Redatelj prvog ovogodišnjeg premijernog naslova na 63. Igrama „Skup: igre“ Saša Božić, jedan od najistaknutijih redatelja mlađe generacije, međunarodno je nagrađivani kazališni redatelj i dramaturg, prisutan u polju europskog suvremenog plesa. Iako već 10 godina sa svojim projektima sudjeluje u radu Art radionice Lazareti, ovo je njegova prva suradnja s Dubrovačkim ljetnim igrama.
PREDSTAVA KOJA PRIČA O GRADU
– Već godinama surađujem preko ljeta s ARL kao dramaturg i redatelj. Razgovarajući s ljudima, oni su uvijek spominjali neke stare predstave, kako je nekoć bilo, spominjali su zlatna vremena Dubrovačkih ljetnih igara. Uvijek su spominjali tri do četiri predstave, primjerice Kafetariju, Skup, Trilogiju. Bilo mi je zanimljivo vidjeti što je tako super u tim predstavama, razgovarao sam s njima i to se pretvorilo u svojevrstan proces rada na predstavi. Izabrali smo jednu od tih kultnih predstava, Skupa koji je najdugotrajnija predstava od 1958. do 1972. Pozvali smo ljude koji su je gledali da nam ispričaju kako je izgledala. Zanimljiva mi je bila činjenica kako su se jako malo sjećali kako je ta predstava izgledala, ali je ostala druga vrsta sjećanja. Oni se nisu sjećali njenog početka, radnje, ali su se sjećali kako je utjecala na njih i kako je živjela s njima. Primjerice poznatog motiva „tara-tara-taratan“. Pričajući o tome oni zapravo pričaju o svojoj mladosti, i o tome kako se nekoć živjelo u Gradu, a kako sada i s obzirom da iz njihovih priča nismo mogli rekonstruirati predstavu, odlučili smo ispričati priču o Gradu – rekao nam je
Saša Božić, dodavši kako je zadovoljan i odazivom građana koji su mu odlučili ispričati svoja sjećanja na Spajićev Skup. Njegov poziv prihvatilo je čak 30-ak građana.
Ovo je njegov premijerni nastup na Igrama, a kaže kako je „dobar osjećaj“ predstaviti se upravo na takvoj poznatoj kulturnoj manifestaciji:
– Lijep je to osjećaj. Za mene kao umjetnika nije toliko presudan kontekst u kojem radim, osim da radim s ljudima s kojima želim raditi i koji žele raditi sa mnom, i da je osiguran prostor za kreaciju i razmjenu ideja. Drago mi je da je ostvarena suradnja ARL i DLJI, uspjeli smo okupiti dobar tim. Čini mi se da se stvari pozitivno mijenjaju na Igrama, ovogodišnji izbor je jako zanimljiv, a možda se radi o smjeni generacija. Čini mi se da se ide naprijed – mišljenja je Božić.
REALITET ŽIVOTA
Punih deset godina surađuje sa ARL, koja ga je ugostila i kao redatelja i kao dramaturga.
– Slaven Tolj i Srđana Cvijetić iz Lazareta svakog ljeta mi ugoste predstavu ili mi daju rezidenciju na 2 tjedna ili pak mjesec dana. Tako sam radio vlastite projekte, ili neke velike europske koprodukcije. Ovom sam se predstavom pozicionirao upravo u Lazaretima jer smatram da se trenutno u umjetničkoj proizvodnji u Lazaretima Grad najbolje vidi, i da se upravo tamo događa ono najprogresivnije. Posebno mi je drago zbog koprodukcije s DLJI, jer unutar kulturne politike Grada, ARL nema vidljivost koju zaslužuje – napominje Božić. S obzirom da već 10 godina radi i ljetuje u Dubrovniku, već davno je stvorio svoju sliku o Gradu. No, ona je promijenjena upravo radom na ovom projektu.
– Moja slika Grada se jako promijenila. Razbio sam neku svoju vrstu iluzije koju sam imao kao umjetnički turist. Naime, dođem tu dva-tri tjedna, fasciniran sam arhitekturom koja mi daje dojam da je nešto što radim neobično, posebno. Ovaj me projekt uvjerio da je to iluzija. Ovdje se radi o stvarnim ljudima, s realnim i teškim problemima s kojima se svakodnevno suočavaju. Navedeni problemi su opterećeni i bremeniti upravo činjenicom da žive među ovim prekrasnim zidinama, ulicama i crkvama. Rad na ovom projektu vratio me u realitet života – zaključuje Saša Božić.