-Jesi igdje blizu hotela Ivke? A vjerojatno nisi. A jesi li? Ma…hajde ako si blizu, molim te vidi gdje je dida – kaže mi nervozno moja baba Vinka.
-Što je bilo? – odgovaram k’o iz topa.
-Pošao je na pregled srca, bio je naručen još u 10 sati, nema ga doma brinem se – poziv je koji sam dobio još prošli utorak oko 12 sati u žiži završavanja tekstova za prošlotjedni broj DuLista.
Da se razumijemo, moj djed Krsto, kojeg obožavam do neba, čovjek je od svojih 84 godine. Sasvim je svoj u glavi (iako ga mi nekad zezamo da je išumjeho), malo se otežano kreće jer na kraju krajeva ima sve one uobičajene staračke bolesti i ništa (pretjerano) više od toga. Hvala Bogu na tome.
Pravac hotel Ivka. Ispred nije, unutra nije, ljubazni gospar na recepciji me na upit za nekakve preglede srca upućuje na njihovu salu gdje je prije bila studentska menza. Otvaram velika vrata i prvo što ugledam je set teća i indukcijsku ploču koja ide s njima. Preko puta za stolom sjedi jedna sinjorina, a dva momka svojih 30-ak godina šetaju salom. Čujem da su iz Zagreba. U jednoj sekundi shvatio sam kako je riječ zapravo o klasičnoj prodaji, navlakuši starijih ljudi ako hoćete, pod krinkom pregleda srca. Poučen jednim sličnim lošim iskustvom od prije, ton razgovora preskočio je iz mirne u energičnu fazu vrlo brzo. Zahtijevao sam znati je li mi djedu pregledano srce, kao i je li išta potpisivao s njima. Zahtijevao sam znati odakle im njegovi podaci. Prvo su rekli iz imenika, potom iz svoje baze, potom ponovno iz imenika. Zahtijevao sam znati ime tvrtke, nisu ga htjeli otkriti. Tražio sam njihova imena, nisu mi htjeli reći. Na pitanje zašto i kako uvijek zovu samo prosjek godina 70+, odgovorili su kako mladi ne žele doći na preglede. Uz salvu povika da ih može sram biti otišao sam iz dvorane naći djeda. I našao ga. Živog zdravog, hvala Bogu. Pošao čovjek prođirati i vratio se doma. Rekao da su ga zvali da dođe pregledati srce, vidio dobru priliku i pošao. Ništa nije potpisao, uvjerava me dok mi se još ruka trese od adrenalina.
Nakon sat vremena konačno dođem sebi i vrag mi ne da mira. Par poziva i malo poznanstava otkriva mi kako tvrtka koja stoji iza sve ide pod nazivom Bio Natural Medical. Tvrtka koja je pak iznajmila dvoranu u hotelu za ovaj pregled zove se Bio Life Medical, i zapravo ima temeljni kapital od 10 kuna. Činjenica da su im na službenim stranicama email adrese registrirane na Gmail mi ne ulijeva povjerenje, ali ne mora to ništa značiti. Čak ni što su prema podacima Sudskog registra registrirani za sve od nautičkog turizma do javnog informiranja i računovodstvenih poslova ne mora ništa značiti. Ali to što nisu registrirani za ikakvu vrstu pružanja medicinske pomoći ili liječenja, ali jesu za prodaju medicinske opreme. To me ipak, s obzirom na sve viđeno zasmetalo. Poprilično.
Nakon kraćeg razmišljanja odlučio sam se ponovno vratiti tamo već sljedeći dan. Htio sam vidjeti kako to izgleda i na što oni uopće zovu ljude. Oko 11 sati ulazim u hotel, ‘ista meta, isto rastojanje’. Sinjorina za stolom, dva momka u sali. Prosjek godina među 20-ak ljudi koji gledaju neki filmić – cca 70+ godina.
Odmah s vrata jedan od dvojice mi izlazi u susret. Traži me kulturno da izađem, jednako kulturno pristanem. Razgovaramo ispred i kažem mu da neću praviti probleme, da jednostavno želim vidjeti što se i kako događa. Objašnjava mi kako nisam pozvan, da ne mogu ući na pola i da ih prekidam. Slažem se, ali ne odustajem.
-A sutra?
-Što sutra? – odgovara mi smireno.
-Priznajem da sam možda potpuno u krivu što se tiče svega, ali dopustit ćete mi da vam ne vjerujem isto kao ni vi meni. Ja ću vam opet doći i sutra, recite mi samo kad počinjete da vas ne prekidam – odlučan sam.
Izmijenilo se još par rečenica, istaknuo sam kako ću se vratiti sutra u 10, on je uzvratio da mora vidjeti sa šefom. Predstaviti se još uvijek ne želi.
-Sve sutra – kaže mi pristojno dok se pozdravljamo.
Treća sreća
Četvrtak jutro ulazim po treći put u salu hotela Ivka. Predavanje je očito već počelo, ali nije dugo. Dočekan sam kulturno, posjednut u stolicu. Ja, 15-ak starijih ljudi i jedan momak od svojih 30-ak godina. No, na njega ćemo se vratiti kasnije.
Cijela ta predstava trajala je cca dva sata vremena. Od pregleda srca, do isprobavanja ‘terapije’, prezentacije ‘sponzorovih njemačkih teća koje nisu na prodaju’, do dijeljenja ‘nalaza’ srca i EKG-a. U osnovi, riječ je o klasičnoj prodaji. Ništa više, ništa manje.
Ako išta valja priznati, momke i curu je netko dobro obučio. Od stvaranja ugodne atmosfere, korištenja kompliciranih medicinskih termina na relativno prizemnom nivou, interakciji s krajnjim korisnicima, interesu za njihove probleme i živote, prezentaciju nekoliko različitih filmića koji prikazuju kompleksnost rada ljudskog organizma i blagotvorno djelovanje ‘terapije’ koja se primjenjuje…Sve to i puno više demonstrirali su ovi prodavači, naravno u maksimalnom naporu da prodaju svoj proizvod. Legitimno, ali da se vratimo na izložene teće.
U utorak nakon žustre rasprave pokušao sam ih fotografirati što je rezultiralo time da je jedan od prodavača dotrčao s drugog kraja sale i na njih bacio deku.
U četvrtak sam pak gledao kako se deka s njih otkriva, a uvod u ovu, kako je posebno naglašeno ‘da ne bi netko krivo shvatio’, ne prodaju nego obvezu prema sponzoru, bila je izjava kako pregled srca koji su okupljeni dobili košta inače 500 kuna. Naravno kako bi ekipa Bio Natural Medicala mogla i dalje ići okolo i dijeliti te besplatne preglede srca, moraju naći sponzora.
U ovom slučaju to je neka njemačka tvrtka (ime nisam zapamtio, a i zapravo je nebitno) koja se ‘još nije probila u Hrvatskoj, ali hoće za godinu dana’. Naši prodavači stoga su demonstrirali sve blagodati kuhanja na indukcijske ploče u mramornim tećama i posudama uz poruku kako taj cijeli prekrasni set nije na prodaju, ali kako će ih oni sve obavijestiti na telefon kada taj njihov sponzor dođu u Hrvatsku. Cijena sitnica, 1500 €. Ali ne sad. Kad sponzor dođe u Hrvatsku.
‘Sponzorska obveza’ je s time relativno brzo završila, a iako ne znam kako bi izgledala bez moje prisutnosti, slutim da bi možda ipak bila malo drugačija /uvjerljivija. No o tom potom.
Cijelo to vrijeme, gotovo sada već sat vremena, na još uvijek neimenovanoj terapiji izmjenjivali su se uzvanici tog događaja/pregleda/prezentacije. Naši prodavači odmah su na početku naglasili kako je 10-ak minuta ležanja na nečemu što izgleda kao bolnički krevet, nedostatno da se vidi potpuni učinak, no kako postoji izvjesna mogućnost da neki zaspu, neki ne osjete ništa, neki vrućinu u pojedinim dijelovima tijela, a neki i laganu bol na recimo mjestima prijašnjih ozljeda. To je dokaz da terapija djeluje, tvrde.
Popis bolesti
Među bolestima na koje blagotvorno djeluje ova ‘terapija’ na stranici Bio Natural Medicala navedeno je sve i svašta. Popis je zaista poduži, a izdvojit ćemo primjerice Anginu pectoris, visok/nizak krvi tlak, aritmiju, smetnje u cirkulaciji, bolesti krvožilnog sustava, hladne ruke-noge, bolesti vena, bronhijalnu astmu, kroničnu plućnu tuberkulozu, upalu pluća, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest..Popis se proteže čak do ‘osjetljivosti na klimatske promjene’.
Spominje se na njihovim stranicama čak i tumor, točnije ‘pozitivno djelovanje kod zloćudnih tumora’, a jesu li naši prodavači naveli baš sve ovo, ne mogu ustvrditi sa apsolutnom sigurnošću. Ali dobar dio toga jesu.
Ono što ipak mogu ustvrditi sa apsolutnom sigurnošću je kako u nijednom trenutku nitko ne spominje konkretno izlječenje, a nijednom se niti ne iznosi kategorična tvrdnja primjerice da će vam ova terapija izliječiti/spriječiti moždani udar. No ono što je tako pametno napravljeno je neprestana igra asocijacija u kojem na kraju ostaje dojam kako ćete propustiti priliku života ako se odlučite ne kupiti. Vjerojatno toj svrsi služi i izneseno osobno iskustvo, (u čiju istinitost ne mogu ulaziti) glavnog prodavača o njegovom djedu koji je nakon moždanog udara ostao paraliziran i nije mogao komunicirati. Naravno ostvarivanje kontakta i pojačavanje dojma radilo se i kroz pitanja poput ‘Jeste li vi možda nekoga izgubili od srčanog/moždanog udara?’ itd.
Gotovo sat i pol vremena u prezentaciji vrijeme je za veliko finale. Ime terapije je… Zove se…To je… Pulsirajuća magnetna terapija.
-…
-!
I nije jeftina – kaže jedan od prodavača dok povlači paralelu s popravcima auta i zaziva na postavljanje prioriteta u životu.
Cijena ove ‘terapije’ odnosno madraca iz kojeg izlazi kabel i upravljač je 21 tisuću kuna. Ali mala je to cijena za zdravlje, tvrdi on, dok se u pozadini čuje zvuk printera. Sinjorina za laptopom uredno ispisuje nalaze uzvanicima pregleda/prezentacije. Na dvije stranice dobili su nalaze s kojima su trebali poći kod svog liječnika. Na prvom su među ostalim dobili potvrdu imaju li primjerice aritmiju, a na drugome je nalaz EKG-a. Nakon ‘protrčavanja’ kroz prvu stranicu EKG naš prodavač ne objašnjava pretjerano, kaže tek da svi oni znaju kako ta amplituda mora izgledati i ako ne izgleda zbijeno ili nepravilno da je relativno ok.
Naglašava da to mora pogledati liječnik. Naglašava još jednom kako se za sve treba konzultirati sa svojim liječnikom.
Sa smiješkom starijem čovjeku vraća primjerni ‘nalaz’. Gospar ga kroz još već smiješak oslovljava sa ‘doktore moj’.
‘Nismo doktori’
Čekam da se dvorana isprazni. U tom trenutku zapravo i zaboravljam kako mi nikad nisu rekli svoja imena, no iz prezentacije znam da se jedan zove ‘Dario’. Prezime je i dalje misterija.
-Ovo je klasičan ‘Top shop’. Vi radite prodaju. Razumijem to – kažem ja.
-Radimo svoj posao – odgovaraju oni.
-Dajte da vas pitam, jeste li liječnici? Kako možete ljudima tumačiti nalaz srca?
-Nismo, ne predstavljamo se tako. Osposobljeni smo od naše tvrtke.
-Osposobljeni za što?
-Pa za ovo sve.
-Ali kako možete čovjeku tumačiti EKG? – uporan sam.
-Nismo ga tumačili – brzo i spremno odgovara glavni prodavač i podsjeti me kako su naglasili da se za sve mora konzultirati s liječnikom.
-Zar niste čuli da vas je čovjek oslovio s ‘doktore moj’, vama je jasno da je to dojam koji dajete. To što radite je opasno za te ljude. Vi im ne možete tumačiti nalaze – odrješito tvrdim i u tom trenutku pokušavam svoje sugovornike suočiti sa stvarnom težinom onoga što rade.
Osobno ništa ili vrlo malo znam o srcu, ali znam dovoljno da ne znam. I znam dovoljno da pitam nekoga tko zna. U ovom slučaju to je jedan od vodećih kardiologa u Dubrovniku. Nakon što sam mu još u srijedu ujutro objasnio o čemu je riječ, bio je i više nego voljan pomoći. Zauzvrat je tražio da mu izostavimo ime.
-Nalaz EKG-a je nepotpun što se tiče suvremene medicine jer je potrebno da pokaže više odvoda koji bi nam mogli garantirati da je to uistinu kvalitetno snimljen EKG koji bi onda iza toga mogao ukazati na neki poremećaj ritma ili neku bolest srca. Sam EKG kao takav inače je samo jedan mali djelić u kardiološkoj obradi bolesnika jer bez testa opterećenja ili ultrazvuka srca uz EKG ne možemo govoriti o stvarnom stanju srca. S ova tri odvoda koja su prikazana ovdje, to je nepotpuno za pravu analizu. Treba biti 12 odvoda, a što se tiče te analize ona je nedostatna da možemo kazati ima li netko neku ozbiljnu bolest srca ili ne. Iza 12-kanalnog EKG-a idemo na ultrazvuk, odnosno ergometriju koja nam pokaže kakvo je stanje srca u naporu što je daleko važnije nego obični EKG – rekao mi je taj liječnik, prijatelj.
Domaćinima ove prezentacije/pregleda istaknuo sam i kako mi je isti kardiolog potvrdio kako se na temelju onoga s čime sam mu došao, odnosno nalaza koji mu je izdan od strane BNM-a, a što je na prezentaciji predstavljeno kao pregled srca od 500 kuna, ne bi mogao izdati nikakve lijekove.
Ovakav pristup ih je malo zatekao nespremne. Uz pomalo nespretno ponavljanje kako ih je tvrtka obučila pokušavaju objasniti kako se njihovi izvodi od spomenutih 12 ‘spajaju’ u tri koja se vide na nalazu, odnosno kako se ispisuju samo tri najvažnija.
-Pa tko ih spaja? Koja tri se ispisuju? – pitam.
-Kolegica – odgovaraju obojica i pogledavaju prema sinjorini za laptopom.
-Pa je li ona liječnica – pitam.
-Pa…ne – odgovaraju oni.
Naša polemika potrajala je još par minuta. Oni od svojih teza ne odustaju, ja od činjenice da prodaju na temelju stvaranja dojma poznavanja medicine i na lažnom obećanju, no tu se rastajemo. Oni u nadi da će prodati što više. Ja u nadi da će ljudi razmisliti što su sve točno čuli, vidjeli i dobili prije ikakve odluke o kupnji.
Sve je dobrovoljno, informirajte se
U konačnici, valja naglasiti kako se ovakav način prodaje radi isključivo na dobrovoljnoj bazi, a činjenica da tijekom cijele prezentacije nije iznesen nijedan opipljiv dokaz o stvarnom učinku te terapije većini tada prisutnih ljudi čini se nije pretjerano puno smetao. Koliko u osnovi taj specijalni madrac može pomoći nešto je svaki kupac mora istražiti sam za sebe. Prije nego se odluči utrošiti 21 tisuću kuna.
No valja istaknuti kako je glavna razlika između razno raznih doktora, (obično orijentalnog porijekla) koji vam svoje čudotvorne proizvode prodaju putem specijaliziranih TV programa i ove prezentacije upravo u onom inicijalnom pozivu na pregled srca. Koji je zapravo prodaja. Vrlo dobro smišljena. Vrlo dobro pripremljena. Vrlo dobro izvedena.
P.S. Tridesetogodišnjak koji je uz mene bio jedina mlada osoba na prezentaciji poziv na nju dobio je u srijedu popodne. Nakon što se cijela drama odigrala. I taman jutro prije nego sam ja odslušao prezentaciju.
P.P.S. Na temu zaštite osobnih zdravstvenih podataka, a u kontekstu činjenice da se nekako na ovim prezentacijama uvijek nađu gotovo isključivo naši stariji sugrađani poslani su upiti Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu unutarnjih poslova kao i Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Do zaključenja broja od nijedne institucije nismo dobili smislen odgovor.
P.P.P.S. Eventualni povrat novca možete dobiti u roku od 14 dana, a garancija na ovu terapiju je dvije godine, odgovorili su na moje pitanje prodavači.