Predsjednik i gradski vijećnik Dustre te bivši zamjenik gradonačelnika Željko Raguž našao se na udaru Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koje je protiv njega pokrenulo istragu o zapošljavanju u Luci Dubrovnik.
Osnovu za to nalaze u tome što se u Luci Dubrovnik zaposlio prije isteka godine dana od prestanka dužnosti zamjenika gradonačelnika. Smatra li da je u sukobu interesa, zašto bi kulturnjacima smanjio proračunska sredstva te kako surađuje s vladajućim HdZ-om Raguž govori za DuList.
Jeste li se zaposlenjem u Luci Dubrovnik našli u sukobu interesa?
Situacija je vrlo jasna. Nikad samog sebe ne postavljam na neku poziciju. Bio sam predsjednik Nadzornog odbora Luke Dubrovnik, kao i moj prethodnik Niko Šalja. Tada je Povjerenstvo utvrdilo da nisam smio istovremeno biti i zamjenik gradonačelnika i predsjednik nO. Nakon toga sam izašao iz nO te podmirio sve financijske obveze. Sad je situacija ‘čišća’. Ne smijem biti na čelnoj funkciji, a smatram da nisam. To je obično radno mjesto na kojem nemam pravo potpisa dokumenata. Rok za zabranu zapošljavanja na najvišim funkcijama istječe 27. siječnja, nakon kojeg mogu prijeći na bilo koju vodeću funkciju. Tu neće biti nikakvih problema. Koliko znam, i Grad Dubrovnik je od Povjerenstva zatražio informaciju te dobio odgovor da je sve u redu. Ali poštivat ću svaku odluku Povjerenstva. Ako slučajno nisam smio biti zaposlen, a smatram da jesam, onda ću podmiriti novčanu kaznu. Željko Raguž neće ostati dužan ni državi ni ikome drugome.
Je li Vam stigao zahtjev za očitovanjem?
Još mi ništa nije stiglo. Očitovat ću se, a Povjerenstvo će odlučiti je li tu sve bilo u redu. Velika većina građana Dubrovnika su dobri, ali postoji jedna destruktivna manjina kojima smetaju moji javni istupi. Postoje ljudi u Gradskom vijeću koji mi podmeću. Bave se prijavljivanjem. Znam tko je to napravio. Jedan aktivni oporbeni gradski vijećnik. Neki su očekivali da će na izborima dobiti 4–5 vijećnika, a dobili su jednog ili dva. To im se onda vrati kroz privatni život i obiteljske probleme.
Tvrdite da znate kome ste se zamjerili?
Ne libim se, na primjer, reći da kultura dobiva puno novaca, a naravno da sam zbog toga ‘nagazio’ određeni broj ljudi koji me neće gledati sa simpatijama, a opet neće znati argumentirati da ste u krivu. Nisam ‘slatka voda’, ne pokušavam ugoditi svima, već govorim što mislim. Možda taj pristup jednokratno izgleda loše, ali se dugoročno isplati. Odlučio sam se baviti politikom, a ako sam predsjednik stranke onda sam podmetnuo leđa ne samo za sebe, već i za sve članove stranke. Ti napadi, pojedinačni ili skupni, me zapravo nisu nikad previše zanimali. Sve će im se to vratiti kao bumerang.
S mjesta zamjenika gradonačelnika prešli ste na radno mjesto zamjenika direktora u Luci Dubrovnik. Koja je razlika u poslu?
Različiti su poslovi. U Gradu Dubrovniku sam bio zadužen za ‘sve i svašta’. Od građevinskih radova, ugostitelja, taksista, nelegalnih građevina, pasa, pa kroz ostala gradska poduzeća kao što su Vrtlar ili Čistoća. A ovdje ipak znam koji mi je precizan opis posla. Fokusiran sam na dio lučkog područja u ingerenciji Luke Dubrovnik. Također je izazovno, ali ipak puno lakše u odnosu na prethodnu funkciju. U Gradskoj upravi je sigurno bilo izazovno, ali to je pozicija koja troši čovjeka, posebno ako ste u pogonu 24 sata kako bi i trebalo biti. I danas me ljudi znaju zaustaviti pa pitati kad će biti asfaltirana neka ulica. Ne mogu reći da mi nije drago zbog toga, jer sam u te četiri godine ostao prepoznatljiv kao ‘prvi komunalac grada’.
Imate li ambiciju za kandidirati se za čelno mjesto u Luci Dubrovnik?
Do kraja siječnja sam zakonski ograničen, ali nakon toga je to moguće. Tko će biti direktor Luke Dubrovnik ne odlučujem direktno ja. Moj životopis govori da sam radio u Ministarstvu vanjskih poslova, na čelnim funkcijama u tada jednoj od najuspješnijih i najvećih hrvatskih tvrtki te da sam bio zamjenik gradonačelnika. Sigurno mogu odgovoriti izazovima bilo koje funkcije. Odluku o direktoru Luke Dubrovnik donijet će Nadzorni odbor i Skupština.
Spomenuli ste problem financiranja u kulturi. Na čemu temeljite svoj stav?
Prije, kao zamjeniku gradonačelnika, nije mi bilo u opisu posla baviti se detaljima proračuna. Sad kao gradski vijećnik za to imam vremena. Prije svake sjednice Gradskog vijeća s uskim timom ljudi u stranci, nas najviše deset, sjednem i proučim sve točke. Kad je na red došla točka o proračunu grada Dubrovnika utvrdili smo da na kulturu odlazi 140 milijuna kuna, što je oko 30 posto proračuna. Usporedili smo taj podatak s drugim gradovima, Splitom, Zagrebom, Varaždinom kao kulturnim središtem. U proračunima tih gradova nigdje se ne izdvaja preko 8 posto proračuna. U redu, neka naš iznos bude 16 posto, ali zašto 30? Igrama ide 20 milijuna kuna, a na njihovom je programu oko petnaest predstava, od čega pet premijera. Tri mjeseca ugošćujemo glumce, scenariste, montažere, šminkere, plaćamo im smještaj i skupe dnevnice, a ta se predstava odigra dva puta i nikad više. Ništa dogodine! Naravno da to košta. A jesmo li toliko bogati za plaćati to svake godine, kako bi odabrani krug ljudi otišao na tu predstavu? Možda se u javnosti krivo shvatilo da smo Dustra i ja protiv kulture. Dapače, za kulturu smo. Ali uzmite Dubrovački simfonijski orkestar koji godišnje troši deset milijuna kuna. To su ljudi na plaći da bi jednom godišnje odsvirali Novogodišnji koncert. Što nismo doveli Bečku filharmoniju koja bi nastupila za puno manje novaca? To je pitanje primanja, koliko je ljudi na plaći? Ista je stvar s Kinematografima i Domom Marina Držića. Nadalje, koji su uopće kriteriji za financiranje rada udruga u kulturi? Kriterij održavanja radionica? Zašto bi to bilo tako? To je najmanje kriva ova gradska uprava, jer je najkraće na vlasti. Krive su i ona moja te sve prethodne koje su to dopustile. A tu se neće stati, jer će s rastom proračuna kultura zadržati isti postotak izdvajanja. Ne bi to bilo ništa sporno da mi nemamo gotov pročistač, sportsku dvoranu, nogometni stadion umjesto pašnjaka. Na tim sportskim objektima ipak netko svakodnevno boravi, ponajviše djeca. A koliko nas pođe na Novogodišnji koncert ili Igre? Kultura je nadogradnja, vrlo vrlo skup užitak, koji s puno manje sredstava ne bi izgubio na kvaliteti. Jesmo za kulturu, ali sredstva treba preraspodijeliti prvenstveno na sport. Uzmite za primjer Čistoću s proračunom 9 milijuna kuna. Svaku večer odnesemo smeće, znamo da je odneseno i gdje, vidimo da su nam ulice čiste. To je ulaganje vidljivo, a u kulturi je prevelika ‘magla’. Ne samo meni jer sam nakon mog istupa na Gradskom vijeću dobio velik broj poziva i poruka podrške. Nešto se tu mora promijeniti. Mislim da se na taj način u prošlosti ‘kupovao’ mir, spriječavale su se pobune ovih i onih. Nema potrebe za pobunama kad se izlože činjenice.
Hoćete li ići s prijedlogom konkretnih mjera za smanjenje izdataka u kulturi?
Naravno, s tim da sredstva treba namijenski preusmjeriti. Nismo ništa dobili ako ih opet stavimo negdje gdje ih ne možemo kontrolirati. Dobro je da prijedlog nije bio već u ovom proračunu, jer treba dobro analizirati tko je što dobio, a tko će što izgubiti smanjenjem sredstava. Tu je potrebna detaljna analiza. Gradu na primjer treba nova sportska dvorana, a ne nadogradnja postojeće. Drago mi je da gradonačelnik Franković i njegov mladi tim razmišljaju slično.
Zašto nam je sportska infrastruktura toliko loša, a da se godinama ne može riješiti?
Nijedna vlast dosad to nije uspjela riješiti. Sa sportske se strane nije stvorila kritična masa, već je uvijek bila riječ o pojedinačnim pokušajima. Uvijek su se legalno ‘kupovali’ glasovi podizanjem mirovina umirovljenicima, jer se smatralo da će se tako bolje proći na izborima nego gradnjom stadiona. S tom praksom treba prestati. Treba raditi za zajednicu. Nešto ne štima kad Dugopolje ili Koprivnica imaju bolje sportske centre od nas. Vodstva sportskih klubova trebaju zajednički nastupit prema Gradu Dubrovniku, kako bi se u budućnosti to promijenilo. Ovo podneblje iznjedri vrhunske sportaše, a koliki je tek broj mladih ljudi koji nisu uspjeli zbog neadekvatne sportske infrastrukture? U javnosti se često spominje kako Jug ima puno novaca. Ima u odnosu na druge sportske klubove, ali ima malo s obzirom koliko se izdvaja na drugim mjestima. A kakve rezultate ostvaruje i koliko nas promovira u svijetu. Kuna uložena u sport su dvije kune manje uložene u zdravstvo, kao što bi rekao moj prijatelj Rikard Rossetti. Ako su djeca u sportu, nisu na ulici.
Očekujete li zbog toga nezadovoljstvo djelatnika u kulturi, koja je u Dubrovniku prerasla u ekonomsku granu?
Želimo vidjeti što dobijemo od sredstava koje uložimo u kulturu. Nikome neće pasti dlaka s glave ako se iznosi bitno smanje. Sigurno će se raditi predstave koje će ‘živjeti’ više godina, a ne samo jednu sezonu. To je bacanje novca, jer vrhunski glumci u Dubrovnik sigurno ne dolaze za kikiriki, već imaju dobre dnevnice te imaju sve moguće privilegije, a to trebamo ukinuti.
Mogu li se sredstva za sport pronaći u dubrovačkom gospodarstvu?
Trebalo bi okupiti sve predstavnike dubrovačkih hotelskih kuća te dogovoriti da na godišnjoj razini dio sredstava ulože u sport po jasnim i unaprijed poznatim uvjetima. Ako smatraju da je ulaganje u seniorski sport netransparentno, onda neka ulažu u mlađe kategorije. Da nam djeca imaju najbolje moguće uvjete. Vjerujem da je to moguće. Bivši gradonačelnik je njih pozivao preko medija, ali tome treba ozbiljno pristupiti. Svima njima bi to bilo minimalno u odnosu na korist koju bi mogli napraviti dubrovačkom sportu.