Župa dubrovačka prije godinu dana dobila je novu općinsku vlast i novog načelnika. Nakon lokalnih izbora, dužnost je 6. lipnja 2025. preuzeo Marko Miloslavić (Župka), najavivši drukčiji pristup upravljanju, više reda u sustavu i konkretne pomake u svakodnevnom životu građana.
Godinu dana kasnije, dio tih promjena već je vidljiv na terenu, dok se neki projekti još uvijek nalaze u fazi pripreme i planiranja. U razgovoru za DuList donosimo presjek prve godine mandata – od realiziranih zahvata i strateških odluka, preko izazova koje je nova vlast zatekla, do planova koji bi trebali obilježiti naredno razdoblje.
Uskoro će Vam prva godina mandata – što izdvajate kao najveći konkretan rezultat, a što nije išlo kako ste planirali?
Ako govorimo o prvoj godini mandata, onda bih rezultate podijelio u nekoliko razina. Neki se vide odmah u prostoru, neki su strateški važni za budućnost Župe, a neki se odnose na način na koji Općina funkcionira. Kada je riječ o konkretnim infrastrukturnim zahvatima, svakako bih izdvojio šetnicu Srebreno – Kupari. To je projekt koji građani vide, koriste i osjećaju u svakodnevnom životu.
Kada govorimo o strategiji i planiranju, jednim od najvažnijih poteza smatram odluku o kupnji poslovne zgrade u Srebrenom. To nije odluka koja se donosi za jedan mandat, nego za dugoročni razvoj općinske uprave i javnih usluga. Župi treba funkcionalan, uređen i dostupan prostor za razvoj kulturnog života i jačanje zajedništva, kao i zaštitu našega identiteta.
Ako govorimo o organizaciji i aktivnostima koje nisu klasična infrastruktura, izdvojio bih formiranje Kulturnog vijeća i uspostavu prometnog redarstva. Kulturno vijeće važno je jer želimo sustavnije razvijati kulturni život Župe, a ne da se kultura svodi samo na pojedinačne događaje bez dugoročnog plana. Prometno redarstvo je, s druge strane, odgovor na jedan od najvećih svakodnevnih problema naših građana – prometni nered, parkiranje i sigurnost. Red se mora uvoditi ako želimo sigurniju i funkcionalniju Župu.
Ono što nije išlo kako sam planirao jest projekt dječjeg vrtića u Kuparima. Očekivao sam da ćemo u ovoj fazi biti korak dalje. Međutim, kod takvih projekata vrlo brzo vidite koliko je važno riješiti sve prethodne uvjete – od dokumentacije i prostora do nadležnosti, financiranja i realne dinamike provedbe. To me ne obeshrabruje, ali me obvezuje da prema građanima budem iskren: vrtić ostaje jedan od prioriteta, ali ga moramo pripremiti ozbiljno, zakonito i tako da ga doista možemo izgraditi, a ne samo najavljivati.
U prvoj godini počeli smo uvoditi red, jasnije planiranje, bolju komunikaciju s građanima i sustavnije praćenje projekata. To možda nije uvijek najvidljiviji dio posla, ali bez toga nema ozbiljne Općine. Moj cilj nije stvarati privid brzih promjena, nego graditi sustav koji će donositi konkretne rezultate, danas, sutra i nakon ovog mandata.
Koliko je teško voditi općinu nakon promjene vlasti – jeste li naišli na probleme koji su vam ostali od prije?
Voditi općinu nakon promjene vlasti nije jednostavno, jer istodobno morate raditi dvije stvari: rješavati svakodnevne probleme građana i graditi novi sustav rada.
Jesmo li naišli na probleme iz prethodnog razdoblja? Naravno da jesmo. Ne govorim to kao izliku, nego kao činjenicu. Puno je otvorenih imovinsko-pravnih pitanja, zapuštenih prostora, projekata koji nisu bili dovoljno pripremljeni i tema koje su godinama čekale. Međutim, građani od mene ne očekuju da stalno analiziram prošlost, nego da nudim rješenja.
Od 2017. godine sam vijećnik u Općinskom vijeću i vrlo dobro znam da su problemi s kojima se Župa danas suočava dugogodišnji. Kanalizacija, promet, veći kapacitet i kvalitetniji uvjeti u vrtiću i školi, to nisu teme koje su se pojavile jučer. To su problemi koji traju godinama i koji traže sustavan, uporan i kontinuiran rad.
Uzmimo za primjer dječji vrtić u Kuparima. Država je Općini darovala zemljište još 2015. godine i od tada se govori o izgradnji novog vrtića na toj lokaciji. Dakle, jasno je da postoje projekti koji su dugo u prostoru javnih obećanja, ali nisu došli do realizacije. Naš je posao sada takve teme izvući iz kruga ponavljanja i dovesti ih u stvarni operativni plan.
Zato moj pristup nije traženje alibija, nego uvođenje reda. Za svaki problem želimo znati gdje je zapelo, što je sljedeći korak, tko je odgovoran i koji su realni rokovi.
Postoji li nešto što vas je u ovih godinu dana neugodno iznenadilo?
Najviše me iznenadilo stanje u kojem smo zatekli dio projekata, procedura i općenito način rješavanja konkretnih situacija. Posebno bih izdvojio stanje naplate potraživanja Općine, ali i činjenicu da za neke procese nisu postojali dovoljno jasni, uređeni i učinkoviti mehanizmi praćenja.
Ne govorim to kako bih se vraćao u prošlost ili tražio izgovore. Govorim zato što je važno da građani razumiju da se odgovorno upravljanje ne svodi samo na donošenje novih odluka, nego i na uvođenje reda u ono što ste zatekli. Ako nemate jasne procedure, ako se projekti ne prate sustavno, ako potraživanja nisu pod kontrolom i ako se konkretni problemi rješavaju od slučaja do slučaja, onda Općina ne može biti dovoljno učinkovita.
Zato smo u prvoj godini veliki dio energije usmjerili upravo na to: jasnije procedure, bolju evidenciju, sustavnije praćenje projekata i odgovorniji odnos prema općinskoj imovini i javnom novcu. To možda nije uvijek vidljivo kao cesta, šetnica ili igralište, ali bez toga nema ozbiljne i uređene Općine.
Moj cilj je da građani osjete da se problemi ne guraju pod tepih, nego da se rješavaju odgovorno, transparentno i s jasnim redom.
Što biste danas rekli biračima koji su očekivali brže promjene?
Postoji razlika između brze promjene i trajne promjene. Brza promjena može biti dobra za naslov, ali trajna promjena mora biti zakonita, financijski održiva i dobro pripremljena.
U ovih godinu dana imali smo 10 sjednica Općinskog vijeća, a do kraja svibnja održat ćemo i 11. sjednicu. Donijeli smo cijeli niz novih odluka i dokumenata, ukupno oko stotinu odluka. To pokazuje da se radilo intenzivno i da promjene nisu samo najavljivane, nego su se donosile konkretne odluke koje stvaraju temelj za provedbu.
Naravno, između donošenja odluke i trenutka kada je građani jasno vide u svakodnevnom životu mora proći određeno vrijeme. Neke su promjene vidljive odmah, kroz rješavanje svakodnevnih komunalnih problema, bolju komunikaciju, prometno redarstvo ili uređenje javnih površina. Druge, poput kupnje poslovne zgrade, pripreme većih infrastrukturnih projekata, vrtića ili prometnih rješenja, zahtijevaju više vremena jer moraju biti stručno i odgovorno pripremljene.
Vjerujem da su promjene već vidljive, od svakodnevnih malih pomaka do kapitalnih i strateških odluka, poput kupnje poslovne zgrade i jasnije postavljenih razvojnih ciljeva. Promjene su obilježile ovih prvih 365 dana, a uvjeren sam da će još snažnije obilježiti i narednih 365.
Kao Općina, ali i kao zajednica, moramo se stalno prilagođavati ako želimo biti uspješni, unaprijediti našu općinu i podići životni standard stanovnika. Zato promjene provodimo planski, sustavno i s jasnim ciljem da budu cjelovita i kvalitetna rješenja.
Gužve kroz Župu i dalje su jedan od najvećih problema – što se u ovih godinu dana napravilo na projektu brze ceste i kada se može očekivati izbor konačne trase?
Brza cesta je najvažniji prometni projekt za budućnost Župe dubrovačke, ali i cijelog šireg dubrovačkog područja. To je projekt koji nadilazi jedan mandat i jednu općinu, ali izravno određuje kvalitetu života naših stanovnika, sigurnost u prometu i budući razvoj Župe.
Nositelj projekta su Hrvatske ceste i zato je važno jasno reći da Općina ne može sama odabrati trasu niti sama voditi projekt. Ali Općina može, mora i jest aktivan sudionik. U ovoj godini otvorili smo intenzivnu komunikaciju s Hrvatskim cestama, tražili jasne informacije, prezentirali stanje vijećnicima, inzistirali na dodatnim analizama i vrlo jasno rekli da odluka o trasi mora biti stručno utemeljena, transparentna i donesena uz puno razumijevanje prostora kroz koji cesta prolazi.
Prema dostupnim informacijama, konačna odluka o trasi još nije donesena i provode se dodatne analize varijanti te prometna vrednovanja. Ne želim licitirati rokovima koje Općina ne kontrolira, jer građani su se previše puta naslušali najava koje se nisu ostvarile. Ono što mogu reći jest da ćemo nastaviti pritiskati da se odluka donese što prije, ali ne pod cijenu lošeg rješenja.
S obzirom da će do izgradnje proći još dosta godina, što je realno moguće napraviti u međuvremenu da se promet barem djelomično rastereti?
Promet na magistrali danas višestruko nadilazi njezin optimalan kapacitet. Nakon otvaranja Pelješkog mosta Župa je dodatno postala jedno od glavnih prometnih uskih grla u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U takvim okolnostima nijedan pojedinačni zahvat ne može bitno riješiti protočnost prometa kroz Župu. Trajno i pravo rješenje za protočnost jest izgradnja brze ceste.
To, međutim, ne znači da do tada trebamo sjediti i čekati. Naprotiv, sve što možemo napraviti kako bismo povećali sigurnost, uredili prometne točke i barem djelomično olakšali svakodnevni život građanima, to moramo napraviti. Hrvatske ceste su i do sada uvodile, a vjerujem da će i ubuduće uvoditi, najmodernije dostupne tehnologije za kontrolu rada semafora. No i te tehnologije imaju ograničen učinak kada je cesta opterećena iznad svojih stvarnih mogućnosti.
Zahvati od kružnog toka na raskrižju Dubac, uređenja ugibališta, kvalitetnijih spojeva lokalnih cesta s državnom cestom, do nogostupa i uređenja autobusnih stanica, su prije svega zahvati koji znače veću sigurnost. Oni mogu u manjoj mjeri pomoći protočnosti, ali njihova najveća vrijednost je sigurniji promet za pješake, djecu, vozače i sve sudionike u prometu.
Ono što je izravno u nadležnosti Općine već smo pokrenuli ili provodimo. Uspostavili smo prometno redarstvo, radimo na izgradnji i uređenju novih parkirališnih mjesta, uređujemo i proširujemo lokalne ceste u nadležnosti Općine, ali i surađujemo na cestama koje su u nadležnosti Županijske uprave za ceste.
Posebno važnim smatram rasterećenje raskrižja u Srebrenom, koje je uz raskrižje na ulazu u Poslovnu zonu jedno od najopterećenijih u Župi. Jedno od rješenja na kojem radimo jest povezivanje raskrižja Kupari s Putem dr. Ante Starčevića. Time bismo dio prometa mogli bolje rasporediti i smanjiti pritisak na samo središte Srebrenog. Glavni izazov su, kao i kod mnogih drugih projekata, imovinsko-pravni odnosi, ali upravo na tome sada sustavno radimo.
Postoje li kratkoročne mjere koje bi građani mogli osjetiti već ove sezone ili iduće godine?
Što se tiče dijela koji spada u djelokrug rada općine, da. Prva je vidljiviji prometni nadzor i jasnija pravila parkiranja. Druga je bolje upravljanje parkirališnim prostorima, najprije u Srebrnom, a zatim i u drugim naseljima kada se steknu tehnički uvjeti. Treća su manji komunalni i prometni zahvati: obilježavanje prijelaza, uklanjanje prepreka, uređenje autobusnih stajališta, sanacije cesta i bolja signalizacija.
To nisu mjere koje će same riješiti problem gužvi kroz Župu, ali građani ih mogu osjetiti. Ako autobusno stajalište nije blokirano, ako pješak može sigurno proći, ako se uvede red na parkiralištu, ako se bolje upravlja sezonskim pritiscima, to je već pomak u svakodnevnom životu.
Što se tiče same magistrale, tu ne možemo očekivati instant mjere koje će stanovnici odmah osjetiti.
Može li se unutar same Župe napraviti nešto što bi moglo utjecati na manje gužve i veću sigurnost?
Može, ali moramo biti realni. Unutar Župe ne možemo stvoriti novu magistralu niti lokalnim cestama možemo preuzeti promet koji danas prolazi državnom cestom. Kada govorimo o tranzitu kroz Župu, prvenstveno na relaciji zračna luka – Grad, taj promet nije realno preusmjeriti kroz Postranje jer ta cesta tehnički nije adekvatna za veće prometno opterećenje. Svi drugi pravci u konačnici ponovno usmjeravaju vozila prema Dubcu, pa bi se problem samo premjestio, a ne riješio.
Zato u ovom trenutku prvenstveno govorimo o povećanju sigurnosti i boljem upravljanju prometom unutar postojećih mogućnosti. To znači sigurnije školske rute, nogostupe tamo gdje su izvedivi, dodatna parkirališta, kamere za nadzor brzine, bolju prometnu signalizaciju i bolju organizaciju prometa u sezoni.
Možemo i moramo raditi na tome da se smanji prometni nered, da se kritične točke bolje urede i da se pješaci, djeca i stanovnici osjećaju sigurnije. To možda neće ukloniti kolone na magistrali, jer za to je nužna brza cesta, ali može značajno podići razinu sigurnosti i svakodnevnog reda u Župi.
Idete u rekonstrukciju Sportsko-rekreacijskog centra Čibača, no iznijeli ste i ideju bazena u Kuparima. Što je preduvjet da se takav projekt uopće pokrene i koliko je to danas realno? Što bi takav sadržaj donio Župi, ali i širem području?
Sportsko-rekreacijski centar Čibača je projekt koji ide u realizaciju i iznimno je važan jer Župi dubrovačkoj nedostaje kvalitetna sportsko-rekreacijska infrastruktura. Za taj je projekt u proračunu predviđen značajan iznos, uključujući 2,1 milijun eura iz ITU mehanizma. Nedavno smo ishodovali građevinsku dozvolu, a nabava za izvedbeni projekt je pri kraju. Nakon toga slijedi izrada izvedbenog projekta, a potom raspisivanje nabave za izvođenje radova.
Bazen u Kuparima je druga vrsta projekta. To je velik i zahtjevan projekt koji jedna općina ne može sama iznijeti. Preduvjeti su jasni: prostorno-planska osnova, riješeno zemljište, idejno rješenje, realna procjena troškova, model financiranja i dogovor s partnerima – Dubrovačko-neretvanskom županijom, Gradom Dubrovnikom i Općinom Konavle.
Inicijativa je već otvorena, planirana lokacija je u Kuparima na općinskom zemljištu, izmjene UPU-a su u tijeku, a održani su i početni razgovori s partnerima. Uloga Općine u ovoj fazi je stvoriti sve potrebne preduvjete da se taj projekt može realizirati. To znači ne samo govoriti o bazenu, nego pripremiti prostor, dokumentaciju i partnerski okvir.
Što se tiče financiranja, prema trenutačno dostupnim informacijama očekujemo da će biti prostora za sufinanciranje kroz europske fondove. To je prilika koju ne smijemo propustiti. Osobno sam optimističan i vjerujem da ovaj projekt možemo realizirati ako budemo radili ozbiljno, partnerski i planski.
Koristi takvog bazena bile bi velike, ne samo za Župu, nego za cijelo šire dubrovačko područje. Na prostoru od Prevlake do Stona imamo velik broj uspješnih vaterpolista i plivača, uključujući i sportaše s olimpijskim medaljama zlatnoga sjaja. Bazen bi omogućio daljnji razvoj vrhunskih sportaša, ali bi jednako tako puno značio rekreativcima, djeci, obiteljima, osobama kojima su potrebni rehabilitacijski programi, školama plivanja i sportskim klubovima.
Takav sadržaj imao bi i turističku vrijednost te potencijal za organizaciju sportskih natjecanja i priprema. Drugim riječima, bazen u Kuparima ne bi bio samo sportski objekt. Bio bi javni sadržaj od regionalnog značaja.
U kojoj je fazi projekt uređenja turističkog kompleksa u Kuparima i ide li se prema početku radova? Što je s Hotelom Plat, koji i dalje stoji kao podsjetnik na ratna razaranja?
Kupari su napokon izašli iz faze napuštenih ruševina. To je prostor koji je predugo bio simbol neiskorištenog potencijala, a danas ipak možemo govoriti o konkretnim koracima prema njegovu uređenju. Lokacijska dozvola izdana je u ožujku 2025. godine, gradilište je otvoreno krajem svibnja, a nakon toga su krenule faze demontaže i rušenja postojećih objekata, uključujući Pelegrin, Goričinu 1 i 2 te bivši hotel Kupari.
Prema informacijama kojima raspolažem, investitor trenutačno radi na ishođenju većeg broja građevinskih dozvola, nakon čega bi trebali krenuti i konkretni građevinski radovi. Vjerujem da se određeni manji zahvati mogu očekivati i tijekom ove godine, ali ne želim kalkulirati s rokovima i dinamičkim planovima koji nisu u mojoj nadležnosti i na koje Općina nema izravan utjecaj.
Hotel Plat je posebna priča i jedan od najbolnijih primjera zapuštenog potencijala našega kraja. Općina nije ni investitor ni vlasnik, ali nećemo pasivno promatrati da takvi prostori i dalje stoje zapušteni. Održali smo sastanak s investitorom i oni su nas izvijestili da poduzimaju radnje kako bi se krenulo prema realizaciji projekta. Međutim, u ovom trenutku nemamo konkretne korake kao što ih imamo u slučaju Kupara.
Imate rekordni proračun – gdje građani najviše vide taj novac u svakodnevnom životu?
Izvorni proračun za 2026. godinu donesen je u studenom prošle godine i iznosio je 15 milijuna eura. Prvim rebalansom povećan je za 6.729.000 eura te sada iznosi 21.739.000 eura. Riječ je o rekordnom proračunu, ali važno je naglasiti da proračun nije sam sebi svrha. On mora biti alat za bolji život naših stanovnika.
Glavnina povećanja odnosi se na kupnju poslovne zgrade u Srebrenom, što smatram jednom od najvažnijih strateških odluka ovog mandata. Uz to, ne smijemo zaboraviti da i dalje financiramo najveći infrastrukturni projekt na prostoru Župe – Groblje Dubac.
Građani proračun najkonkretnije vide kroz usluge koje Općina svakodnevno pruža našim sumještanima. Velik dio sredstava izdvaja se za rad dječjeg vrtića, koji danas broji više od 90 zaposlenih, a za njegovo funkcioniranje izdvajamo više od 3 milijuna eura. Općina pokriva gotovo 80 posto troškova rada vrtića, što je izravna i velika potpora obiteljima s djecom.
Oko pola milijuna eura izdvajamo za vatrogastvo, jer sigurnost ljudi i imovine mora biti jedan od temeljnih prioriteta. Za održavanje komunalne infrastrukture izdvajamo više od 2 milijuna eura, a približno isti iznos usmjerava se u gradnju objekata komunalne infrastrukture – javnu rasvjetu, šetnice, dječja igrališta i druge sadržaje koji izravno utječu na kvalitetu života u naseljima.
Za zdravstvo i socijalnu skrb izdvajamo oko 400.000 eura, od naknada za novorođenčad do socijalnih mjera pomoći kućanstvima u potrebi. Općina subvencionira javni prijevoz, ulaže značajna sredstva i napore u zbrinjavanje otpada, održavanje komunalnog reda i sve ono što čini svakodnevni život uređenijim i sigurnijim.
Dio toga građani vide odmah, kroz usluge, održavanje, komunalni red i konkretne zahvate u prostoru. Dio će se vidjeti nakon pripreme dokumentacije, javnih nabava i početka radova. Ali smjer je jasan: javni novac mora se vratiti građanima kroz uređenija naselja, bolju infrastrukturu, kvalitetnije usluge i viši životni standard. To je smisao proračuna i odgovornog upravljanja Općinom.
Geopolitičke nestabilnosti brzo se prelijevaju na turizam – vidite li već utjecaj na buking i predsezonu u Župi ili zasad sve ide po planu?
U ovom trenutku nema razloga za zabrinutost jer se turistički promet odvija zadovoljavajuće. Predsezona ide u okvirima očekivanja, ali moramo biti svjesni da se okolnosti u turizmu danas mogu promijeniti vrlo brzo. Dovoljna je jedna sigurnosna kriza, poremećaj u zračnom prometu ili promjena na važnim emitivnim tržištima da se ponašanje gostiju promijeni gotovo preko noći.
Prednost Hrvatske kao destinacije, pa tako i Župe dubrovačke, jest u tome što smo relativno blizu europskom tržištu i što nas gosti doživljavaju kao sigurnu, stabilnu i kvalitetnu destinaciju. To je velika vrijednost, osobito u vremenima kada sigurnost sve više utječe na odluku o putovanju.
S druge strane, naš nedostatak je što u značajnoj mjeri ovisimo o zračnom prijevozu i geopolitičkim zbivanjima na drugim krajevima svijeta. Župa u tome dijeli sudbinu Dubrovnika i cijelog juga Hrvatske. Ne možemo bitno utjecati na okolnosti koje se događaju izvan granica naše domovine, ali možemo biti spremni brzo se prilagoditi.
Ono što se vidi u cijeloj Hrvatskoj jest veći oprez gostiju i sve veća uloga last-minute odluka. To znači da destinacije moraju biti spremne, konkurentne i kvalitetne u svakom trenutku. Župa ima dobru poziciju jer je blizu Dubrovnika i zračne luke, ima obalu, obiteljski smještaj, hotelske kapacitete i mirniji karakter destinacije.
Ali gost se danas ne podrazumijeva. Zato moramo stalno raditi na kvaliteti prostora, komunalnom redu, čistoći, prometnoj organizaciji, javnim sadržajima i ukupnom dojmu destinacije.
Turizam je vrlo osjetljiv na globalne krize – što Općina uopće može napraviti da ublaži posljedice?
Općina ne može zaustaviti rat, inflaciju, poremećaje na tržištu ni globalne krize. Ne možemo utjecati na odluke zračnih prijevoznika, sigurnosne okolnosti u svijetu ili platežnu moć gostiju na emitivnim tržištima. Ali možemo učiniti ono što je u našoj nadležnosti: graditi otporniju, uređeniju i kvalitetniju destinaciju.
To znači ulagati u javnu infrastrukturu, plaže, šetnice, čistoću, prometni red, sigurnost, kulturne i sportske sadržaje te bolju komunikaciju s Turističkom zajednicom, iznajmljivačima, hotelijerima i svim dionicima u turizmu. Kada je prostor uređen, kada su javne površine čiste, kada postoji red u prometu i kada gost, ali i domaći čovjek, ima kvalitetan sadržaj, destinacija je konkurentnija i otpornija na krize.
Dugoročno, moramo razvijati turizam koji se ne mjeri samo brojem noćenja u srpnju i kolovozu. Župa ne smije biti destinacija koja živi samo nekoliko ljetnih tjedana. Sport, rekreacija, kulturna baština, šetnice, biciklističko-pješačke rute, bazen, bolja javna infrastruktura i kvalitetniji javni prostori, sve su to sadržaji koji mogu pomoći da Župa bude privlačna i izvan samog vrhunca sezone.
Iako Općina nije njen osnivač, ali je ipak predmet Vašeg interesa – hoće li osnovna škola i iduće školske godine, ali i u godinama koje dolaze moći zadržati jednosmjenski rad ili će se morati preći na rad u dvije smjene?
Moram biti potpuno iskren: zabrinut sam za dugoročnu održivost jednosmjenske nastave ako se dogradnja škole konačno ne pokrene. Općina nije osnivač škole, osnivač je Dubrovačko-neretvanska županija, ali škola je apsolutno predmet našeg interesa jer se radi o našoj djeci, našim obiteljima i kvaliteti života u Župi.
Jednosmjenski rad se dosad uspijevao održati zahvaljujući različitim privremenim i pomoćnim rješenjima, uključujući korištenje dodatnih prostora. Međutim, Župa raste, broj djece je velik i jasno je da se dugoročno ne možemo oslanjati na privremena rješenja.
Kapacitet škole se mora povećati. To je činjenica od koje ne treba bježati. Općina je spremna pomoći na sve dostupne načine – kroz suradnju, administrativnu podršku, komunikaciju s nadležnima i, gdje je moguće, financijsku potporu. Iako formalno nismo osnivač, ne možemo stajati po strani. Škola nije samo obrazovna ustanova, nego jedno od ključnih pitanja budućnosti Župe.
Koliko je realno da se nakon godina čekanja konačno pokrene nadogradnja škole?
Ugovor s izvođačem koji je trebao pripremiti projektnu dokumentaciju raskinut je jer, prema informacijama kojima raspolažemo, nije napravio gotovo ništa. To nas je vratilo korak unatrag i zato sada škola ide u proces raspisivanja nove nabave za izradu projektne dokumentacije. Općina će u tome pomoći koliko god može, jer nam je cilj da se taj postupak više ne odgađa i da se napokon dođe do kvalitetne dokumentacije, bez koje nema ni građevinske dozvole ni početka radova.
Imamo otvorenu i konstruktivnu komunikaciju sa Županijom, koja je osnivač škole, i vjerujem da svi razumijemo ozbiljnost situacije. Župa raste, broj djece je velik, a kapaciteti škole nisu pitanje komfora, nego osnovni preduvjet kvalitetnog obrazovanja i zadržavanja jednosmjenske nastave.
Što će građani moći jasno vidjeti kao vaš rezultat do kraja mandata?
Do kraja mandata građani će moći vidjeti i konkretne projekte i drukčiji način upravljanja Općinom. Za mene je važno da se rezultati ne mjere samo po najavama, nego po onome što ljudi stvarno vide, koriste i osjećaju u svakodnevnom životu.
Od konkretnih projekata očekujem izgradnju Sportsko-rekreacijskog centra Čibača, uređenje dječjih igrališta u parku Striježice, Platu i Čelopecima, uređenje Memorijalne sobe branitelja Župe dubrovačke, šetnicu u Beterini, jačanje prometnog reda, ulaganja u komunalnu infrastrukturu, kanalizaciju u Čibači, dovršetak Groblja Dubac, uspostavu društvenog i kulturnog centra u Srebrenom, dnevnog boravka za umirovljenike u Kuparima, projekt vrtića u Kuparima, kao i snažniji iskorak u digitalizaciji općinskih usluga.
To su projekti koji imaju različitu dinamiku i različite izazove, ali svi imaju isti cilj: uređeniju, funkcionalniju i kvalitetniju Župu. Neki će biti vidljivi kroz nove sadržaje za djecu, sportaše i obitelji, neki kroz bolju komunalnu infrastrukturu, a neki kroz učinkovitiju i dostupniju Općinu.
Ali najvažniji rezultat mora biti povjerenje. Želim da građani vide da se odluke donose transparentno, da se problemi ne guraju pod tepih, da se javni novac planira odgovorno i da Općina ima jasan smjer. Ne možemo sve riješiti u jednom mandatu, ali možemo promijeniti standard upravljanja.
Želim da ljudi na kraju mandata mogu reći: puno se radilo, maksimalno se trudilo, a problemi su se rješavali sustavno, pošteno i u interesu Župe.
