Prvo tromjesečje nove diskografske godine još nije ni isteklo, a već smo dobili naramak izvrsnih albuma. Raskošni drugi solo album Caroline Polachek, ‘Desire, I Want To Turn into You’, rani je pretendent za laskavu titulu albuma godine, dok su se ‘Raven’ alter R&B pjevačice Kelele, ‘This Stupid World’ indie rock grupe Yo La Tengo i ‘This is Why’ power-pop trija Paramore također istaknuli iznadprosječnom kvalitetom. U tom društvu našli su se i Gorillaz, virtualni bend osnovan u Londonu 1998. godine od strane Damona Albarna, pjevača grupe Blur i Jamieja Hewletta, vizualnog umjetnika, ilustratora i autora stripova.
‘Cracker Island’ osmi je studijski album grupe čiji je nastupni singl odmah postao veliki hit. ‘Clint Eastwood’, zarazni i lako pamtljivi hibrid duba, hip-hopa i osunčanog indie-popa, objavljen je u ožujku 2001. inauguriravši prvi svjetski virtualni bend. Činili su ga, kao i danas, animirani likovi. Basist Murdoc Niccals (inspiriran Keithom Richardsom) i pjevač 2-D su Britanci, basistica Noodle je Japanka, a bubnjar Russell Hobbs Amerikanac. Materijal za istoimeni debitantski album Damon Albarn, malo po malo, skockao je u srcu zapadnog Londona, u novotvorenom Studiju 13, koji će postati kreativno središte svih projekata produktivnog glazbenika. Među njima je i ‘The Bravest Man in the Universe’ (2012.), posljednji album američke soul ikone Bobbyja Womacka, jednog u nizu glazbenih giganata koje je Albarn uspio okupiti pod nazivnikom Gorillaz. U vrijeme izlaska albuma ‘Gorillaz’ (2001.), Blur još nisu otišli na prvi odmor i malo tko je morao naslutiti da će priča o virtualnom bendu ikada biti nešto više od kratkotrajne zanimljivosti, bez obzira na aplaudiranje kritike i pristojnu komercijalnu prođu i ostalih singlova poput ‘19–2000’ i ‘Rock the House’. Međutim, Gorillaz će postati kanal koji će Albarn koristiti za zadovoljenje svojih autorskih stremljenja prema world musicu, latinu, dubu, elektronici i sličnim stilovima, koje je teško mogao uklopiti u pretežito brit-pop format Blura.
Prvi prekid aktivnosti matičnog benda iskoristio je za nastavak suradnje s Jamiejem Hewlettom u Gorillaz. U usporedbi s prvijencem, ‘Demon Days’ (2005.), snimljen s producentom Danger Mouseom, je dosta mračniji. Najavni singl ‘Feel Good Inc.’, prva suradnja s jazz-rap pionirima De La Soul, nije samo ponovio uspjeh pjesme ‘Clint Eastwood’ nego ga je i višestruko nadmašio. Funk, rock, hip-hop? Teško je definirati pjesmu koja je od svojih prvih sekundi nezaboravna i ne zvuči kao ništa drugo što možete čuti od suvremenika. Drugi album Gorillaz njihovo je prvo remek djelo, kolekcija pjesama bez suvišnog trenutka i s nizom čisto genijalnih momenata. Shaun Ryder iz Happy Mondays, najisturenija figura Madchester scene kasnih 80-ih i ranih 90-ih, briljira u electro-funk hitu ‘Dare’.
Gostuju još Neneh Cherry, MFDoom, Roots Manuva, Martina Topley-Bird i glumac Dennis Hopper, a kroz čitavo trajanje ‘Every Planet We Reach is Dead’ Ike Turner luduje po klaviru. Cameo gostovanja od tada će činiti okosnicu Gorillaz koncepta. ‘Plastic Beach’ izlazi 2010. godine, a Albarn i Hewlett uspijevaju još jednom zasjeniti sami sebe. Koncept ekološkog alarma provlači se kroz album koji je još mračniji nego prethodnik i barem tri puta eklektičniji. Za to se pobrinula najčudnija svita skupljena na jednom pop albumu – Snoop Dogg, Lou Reed, Mark E. Smith, orkestri Sinfonia Viva i Syrian National Orchestra for Arabic Music. U ‘Superstar Jellyfish’ vraćaju se De la Soul, a reanimirani Bobby Womack i Mos Def dominiraju soul/ funk singlom ‘Stylo’. Osim što sviraju na naslovnoj pjesmi ‘Plastic Beach’, Paul Simonom i Mick Jones iz The Clash Albarna prate kao dio live benda na svjetskoj turneji ‘Escape to Plastic Beach’.
Povratak benda dogodit će se tek 2017. kada stiže club friendly album ‘Humanz’. Neodoljiva ‘Strobelite’ reminiscira 80’s klupske klasike poput ‘Give Me The Night’ George Bensona. ‘Saturn Barz’ je izlet u dancehall, dok je ‘Andromeda’ najmelankoličnija pjesma od 130 BPM-a ikada snimljena. Uz sve te svijetle trenutke, album se previše oslanja na gostovanja i nedostaje mu koncept i usmjerenje, odlike koje su unaprijedile prethodne radove. Na ‘The Now Now’ (2018.) gotovo uopće nije bilo gostiju, ali je zato praksa vraćena na ‘Song Machine, Season One: Strange Timez’ (2020.). S 10 pjesama u 37 minuta ‘Cracker Island’ ima fokus, za što je vjerojatno zaslužan super pop producent Greg Kurstin. Album karakterizira i povratak koncepta, a ovaj put to je kult (Albarn rezonira da su i društvene mreže svojevrsni kult). Gosti su u funkciji pjesme, nikako u prvom planu. Jedini cameo koji je dobio središnju ulogu je onaj portorikanske latin trap i reggaeton zvijezde Bad Bunnyja u pjesmi ‘Tormenta’, dok se u prijemčivoj ‘New Gold’ autorski i producentski pečat Kevina Parkera (Tame Impala) čuje previše za dobro pjesme. Thundercat u naslovnoj pjesmi polaže svoj karakteristični bas, dok su Stevie Nicks i Beck gotovo nečujni. Međutim, najbolji trenuci su oni bez zvučnih gostiju i oni u kojima je Damon Albarn ostao sam – ‘Silent Running’, ‘Tarantula’, ‘Baby Queen’, a pogotovo ‘Skinny Ape’ (koja se neočekivano pretvara u ska bombu) su favoriti. ‘Cracker Island’ ne osvaja nove terene u zvuku grupe i nije treće remek djelo Gorillaz, ali je njihov najbolji album u posljednjih 12 godina i onaj koji se pri kraju ove zime sluša na repeat.
Foto: https://press.warnerrecords.com/gorillaz