Kaju Đerek generacije Dubrovčana pamte kao prepoznatljiv lik iz galerije uvijek prisutnih dubrovačkih ‘javnih fotoreportera’ među golubovima oko Orlandova stupa, ispred nekadašnje slastičarne Cele ili pri dnu skalina crkve sv. Vlaha.
Nakon svih svojih proživljenih godina, punih života, razne čeljadi, čudnih zgoda, burnih dana i neusnulih noći koje su se ‘zorile’ završavajući u neke sitne sate sa početkom novog radnog dana, uz svoje ‘sredstvo za rad’, njenim fotoaparatom, najčešće tamo oko Orlanda, njena vječnog prijatelja i životnog suputnika, na Luži, središtu Straduna i Grada, pored Svetog Vlaha i međ’ golubovima, svojim ljubimcima, te kad se nakon svega viđena, proživljena, doživljena i ‘uslikana’ uđe u ‘godine neke’, Kaja će nam poručiti ‘jedino što s radošću radim je jutarnje pisanje u krevetu!’
U ovoj svojoj novoj zbirci pjesama ‘Kaja napisala 3.’ nudi nam još jednu svoju knjigu zapisa, jutarnjih buđenja, misli, ispovijedi, ali i savjeta o životu kojeg živimo. S razlogom i opravdanjem, jer Kaja je svoj život živjela i u njemu ostavila trag, što u svojim sjećanjima, a što god i u njenim fotografijama, odavno već u našim foto albumima u kojima je i ona iza njena foto aparata kojim nas je zauvijek ‘slikala’ zaustavivši vrijeme u našim sjećanjima. Kao što nas je i u ovim svojim pjesmama zaustavila bar na tren u našim mislima. U pisanju, prema vlastitom priznanju, nalazi mir, ispunjenje i svrhu svojih neprospavanih noći, jednostavno bez predumišljaja zapisuje otkucaje srca i ure one životne i zidne, u kojoj minute sustižu sate baš kao što joj stihovi sustižu pjesme.
U suradnji sa Društvom dubrovačkih pisaca, Kaja je krajem prošle godine objavila svoju treću zbirku pjesama,nazvanu kao u nastavcima ‘Kaja napisala…3.’ uz dodatak tom naslovu i svog stiha ‘Tražeći sebe, pronašla pjesme’, a predstavit će je svojim prijateljima uz voditelja ove književne večeri Sebastijana Vukosavića, Davora Mojaša, Borisa Njavra i ‘Pučke pjevače’ u utorak 21. veljače u Hotelu Lero s početkom u 17 sati.