Prostor Radeljevića i bivše Remize, kojim je početkom kolovoza zagospodario dubrovački poduzetnik Lovorko Milošević, urbanistički je definiran još 2011. godine usvajanjem Urbanističkog plana. No, ovaj je UPU, kojega je izradio Institut IGH, ujedno i tadašnji vlasnik područja bivše tvronice ulja, itekako uzburkao dubrovačku javnost prvenstveno zbog visine zgrada, odnosno nebodera od 17 katova. Tijekom javne rasprave Društvo arhitekata Dubrovnik je, podsjetimo, isticalo kako je maksimalna preizgrađenost i iskoristivost obuhvata nedopustiva i neprihvatljiva. Plan je ipak usvojen, a potom je godinu dana kasnije proveden i Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja kompleksa Radeljević – Libertas. Pristiglo je 16 radova, tri su nagrađena s tim da je najboljim proglašen projekt Arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić iz Splita.
Od trgovačkog centra do stanova
Svi radovi predviđali su na prostoru nekadašnje tvornice ulja izgradnju visokih zgrada, trgovački centar, garaže… Na izložbi natječajnih radova u listopadu 2012. godine predsjednik ocjenjivačkog suda i predstavnik raspisivača Branko Kincl za DuList je istaknuo kako se prvonagrađenim rješenjem na potezu Radeljević – Libertas predviđa izgradnja shopping centra, tržnice, stambenih prostora, hostela, parkirališta te garaže.
-Provedba ovog natječaja je značajna jer se temeljito ispituju mogućnosti prostora, a kvaliteta prostora je javno dobro i ne može se prihvatiti preizgrađenost koja smanjuje vrijednost svih postojećih zgrada u obuhvatu gruškog zaljeva. Vjerujemo da će IGH na čelu s doktorom Jurom Radićem u vlastitom interesu donijeti ispravnu odluku i smanjiti izgrađenost te očuvati vrijednost prostora – naglasila je na izložbi u to vrijeme predsjednica DAD-a Marija Kojaković.
‘Dubrovački Manhattan’ zapeo na vlasničkim preslagivanjima?
Iako se očekivalo kako će se nakon proteka žalbenog roka odmah krenuti s projektiranjem ‘dubrovačkog Manhattana’, to se nije dogodilo. U međuvremenu je došlo i do promjene vlasničke strukture unutar samog Instituta IGH kojega je 2014. godine preuzeo ruski investitor Sergej Gljadelkin. U nacionalnim medijima tada se pisalo kako je ruski investitor preuzeo IGH upravo zbog nekretninskog posla na najatraktivnijem dijelu grada, na prostoru bivšeg Radeljevića.
U to vrijeme pokušali smo doznati u kojoj je fazi taj, kako se tada najavljivao, 90 milijuna eura vrijedan projekt poslovno-stambenog kompleksa u prostoru bivše tvornice ulja.
– Proveden je javni arhitektonski natječaj te je odabran prvonagrađeni rad, što znači da je urbanistički i arhitektonski definiran prostor bivše tvornice ulja Radeljević kao važan dio sekundarnog centra grada Dubrovnika. S obzirom da je uspješno okončan postupak vlasničke transformacije tvrtke IGH, koja je 100-postotni vlasnik tvrtke Radeljević d.o.o, aktualni većinski vlasnik će u slijedeća tri mjeseca definirati model realizacije projekta Radeljević – kratko je prije 8 godina za DuList rekao Ante Stojan iz IGH, dodavši kako će tek tada biti moguće preciznije i sadržajnije informirati javnost o aktivnostima vezanim za realizaciju Projekta Radeljević.
Ulazak B2 Kapitala
Sve je stalo na tome, a 2018. godine projekt preuzima tvrtka B2 Kapital. Naime, Zagrebačka banka je još 2018. godine tvrtki B2 kapital prodala ‘paket’ kreditnih potraživanja prema građanima i tvrtkama teškim 1,8 milijardi kuna, a među njima je i bilo i kreditno potraživanje tvrtke Radeljević d.o.o., koja je kao dio Instituta IGH trebala u Dubrovniku realizirati projekt ‘dubrovačkog Manhattana. Upravo od B2 Kapitala Milošević je i kupio Radeljević.
Ništa bolje nije prošao ni prostor Libertasa, odnosno bivše Libertasove Remize, unutar kojega je prvotno bila planirana gradnja gradske place, no od toga se odustalo. Remiza je bila u vlasništvu posrnule građevinske tvrtke GP Dubrovnik, koja je nakon odlaska u stečaju prostor u nekoliko navrata pokušavala prodati. Sve do 2016. godine kada se kao kupac pojavio upravo Milošević s tvrtkom Pemo.
Pemo mijenja planove za Remizu
Nakon kupnje, stigli su bageri u raščišćavanje terena te je srušena secesijska upravna zgrada, a prepreku kod formiranja planova te početka eventualnog projektiranja predstavljalo je i preseljenje stanara u krugu bivše remize. Kad se i to ‘posložilo’, Milošević je, podsjetimo, zatražio revidiranje uvjeta, odnosno izmjene važećeg Urbanističkog plana uređenja ‘Libertas-Radeljević’ radi izgradnje poslovno-turističko-stambenih sadržaja, o čemu smo pisali sredinom 2020. godine.
—Uvidom u stanje na terenu i analizom dostupne dokumentacije utvrđeno je kako je lokacija zone ‘Libertas’, za koju investitor iskazuje interes, degradirana i relativno zapuštena. Sukladno Zakonu o prostornom uređenju, odluku o izradi prostornog plana lokalne razine donosi predstavničko tijelo po prethodno pribavljenom mišljenju sukladno posebnim zakonima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode temeljem čega je proveden prethodni postupak Ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš. Izmjena predmetnih izmjena i dopuna podrazumijeva izmjenu i dopunu tekstualnog dijela – Odredbi za provođenje te grafičkog dijela važećih planova, u svim odnosnim dijelovima vezano za predmetnu lokaciju. Potrebne izmjene važećih planova odnose se na zone planske oznake vrste M2 i K4, rješavanje prometne mreže pristupa i komunikacije unutar zone te druge izmjene u svrhu osiguranja planskih preduvjeta od interesa za Grad Dubrovnik – objasnili su nam Miloševićev zahtjev iz Gradske uprave.
Novo prometno rješenje
U međuvremenu je prijedlog novog prometnog rješenja za zonu Radeljevića stigao i od tvrtke Radeljević d.o.o te B2 Kapitala, a tijekom izmjena prostorno planske dokumentacije Grada Dubrovnika. Naime, predložen je koncept alternativnog rješenja prometnog povezivanja kompleksa Radeljević na uličnu mrežu izvan Urbanističkog plana uređenja Radeljević-Libertas.
Kako se navodilo u izvješću o javnoj raspravi izmjena i dopuna PPU-a, predloženi način priključenja na postojeću i planiranu uličnu mrežu olakšao bi i ubrzao realizaciju građevina i sadržaja planiranih na zemljištu tvrtke Radeljević. U svom prijedlogu su tadašnji vlasnici napomenuli kako bi se predloženim konceptom alternativnog prometnog rješenja razmatrala opcija kojom bi se prometna veza kompleksa Radeljević ostvarila na postojeću i planiranu uličnu mrežu i preko zemljišta Radeljevića na sjevernoj strani obuhvata UPU-a. Stvorili bi se uvjeti, smatrali su, brže realizacije zahvata u obuhvatu UPU-a sukladno stanju vlasništva, ali u konačnici bi oba vlasnika, i Radeljević i Libertas, ali i sam Grad dobili kvalitetno rješenje prometnih tokova i prometnih priključaka. Nadalje, smatraju kako bi se ovim rješenjem akceptirala prometna vizija Grada iz elaborata ‘Riva Gruž’ uključivanjem planiranog kolnog tunela u dokumentaciju za izgradnju u kompleksu Radeljević.
No, njihov prijedlog nije prihvaćen, odnosno dano je obrazloženje kako isti nije predmet izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja. Gradsko vijeće je potom u svibnju pokrenulo izradu izmjena i dopuna ovog Urbanističkog plana koji obuhvaća sad zapravo objedinjeni prostor u vlasništvu jednog investitora, Lovorka Miloševića.
Naslovna fotografija: Vizura iz 2012. godine