Slušni aparat

Pjesme za umrle

ipsic

Ali gledajte Marka, pogledate kako izlazi na binu, posadi se pred mikrofonom, jedna tetovirana šaka spuštena do pola stalka, druga odmara na vrhu mikrofona, nepomičan, masi­van, muški. Kad dođe vrijeme za pje­vanje, on samo otvori usta i ispusti blues, duboko proživljen i zarađen. Taj glas prodire kroz tebe, trga i kida, njegova čista snaga na bini posve poni­zna. Veličina, Mark, veličina – istinski pjevač, vrhunski pisac, predivna duša, voljena od svih. Tim riječima se Nick Cave oprostio od Marka Lanegana, američkog glazbenika koji je nena­dano i prerano preminuo 22. veljače u svom domu u irskom Killarneyu. Njegov opis Laneganove posture ja ne mogu nadmašiti pa ću ga ‘maznuti’ kao uvod u ovaj skandalozno skučeni pri­kaz iznimno bogate diskografije koja je ostala iza 57-godišnjaka.

Kao i većina generacijski bliskih zaljubljenika u njegovu glazbu, Marka Lanegana upoznao sam kao pjevača, uvjetno rečeno, grunge benda Screa­ming Trees. Njihova stožerna pjesma ‘Nearly Lost You’, objavljena je na ljeto 1992. kao dio glazbenog soundtracka rom-coma ‘Singles’, smještenog u sivilo Seattlea u jeku stasanja glazbe­nog pravca koji će iznjedriti nekolicinu izvrsnih albuma, a u modi instalirati stil odijevanja kanadskih drvosječa. Uspjeh filma Camerona Crowa pove­ćao je do tada siromašno zanimanje za Treesima. Mark Lanegan još nije posve razvio svoj duboki i grubo hrapavi glas (koji pripisuje genima i cigaretama), ali već je otkrivao kompetencije vještog singer-songwritera. Debitantski album ‘The Winding Sheet’ objavljen 1990. za legendarnu etiketu iz Seattlea, Sub Pop, razvijen je iz inicijalne ideje Lanegana i Kurta Cobaina o projektu s obradama pjesama iz repertoara Lead Bellyja, utjecajnog izvođača bluesa i folka iz 30-ih i 40-ih. Dvojac je ubrzo odustao od originalnog nacrta, a na albumu je zadržana tek suradnja u pjesmi ‘Where Did You Sleep Last Night’ na kojoj Kurt vrišti i svira gitaru. Iako su Screaming Trees službeno preživljavali do 2000. godine, Lanegan se uz pomoć kolega sa scene počeo razvijati kao solo izvo­đač. Njegove radove u 90-im krasi pretežno akustično istraživanje bluesa, folka i countryja. Albumi ‘Whiskey for the Holy Ghost’ i ‘Scraps at Midnight’ nadopunjuju nepretencioznost prvi­jenca i kriju nekoliko ranih autorskih bisera u ‘River Rise’ i ‘Wheels’. ‘l’ll Take Care of You’ (1999.) prva je kolek­cija covera većinom opskurnih ili tra­dicionalnih blues, folk i soul pjesama. Rijetki suvremeniji odabir otpada na uvodnu ‘Carry Home’ grupe The Gun Club čija je prva dva albuma Lane­gan uvijek isticao kao formativno utjecajne, a vođa grupe, Jeffrey Lee Pierce, bio je Laneganu i svojevrsni mentor. Na ‘Field Songs’ (2001.), uz pomoć Bena Shepherda (Soundgar­den), Mark počinje istraživati i širiti zvučnu paletu, ali usporedbe s Tomom Waitsom nije volio. S grupom Queens of the Stone Age potpisuje koautor­stvo hita ‘No One Knows’ i pjeva na četiri pjesme albuma ‘Songs for the Deaf’, moguće najboljeg (hard) rock albuma nultih. S Mark Lanegan Ban­dom 2004. snima ‘Bubblegum’. Ako ikada neka kolekcija pjesama o ovisno­sti, smrti i gubitku nazivom nije odgo­varala sadržaju onda je to ova. Mnogi prijatelji poput Josha Hommea i PJHarvey, a najviše Alain Johannes (od tada njegov vjerni suradnik) pomogli su da ‘Bubblegum’ postane najmrač­nijim albumom s ove strane ‘Closer’ Joy Divisiona. Idući bendovski album (jednako impresivan ‘Blues Funeral’) stići će tek 2012. jer je Lanegan osta­tak prvog milenijskog desetljeća pro­veo usredotočen na suradnju sa škot­skom glazbenicom Isobel Campbell (ex Belle & Sebastian) s kojom snima tri albuma. Suradnje su bile nukleus kre­ativnog bića Marka Lanegana (njegov web site broji ih ni manje ni više nego 55) dok je smrt uvelike obilježila njegov život. Još od Kurta Cobaina i Laynea Staleyja, preko Jeffreyja Lee Piercea do Anthonyja Bourdaina, celebrity chefa koji ga je nagovorio na pisanje zapaženog memoara ‘Sing Backwards and Weep’, Mark je gubio drage ljude. A smrt i gubitak tjerali su dalje, da se izrazi na jedini način na koji je mogao i znao – dubokim transcendentalnim bluesom koji trga dušu.

Foto: Steve Gullick (Heavenly Records)

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić