Ravnateljica Dubrovačkih muzeja Pavica Vilać odgovorila je ravnatelju Instituta za more i priobalje dr.sc. Valteru Kožulu, a sve vezano za inicijativu za vraćanjem dijela prvog kata tvrđave sv. Ivana Pomorskome muzeju.
– Osnivač i vlasnik Dubrovačkih muzeja je Grad Dubrovnik, a Sveučilišta u Dubrovniku Republika Hrvatska. Slijedom te činjenice, Pomorski muzej nikako ne može biti „podstanar u dijelu namijenjenom Institutu“. Grad Dubrovnik je, sukladno zakonima, dužan osigurati osnovne uvjete za rad svojoj ustanovi, a jedan od njih je neupitno prostor.
Ravnatelj Kožul je, pozivajući se na ugovor iz 1984. godine, preskočio spomenuti kako je njime predviđena i mogućnost jednostranog raskida ugovora od strane Grada Dubrovnika ukoliko Biološki institut izađe iz sastava Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, što se i dogodilo pripajanjem Biološkog instituta Sveučilištu u Dubrovniku.
Nedopustivo je da ravnatelj Kožul sebi uzima za pravo ocjenjivati kako Pomorski muzej svoj stalni postav može realizirati na više lokacija, jer je takav način prezentacije muzejske građe neprihvatljiv po nadležnim zakonima i uzusima struke. Ravnatelj Kožul to ne mora znati, ali mu neznanje nije opravdanje za neutemeljene tvrdnje.
Djelatnici Dubrovačkih muzeja nikada nisu niti imaju namjeru podcjenjivati djelatnost drugih javnih ustanova u Gradu i svakako se zalažemo za osiguravanje adekvatnih uvjeta za rad svim javnim institucijama. No, držimo da je u općem interesu zajednice, kojoj je kulturni turizam temeljna gospodarska grana, da svoju pomorsku baštinu i na njoj utemeljenu priču o veličanstvenoj dubrovačkoj pomorskoj povijesti prezentira javnosti integralno u tvrđavi sv. Ivana, u kojoj je već desetljećima za javnost otvoren parcijalni stalni postav posvećen ovoj prevažnoj sastavnici dubrovačke prošlosti, kao što je i primjerenije da unutrašnjost tvrđave sv. Ivana, istaknutog spomeničkog primjerka fortifikacijske arhitekture, bude u funkciji prezentacije što široj javnosti, a ne u funkciji laboratorija. Vjerujemo da u Dubrovniku postoje i druga mjesta u blizini mora u koja bi se laboratoriji Instituta mogli smjestiti.
Pretenciozna je tvrdnja ravnatelja Kožula da se dio prvog kata tvrđave sv. Ivana traži „radi smještanja skladišta Pomorskog muzeja“, isto kao i što pretjeruje kad tvrdi da se svi morski instituti u svijetu nalaze na „samoj morskoj obali“.
I na koncu, nije zgorega pripomenuti ravnatelju Kožulu da je dubrovački Pomorski muzej najvažniji pomorski muzej u Hrvatskoj u koji svakodnevno pristižu u svjetskim razmjerima izuzetno vrijedni hidroarheološki nalazi, a koje ne možemo „skladištiti“ poput pašteta, već izlagati i pohranjivati po točno utvrđenim standardima – ističe Pavica Vilać.