Dvije godine uvjetne kazne, odnosno šest mjeseci zatvora dosudio je početkom veljače Općinski sud u Dubrovniku našem sugrađaninu Marinu Gjivoviću zbog gradnje na pomorskom dobru u mjestu Slađenovići.
Za ovu nepravomoćnu presudu netko će komentirati kako je previše, netko kako je premalo, no kao i većina priča i ova ima svoju ‘debelu’ pozadinu. U zemlji gdje za malverzacije sa 150 milijuna kuna teškim zemljštem dobijete tri godine uvjetno, Gjivovićevih dvije godine za tri drvene grede zvuči u najmanju ruku… Pa, procijenite sami.
– Moji problemi počeli su 2002. godine. Tad su zapravo krenuli problemi s mojim susjedom koji me tužio – počinje svoju priču ovaj 39-godišnjak dok se nalazimo pokraj bivšeg magazina, sadašnjeg malog apartmana čija taraca graniči doslovno s linijom obale.
– Na ovom apartmanu su napravljene skale sa strane zbog kojih mi je svojedobno inspekcija rekla kako moram rušiti objekt. Riječ je tome da je davnih dana moj otac zamijenio pravo prolaza na jednoj drugoj parceli za ta četiri dužna metra koliko lovi ‘sa strane’ magazina. To je napravljeno daleko prije rata, ali nažalost nikad nije formalizirano. U međuvremenu je sin od čovjeka s kojim je moj otac zamijenio zemlju to prodao mom sadašnjem susjedu i tad kreću problemi. Moram reći kako ja imam napismeno izjavu od tog sina u kojem on priznaje zamjenu tog zemljišta, ali to moj prvi susjed ne priznaje – kaže Gjivović te dodaje kako je od toga krenuo sukob među njima, a kasnije je to rezultiralo i prijavama građevinskoj inspekciji što je posljedično dovelo i do ove nepravomoćne presude.
– Ja možda jesam kriv, ali ni taraca ni objekt nisu sporni. Dobio sam uvjetnu kaznu zbog tri drvene grede. Taraca je uvijek bila sastavni dio magazina i tu je daleko prije 1968. tako da to nije sporno. Pazite još 2002. godine je postavljena odrina, a 2005. godine krenuo sam u uklanjanje drvene konstrukcije i idem na čvrstu (betonsku) konstrukciju. Tad mi dolazi građevinska inspekcija i piše prekršajnu prijavu i nalaže rušenje betonskog stupa i volta. Sve sam to tad napravio i platio kaznu i odrina kakva je sada stoji već osam godina. Ok, razumijem ako nisam smio raditi betonske stupove, ali sve sam napravio kako su mi rekli i platio prekršaj, a sada mi za to daju kaznenu prijavu – ogorčen je Gjivović koji je na presudu uložio i službenu žalbu.
– Zakon kojim je regulirana kaznena odgovornost za radove na pomorskom dobru stupio je na snagu 2004. godine u 10. mjesecu, a 2005. godine ja sam za to platio prekršajnu prijavu. Sada sam za to dobio kaznenu prijavu, a vratio sam sve u prvobitno stanje kakvo su mi rekli. Znači osam godina nakon što sam platio prekršaj, kazneno me gone i tvrde da sam od 2010. godine do 2013. napravio odrinu.
DORH tražio devet mjeseci
Prema optužnici koju je protiv njega podignuo DORH, Gjivovića se tereti za izgradnju nadstrešnice površine 9,3 x 3 metra’, a traženo je čak i devet mjeseci zatvora (koje se mijenjaju sa dvije godine uvjetno). DORH, između legitimnih dokumenata nadležnih institucije, svoje tvrdnje temelji i na iskazima susjeda s kojim je Gjivović otprije u sporu i koji je protiv njega i podignuo kaznenu prijavu.
– Dobio sam rješenje od suda, ali me nisu zvali na svjedočenje. Po savjetu odvjetnika sam se u policiji branio šutnjom jer tako imam pravo pristupa sudskim spisima. U svemu tome mi je najgore što sam za ovo za što me kazneno terete već platio prekršaj, a prema europskoj sudskoj praksi ne možeš biti kažnjen dva puta za isti slučaj. Ipak, upravo to se meni ovdje dogodilo – kaže Gjivović koji je i od nadležnog Geodetskog ureda u Zagrebu zatražio zračne snimke tarace koje bi dokazale kako je taraca i odrina već postojala.
– Kontaktirao sam već Split, ali nažalost oni snimaka ovog područja nemaju. Na moju sreću, stigle su nedavno one snimke iz Beograda, a Zagrebu sam već uplatio potrebne takse, rekli su me kontaktirati čim uspiju – zaključuje Gjivović uz nadu kako će makar na takav način dokazati, ako ništa, da je ta taraca i odrina bila tu od ‘pamtivijeka’.