nije za ras­puštanje Gradskog vijeća.
Ne mislite li da postoji moralna odgovornost političara da se s pravomoćnom presudom ne kandidira?
Mislite li da se Franjo Tuđman i Vlado Gotovac nisu smjeli kandidirati zato što su imali politički proces? Je li im se trebala zabraniti kandidatura jer su bili u zatvoru? Proces koji se protiv mene vodio u Splitu je bio čisti politički pro­ces – borba za zidine. Moja borba za zidine svakom stanovniku grada osi­gurava trećinu plaće, jer nikad nitko prije nije vidio lovu za zidine. Ja sam s aktivnim sudskim procesom izašao na izbore 2013. i pobijedio s rezulta­tom 62:38. U prosincu 2014. donosi se pravomoćna presuda Vrhovnog suda.
Izlazim pred Dubrovčane i u drugom krugu ‘tučem’ Mata Frankovića iako su svi govorili ‘upropastit će grad, svijet će stati, sunce neće izlaziti nad Dubrovnik’. Tad Mato Franković ruši proračun i idemo na izbore u ožujku, a ja imam frešku osuđujuću presudu i još služim kaznu. Ja sam dakle i 2013. za vrijeme suđenja, i 2015. s presu­dom izašao pred građane, pred moju jedinu porotu, i ona kaže ‘not guilty’. Moja kandidatura je izraz rehabilita­cije. S druge strane, mislim da Mato radi jako loš posao, pogotovo uprav­ljanje krizom. ­
Zašto to mislite, Vi biste se bolje snašli?
Da išta zna, ne bi nam se dogodila prošla sezona kada je Županija, u istom okruženju, imala bolje turističke rezultate. Naime, županija je imala 32 posto ostvarenog prometa, a grad 19. Izuzmimo Dubrovnik iz tih 32 posto i uzmimo samo Dubrovnik i županiju bez Dubrovnika, dolazimo do toga da je županija na 44 posto noćenja, a grad na 19. S 19 posto mi smo na 10 posto prihoda, a županija je s 44 posto na 20 posto prihoda. Od županije si dva i pol puta lošiji u istim uvjetima! Misli li itko da ova godina neće biti krizna? Misli li itko da i sljedeće četiri godine neće biti krizne? S druge strane imaš čovjeka koji kaže da smo pod Vlahušićem ste­njali od broja turista. Mi trebamo imati proaktivnu politiku. Treba nam krizni menadžment u sljedećem četvorogo­dišnjem razdoblju i ne znam tko je od mene bolji za to. Tri puta sam iza­bran za gradonačelnika, liječnik sam, magistrirao sam javno zdravstvo i 10 sam godina profesor javnog zdravstva na Sveučilištu u Dubrovniku, bio sam predsjednik Upravnog vijeća HZJZ-a i ministar zdravstva. Upravo su pro­jekt kriznog menadžmenta i povratka života i turista u grad glavni naglasci kampanje.
S odmakom od 4 godine kako gle­date na svoj prethodni politički angažman i za što biste mogli reći da ste krivo napravili?
Idemo vidjeti koliko je projekata za koje se govorilo da nisu dobri doživjelo teret vremena. Što je u četiri godine kad su na vlasti moji oponenti promi­jenjeno, koji je to projekt koji je stavljen ad acta jer je nešto loše napravljeno. Uzet ću Revelin. Mato je potpisao treći ugovor za Revelinom. Zbog prvog smo na sudu, a taj prvi je po svim finan­cijskim aspektima bolji i od drugog i od trećeg. Tu je i pitanje zidina. Nije posudba novaca između Pera i Denisa bila ta zbog čega sam ja suđen. Dirnuo sam u osinje gnijezdo koje se zvalo DPDS. Postoji li danas itko u gradu ili u Hrvatskoj tko misli da javnu funk­ciju zidina, a to je da zarađuje novce, ne bi trebali raspodijeliti između dvije razine, jedno je DPDS-a, za obnovu spomeničke baštine, a drugo je branje novaca. Mi smo samo 2019. imali 200 milijuna kuna prihoda od zidina. DPDS je potrošio 35 milijuna kuna, a Grad je dobio 96 milijuna kuna. To je 131 mili­jun kuna. Gdje je 70 milijuna kuna? Da je grad brojao novce, imao bi 200 milijuna kuna prihoda na računu, 35 bi dao Društvu i mi bi na računu imali 165 milijuna kuna.
Što biste drukčije bili napravili, ne samo kad su u pitanju zidine?
Pitanje zemljišta Mihanović je sad aktualno. Jesmo li ga mogli pretvoriti u zelenu zonu i ući u spor? Jesmo li ga mogli Zakladi oduzeti? To je koridor između dvije ceste i nema nikoga u ovom gradu tko ne bi želio da tu ostane koridor, a ne da se napravi bilo kakva zgrada. Moja ponuda je bila korektna, 30 milijuna kuna, što je 20 posto više od iznosa po kojem su oni navodno prodali. Ponuda je bila javno izrečena, ali je morala proći Poreznu upravu, procjenu sudskog vještaka i Gradsko vijeće.
blank
Zašto nije realizirana?
Počeli smo pregovarati, ali proces pre­govora nisam stigao završiti. Njihova je priča bila kako im je lakše graditi, to im je najvrjednija imovina. Prvo su dolazili s jednim projektom koji nije prošao zbog prometa i zelenila. Drugi put su uskladili s GUP-om promet, ali nisu zelenilo jer je po nama to visoko­vrijedno zelenilo koje se ne može ski­dati. Tako da smo im dva puta odbili izdati dozvolu. Kako je to Zaklada koja brine o siromašnim Primorcima, dao sam novu ponudu. Imamo Vrtlarovo zemljište u Solitudu s tri zgrade za koje smo imali građevinsku dozvolu. Ponu­dio sam im jednu ili dvije zgrade s 15, odnosno 30 stanova. Jedna je prema procjeni koštala nekih 6 do 7 mili­juna kuna, a njihovo zemljište 30. Ako govorimo o dvije zgrade to je 15 mili­juna kuna, a ostatak bismo isplatili u novcu. Oni bi dobili 30 stanova, gdje imaju dozvolu, ali njihova priča je bila da im je lakše graditi.
Smatrate li se i Vi dijelom krivcem za prekomjernu gradnju s obzirom na izmjene GUP-a iz 2014.?
Godine 2014. GUP se dijeli na prostor od Belvedera do Kantafiga i izvan Kantafiga. Izvan Kantafiga smo doni­jeli odluku da će se izaći ususret svug­dje gdje postoje prostorno planske mogućnosti da se domaćim ljudima zemljište pretvori u građevinsko pod­ručje. Jedna od tih parcela koja mi je došla na stol zvala se ‘Potrebica par­cela u Zatonu’. Zahtjev je predan 2005., Dube ga je odbila dva puta. To je zeleno područje, ali je to zadnja parcela u nizu kuća ispod puta i ona je mojom odlu­kom pretvorena u građevinsko zna­jući da se radi o Potrebici. Tako je pre­tvoreno i drugdje, u Orašcu, Gornjim selima. Imali smo 600 zahtjeva. Na području grada niti jedno područje nije postalo građevinsko. Mato Franković je izdao dozvolu za Tolića, za Slezaka… Zašto ne pokažu kako bi trebala izgle­dati zgrada na zemljištu Mihanović. Možda ću promijeniti mišljenje kad vidim kako izgleda u 3D. Svaka zgrada ima svog oca i mater, jedan je onaj koji je to pretvorio u građevinsko područje, a drugi je onaj koji je izdao građevinsku i uporabnu dozvolu. Dube je bila i otac i mati za Dvore Lapad. Koliko znam samo je Giman izgrađen dok sam ja bio gradonačelnik. Zašto su izdate dozvole za sve ove zgrade na Pločama? Tko ih je izdao? Mato.
Aktualna je i koncesija za tvrđavu na Srđu.
Što sam tu mogao drukčije napraviti? Projekt sam zatekao kao i svi mi, još od Vida Bogdanovića i Dubravke Šuice. Ugovor za koncesiju potpisan je 25. ožujka 2009. godine s dvije odrednice koje su bile štetne za Grad i to jedno 150 milijuna kuna. Prva je ta da inve­stitor neće premjestiti odašiljač o svo­jem trošku. A o čijem hoće u ugovoru ne piše, ali potpisalo ga je Poglavarstvo i gradonačelnica. Po Zakonu o teleko­munikacijama to je trebao napraviti investitor i kad sam pitao može li se naći neki izlaz, rekli su mi da ne može, a to bi koštalo između 80 i 100 mili­juna kuna. Druga priča je bila ta da grad treba napraviti cestu do upo­rabne dozvole. Ja sam isposlovao da oni poklone to zemljište jer je po ugo­voru Grad morao kupiti zemljište, a 90 posto ga je u vlasništvu Razvoj golfa.
Zašto ste postojeću cestu izbrisali iz prostornih planova?
Zato što je to i UNESCO rekao. Ona ne zadovoljava nikakvim uvjetima.
Ali ona postoji na terenu?
Da, ali ide nova. Što će postojeća cesta koja ne zadovoljava gabarite, koju moraš širiti i koja se nalazi na tuđem zemljištu. Tada nije bilo Zakona o cestama, tada ste sve ceste morali kupiti. Jedina cesta koja je do tada bila uknjižena jest Vojnović. Mi za Zagre­bačku ulicu nismo dobili građevin­sku dozvolu samo zato što ona tada imovinsko-pravno nije bila riješena.
Možeš raditi rekonstrukciju, a ne možeš dobiti građevinsku dozvolu. Nova cesta na Srđu bila je ucrtana u GUP, koji je postojao prije mene, te je naš UPU morao biti usklađen s planom višeg reda, što smo i napravili. UPU nije mogao napraviti ništa kapitalno jer je GUP promijenio stvari. No, dodao sam odredbu po kojoj je sad i raskinut ugovor za koncesiju, kao i dodatak da se nijedna lipa javnog novca neće potro­šiti za komunalnu infrastrukturu. Upravo je jedan od najvećih prijepora bilo to da ćemo pročistač i zacjevljenje tunela kroz Srđ raditi zbog njih. Sad smo sami napravili pročistač, a kana­lizaciju moraju sami napraviti. ­
Srđevci još od Vašeg mandata traže raskid koncesije, zašto Vi to niste prihvatili?
Ne bih to bio napravio ni sad jer mislim da je to loše. U Washingtonu traju dvije arbitraže s 500 milijuna dolara moguće štete za Republiku Hrvat­sku. One su sadržajno iste, ali za prvu postoji mogućnost da se odbaci iz for­malnih razloga jer je tvrtka u EU, a EU ne dozvoljava da Amerika uređuje odnose među pravnim osobama. Stoga je drugu podnijela privatna osoba, ali sadržajno je sve isto. Te arbitraže su ozbiljna prijetnja i kako će završiti ne znamo, ali oni inzistiraju na tome da je postojala politička opstrukcija razvoju projekta. Hoće li arbitraža procijeniti je li to tako ili nije, to nitko ne zna, ali je činjenica da je u procesu dok traje arbi­traža donesena politička odluka Grad­skog vijeća. Pravnici mi kažu da ugovor nije raskinut. Sud knjiži odluku Grad­skog vijeća, ali da ugovor o koncesiji još postoji. Tu priču smo imali i na garaži i ugovoru za zidine. Grad Dubrovnik svojevoljno je odlučio dati DPDS-u upravljanje zidinama. Ja se pokuša­vam boriti koliko uspijem i dođemo do podjele prihoda 50:50 posto. Onda na moju inicijativu donesemo zakon, no Ustavni sud jasno kaže da se ugovor koji su dvije strane međusobno sklo­pile može raskinuti samo međusobnim dogovorom ili u sudskom postupku u kojem dokazujete ništetnost ugovora. Ne može se raskinuti jednostranom odlukom niti Gradskog vijeća niti Sabora.
Zašto tada niste pokrenuli postu­pak za ocjenu ništetnosti ugovora?
Nisam imao ovlaštenja. Gradonačel­nik raspolaže iznosom do maksimalno milijun kuna. Da sam ja to napravio, a Gradsko vijeće nije bilo sklono tome, prekršio bih svoje ovlasti. U tom tre­nutku imali smo Gradsko vijeće i HDZ koji su govorili da će raspisati referen­dum, u kojem će tražiti da DPDS i dalje upravlja zidinama. Što možeš napraviti u takvoj situaciji? Kao gradonačelnik to nisam sam mogao napraviti, a ovdje sam se pridružio Jadranu Baraču kao privatna osoba, jer je to dobra inicija­tiva. Kako će završiti, znat ćemo uskoro i ne bi to htio komentirati.
Do jučer smo se borili s prekomjer­nim brojem turista. Kako ih vratiti?
Pitajte 4 tisuće dubrovačkih obitelji jesu li imali slobodnih soba, jesu li ti gosti smetali? Izletnici su ostvarili oko 50 milijuna eura ili 5 posto prometa, a 95 posto prave gužvu. Gužvu rade ljudi koje dovedemo na Pile, ona mora biti umjerena, koliko je Gradu potrebno i koliko štitimo građane. Gradska uprava trebala je napraviti rezervaciju termina razgledavanja znamenitosti. Tako nemaš gužvu, imaš svoj termin i dobiješ užitak razgledanja muzeja. Osim toga, sad za Covid, tko god rezervira termin, znat ćemo tko je ušao i kad se pojavi oboljenje znat će se kontakti. Trebalo je unaprijediti dio ‘smart cityja’, da na sve znameni­tosti ulaziš kroz prethodnu rezerva­ciju, možeš kupiti pojedinačnu ula­znicu, ali ti je bolje kupiti Dubrovnik card. Naš glavni paket, alat za bolji život u gradu zove se Dubrovnik ID, kao nastavak građanske kartice. Svi će dobiti svoju građansku karticu i s njom ostvarujemo prava koja smo već dali po 10 kuna, a novost bi bila javni prijevoz koji je sad 10 kuna za umirovljenike, ali po toj cijeni treba biti i za djecu i neza­poslene. Ne može biti besplatan jer za to nemamo zakonske mogućnosti. Svaki građanin će dobiti svoju karticu i kod. Moj prijedlog će biti da napravimo loyalty karticu s popustima za građane.

I to ste već obećavali, ali niste realizirali.
Imao sam prve četiri godine mandata, i onda dva puta po godinu i pol dana zbog rušenja proračuna. Nemam kon­tinuitet i sve što predlažeš ostvariš koliko možeš. Kroz ovaj bismo projekt imali tri skupine ljudi – zelenu, žutu i crvenu. Zeleno su građani, svi koji ovdje imaju boravište i imaju pravo na sve privilegije ovog grada. Druga sku­pina su oni koji generiraju višestruki prihod, to su smještajni gosti, a treći su dnevni izletnici. Naglasak stavljam na privatni smještaj. Poveznica kar­tice i privatnog smještaj i posebnih paketa nama znači život. U sljedeće četiri godine moramo vratiti cijene na one koje smo imali prije pandemije. Govorim o životu ovoga grada koji će 4 godine biti u krizi, ali najvažnije je zaštititi građane. Mi smo ‘zelena sku­pina’ i moramo uživati, to je sve naše. Okupimo se oko istoga štapa, oko te krize. Procjena je da će do 1. ili do 15. svibnja 50 posto Europljana biti proci­jepljeno ili će preboljeti Covid. I oni će biti spremni putovati. Pitanje je hoće li ih Dubrovnik biti spreman primiti. I ne može nam nitko reći da će Hrvat­ska riješiti dubrovački problem. Na pri­mjeru prošle sezone smo vidjeli da nije znala, a Grad se nije najbolje snašao. Nismo napravili ništa pa ni lokalni sto­žer. Već smo sad, u siječnju trebali sje­sti s hotelima, ugostiteljima, Zračnom lukom. Oni svi čekaju da ovo nestane kao magla. Postoje objektivni strahovi, u zoni smo koju trebamo komunicirati.
Vratimo se politici. Rekli ste kako Vam je HNS bio opterećenje, a kan­didatkinja za zamjenicu je prva žena dubrovačkog HNS-a.
Ovo je oporbena ekipa. SDP i HNS jedini su dio oporbene priče, oni nose kritiku i sve pozitivno i negativno što je sa mnom. Ljudi su me uvijek više podržavali kao ime, a manje kao stranku. Uvijek sam imao i 20 posto više glasova na ime i prezime sa svim svojim opterećenjima, suđenjima, presudama. Cilj nam je pet mandata. Ovo rizično stanje više šteti Matu nego meni. Da nema ove krize, Mato bi imao lakši put. Sad je veljača, a što ako do svibnja ne budemo uopće imali rezer­vacija. Tad ti je netko kriv, svejedno tko i pitat će ljudi zašto niste uspjeli riješiti cjepivo. Grad mora za sve one koji se žele cijepiti osigurati sva dos­tupna cjepiva. Nama je najvažnija ova sezona. Da sam ja u Gradu, odmah bi predložio da smo 1. lipnja svjetsko sje­dište proslave pobjede nam pandemi­jom. Radimo znanstveni, stručni, kul­turni i zabavni program i od 0 do 24 sata pričajmo kako je svijet pobijedio pandemiju.
Kako dovesti ljude na proslavu?
Treba osigurati cijepljenje za sve one koji to žele. Nama 75–80 posto turista donose Velika Britanija, SAD, Fran­cuska, Njemačka i Španjolska. Prema njima radiš kampanju kako su građani cijepljeni, kako postoje sigurna mjesta u kojima su svi zaposlenici cijepljeni, da će na plažama ležaljke biti dovoljno udaljene. Pregovaraš direktno s bri­tanskim ministrom zdravstva jer će Englezi htjeti putovati. Imamo prvu karantenu na svijetu. Pozoveš vodeće ljude poput Faucija, predstavnike BioN­Techa, Moderne da o trošku grada dođu i da u prvoj karanteni na svijetu održe predavanje kako se svijet bori s pan­demijom. To su naši manekeni u ovoj godini. Zašto Du card ne bismo dali besplatno svim zdravstvenim djelat­nicima u Hrvatskoj? Možemo li to pro­širiti i na dio europskih zdravstvenih djelatnika? Oni će doći, obići grad i prvu svjetsku karantenu, a gradonačelnik će im kao znak pažnje dati zahval­nicu. Dobiješ neviđeni imidž, a za EU pacijente se može tražiti i potpora Europske komisije. ­
Mislite li da Vam četiri godine hibernacije ide u favor i da su Dubrovčani zaboravili neke vaše ‘grijehe’ poput mikroasfalta ili Ili­jine glavice koja ni danas nema upo­rabnu dozvolu?
Mikroasfalt ima svoje mane. Priznat ću da je na dijelu cesta bio neprimje­ren, a na dijelu se održao. Tamo gdje je bila dobra podloga je super, a gdje je bila lošija i tu su rezultati loši. Među­tim, u ovih osam godina renovirala se samo ulica Žrtava s Dakse. Mikroasfalt na svim ostalim ulicama stoji i danas. Ilijina glavica nema uporabnu dozvolu jer nisu riješeni vlasnički odnosi. Utvr­đivanje vlasničkih odnosa je proces koji traje. Mato je obećao da će to biti završeno, ne znam je li ili nije.
Na izborima 2017. Vido Bogdanović je imao treći rezultat za gradonačel­nika, a bio je izvan aktivne politike 16 godina. Ljudi su ga se sjećali i nakon 16 godina. Ja sam sad tu nakon četiri godine, ali sam cijelo vrijeme aktivan. Ono što je Franković rekao da će raditi, danas se ništa ne realizira. On nema niti jedan vlastiti projekt kojega je sam pokrenuo.
Ali on govori da Vi nijedan projekt niste ostavili do faze realizacije.
Svatko može govoriti što hoće. Može govoriti da ništa nije bilo ni na Nika i Meda Pucića, da nije postojala kanali­zacija, da ove ograde nije bilo. Ovdje nije bilo samo završnog sloja. Može reći da se nije zadužio za 300 milijuna kuna, da ga je dočekao ‘cash’. Doče­kalo ga je 70 milijuna kuna gotovine i svi plaćeni računi.
I vi ste dizali kredite.
Mata je dočekalo 400 milijuna kuna od imovine grada za što je on bio protiv – žičara, zidine, Revelin, autobusi.
Zar niste za žičaru skupa prosvjedovali?
Pa kada, nakon koliko godina? On je dobio 400 milijuna kuna Andro­vih financijskih projekata i zadužio se 300 milijuna kuna. Ja sam se u 7,5 godina zadužio 88 milijuna kuna. Deset milijuna kuna godišnje, a on se za tri godine obilja zadužio za 300. Danas smo došli do toga, što ne žele objaviti, da je proračun znatno manji nego je bio zadnji rebalans. Prešli smo 20 posto ukupnog zaduženja i sad smo prezaduženi grad.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 10. ožujka 2021.

Pročitajte još

ROKO TOLIĆ Županija mora biti partner i pružati pomoć svim općinama i gradovima

Dulist

NATAŠA GABRIČEVIĆ Zatvaranje Grabovice sam započela, očito ću morati i završiti

Dulist

Vlahušić: Franković nema rješenje kako vratiti dugove i dovesti natrag turiste

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija