‘Ova slika je predivna. Nešto najljepše što Hajduk ima; Ova slika je bogatstvo i ponos; Svi za jednog jedan za sve; Za ovo se živi; Ovako nešto lijepo nisam dugo vidjela – samo su neki od lijepih komentara koje je dobila šesteročlana konavoska obitelj Đuka nakon što je dubrovačka javnost vidjela njihovu fotografiju s utakmice između Hajduka i Vitórie de Guimarães. Lavina pozitivnih komentar povela nas je na Obod u dom ove mlade ‘hajdučke’ obitelji gdje smo željeli saznati više o njihovoj ljubavi prema Hajduku. Dočekali su su nas Cvijeto i Jelena Đuka s četvero mališana – Analucijom, blizancima Nikom i Lukom te malenim Bartolom. Da su strastveni navijači Hajduka, vidi se već po ulasku u njihovu kuću. Na zidovima su uokvirene pretplate koje su do sada uzeli, ali i datumi rođenja mališana s onima učlanjenja u Hajdukovu obitelj što su Cvijeto i Jelena napravili odmah kad su se djeca rodila. U ovoj kući lopte u dnevnom boravku nisu zabranjene pa su se tako djeca i za vrijeme našeg razgovora igrala s njih tri, naravno, s motivom Hajduka. Za ljubav prema ovom splitskom klubu zaslužan je upravo Cvijeto, a za njihov ‘styling’ na utakmici u Splitu njegova supruga Jelena koja ih je, otkriva nam Cvijeto, ‘natjerala’ da se presvuku u majice s likom Mate Miša Kovača.
Prvo sjećanje na Hajduka
— Svi su nas htjeli slikati. Pitao sam se ‘pa gdje su nas baš našli u tolikoj gužvi?’, ali dobro, pristali smo. Fotografija je ispala posebna, pogotovo zbog djece. S njima se već lijepo može ići na utakmicu, navijaju i uživaju – govori Cvijeto Đuka te objašnjava kako je to sve počelo između njega i Hajduka.
— Otac je bio simpatizer Hajduka, ali nikada nije bio strastveni fan. Otišao je na jednu utakmicu Hajduk-Slavija i to je to. Ja sam oduvijek išao na utakmice, ali 2011. sam se više aktivirao oko toga i tad sam se i učlanio u obitelj Hajduka. Bio sam član Torcide Konavle, ali sam uvijek više njegovao neki svoj đir s Hajdukom. Imao sam prijatelje po Splitu pa bih onda s njima gledao utakmice. Ovdje je društvo počelo tamo ići i na fakultet i tako smo intenzivirali naše odlaske na utakmice. Što se tiče djece, oni su članovi od rođenja, a hoće li oni voljeti to ili ne, do njih je. Niko jako voli ići na utakmice i gledati bengalke. Voli i navijati – ističe Cvijeto te dodaje kako je prije oduvijek išao na tribinu sjever, a otkako se oženio, prešao je na istok.
Prvo sjećanje za Hjaduka ga veže još od početka osnovne škole. Dundo mu je, ističe, držao kafić na Zvekovici, a zvao se Torcida. Ipak, ni to nije bilo presudno, koliko je to bila jedna zgoda s prijateljem na igralištu.
— Imao sam jednog prijatelja, bio je iz Splita, ali mu je obitelj imala kuću na Zvekovici. Igrali smo nogomet i njegov se otac s njime šalio da mu Hajduk gubi 3:1 na što se moj prijatelj rasplakao. Mene je onda počelo zanimati što je to kad je moj prijatelj zbog toga počeo plakati. Tu je nekako počelo praćenje Hajduka, prvo na radiju pa na televiziji, utakmice bi bile jednom tjedno. S vremenom se ljubav razvila. Nisam rođen 70-ih pa da sam mogao gledati tu generaciju. Sjećam se kad smo dobili Zvezdu, to sam gledao na televiziji. Bilo je nezaboravno. Kad bih sebe povezivao s Hajdukom, povezao bih se najviše s onim Hajdukom iz 1994. kada ga je vodio Katalinić. To su naši najveći uspjesi koje ja pamtim – ističe Cvijeto Đuka.
S Jelenom na utakmici prvi put 2008.
On i supruga Jelena počeli su se vjerati 2007. te su tada i krenuli zajedno na utakmice. Zadnji put na tribinama na sjeveru bio je tijekom finala Kupa 2010., prije svadbe. A kako se Jelena sprijateljila s Hajdukom?
— Prvi put me je odveo na utakmicu 2008. Ispočetka nisam baš prihvaćala, ali kasnije sam se naviknula. Sada i sama nekada odvedem djecu na utakmicu u Split kad je on na brodu – govori nam Jelena.
— Prvo je krenulo s – idemo u shopping u Split pa ćemo i na utakmicu pa onda došlo do faze idemo na utakmicu pa ćemo u shopping i sad smo u fazi idemo na utakmicu. Što se tiče djece, Analucija je obožavala pratiti utakmice sve do derbija na kojem je vatrogascu topovski udar otkinuo prst. Onda se počela malo bojati, ali ubrzo je nakon toga opet prihvatila navijanje i Hajduka. Luku Hajduk previše ne zanima, on je
više za crtiće, ali ako ga pitate, on je – Livaja! – otkriva nam Cvijeto.
Jelena pak ističe kako su blizanci prvi put na utakmici bili s pet mjeseci i otada su vjerni navijači. Bez Hajduka ne mogu proći ni njihovi rođendani pa jedna od torti obavezno mora biti s grbom Hajduka.
— Djeca ne znaju reći Hajduk, ali fascinantno je da je svima doslovno prva riječ kad vide Hajdukov grb bila – gol! Čim vide loptu s ovim grbom viču – gool! Poseban trenutak je i kada Hajduk zabije gol. Tata ih onda sve četvero uzme u naručje i tako slave – priča nam Jelena Đuka.
Od 2014. obitelj Đuka ima i pretplatu za tribine pa su otada počeli i učestalije ići na utakmice omiljenog kluba. Cvijeto ih zbog svog pomorskog angažmana uspije godišnje popratiti sedam do osam. A, pitamo ga i što mu predstavlja Hajduk, a on na prvu odgovara – nervozu! Odmah se uključila supruga Jelena koja nam je objasnila kako to kod njih izgleda kad Hajduk igra.
— Dva dana prije utakmice se svađamo jer je skroz nervozan u neizvjesnosti kakav će biti rezultat. Ako dobijemo, onda je sve ok, a ako izgubimo, nervozan je još dva dana nakon i onda kaže da više neće ići na utakmice. Ali, prođe ga pa sutradan bude druga priča – kroz šalu će Jelena.
Dodaje i da im je dnevni boravak još više bio ‘okićen’ Hajdukovim rekvizitima, ali da ih je ona maknula jer nemaju toliko mjesta.
— Kad budemo imali veću kuću, ništa to neće stati u dnevnom boravku. Nek ima svoju posebnu prostoriju pa nek tamo sve stavlja – zaključila je Jelena Đuka, a mi smo pozdravili ovu simpatičnu konavosku obitelj Hajdukovaca uz malo nogometa s djecom po tom istom dnevnom boravku u kojem dijele svoju ljubav prema Hajduku.
Foto: Zvonimir Pandža/HNK Hajduk
Iz tiskanog izdanja DuLista od 10. kolovoza 2022.