10 MJESECI OD UVOĐENJA EURA Pitali smo vas: Jeste li izbacili kune iz glave i prebacili se na eure?

S prvim danom siječnja 2023. godine, službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvat­skoj postao je – euro. Mnogima je bilo žao (i dalje je) što je kuna otišla u proš­lost. No, isto tako, mnogi će navesti prednosti koje nam je donijelo uvođe­nje eura. Obveza dvojnog iskazivanja odnosno istovremenog prikaza cijena u kunama i eurima, obveza je koja je započela početkom rujna 2022. i traje sve do kraja 2023. godine. Kad se to ukine, pitanje je koliko će to problema stvoriti u glavama naših sugrađana, s obzirom da većina njih i dalje preraču­nava cijene i gleda iznos proizvoda u kunama. Zbog svega navedenog, odlu­čili smo pitati nekoliko naših sugra­đana jesu li se u ovih deset mjeseci naviknuli na euro?

Milošević: ‘Meni je u glavi još kuna’
Profesorica Hrvatskog jezika u dubro­vačkoj Turističkoj i ugostiteljskoj školi Maja Milošević ističe nam kako je još ‘uvijek prilično zbunjena po pitanju odnosa eura i kune’.
— Nisam se još navikla na euro i ne znam kad ću jer je meni u glavi još uvijek kuna. I kad vraćam sitno kažem: ‘Evo ti kuna…’, zato što sam tako nekako naučila. U glavi uvijek preračunavam ‘puta 7.50’ i onda se šokiram koliko je sve skupo. Jer, nije samo stvar što smo prešli na plaćanje u eurima, nego je stvar i u tome što je sve poskupilo. Mi se zavaramo da je to jeftino, ali ustvari nije – istaknula je Milošević ponovno navodeći kako ne zna kad će se naviknuti na euro.
— Da su cijene normalnije, možda bi čovjek to i prihvatio. Stalno u glavi moraš biti oprezan. I kad ti nešto piše, opet moraš preračunati kako bi vidio kolika je zaista vrijednost. Jer, ne znam procijeniti vrijednost eura. Znam procijeniti vrijednost kune – kazala je.
— Prije bih, kao vjerojatno i svi, kad bih pošla u kafić, bez problema ostavila dvije-tri kune za konobara. Sada mi je mizerno ostaviti ‘siću’, odnosno cente. S druge strane, kad se ostavi konobaru dva ili tri eura, ostavi se dobra ‘baja’ – ako se pomnoži sa 7.5. Sve ispod toga mi je zapravo ništa. I onda se nalazim u vrlo neugodnoj situaciji. U mom svijetu, prilično mi je skupo ostaviti tri eura. Netko možda ostavlja i deset eura konobaru. Osobno toliko ne mogu ostaviti jer mi je previše – rekla je te istaknula kako joj je žao što više ne koristimo kunu.
— Žao mi je naše kune. To je bio dobar novac. Imao je svoju vrijed­nost. Ovako smo se ‘utopili’ i izgubili u nekim drugim stvarima. Euro jest svjetski, osjećaš se kao dio neke veće cjeline. Tako je moralo biti, sto je nekih opravdanja. Svakako, i dalje mislim da je kuna nedodirljiva – zaključuje.

Boto: ‘Nafrkali smo’
Naša Masterchefica, profesorica kla­vira u Umjetničkoj školi Luke Sor­kočevića Jelica Boto ističe kako se nije još skroz naviknula na euro jer sve preračunava, odnosno množi s osam te zato što većinom sve plaća karticom.
— No, sigurno sam se privikla na to da su cijene u nekim stvarima skočile duplo! Prije si nešto mogao kupiti za 100 kuna, sada ti je za isto potrebno jedno 20 eura. Ako ne i više. Došlo je do poskupljenja nekih stvari i do 100 posto, pogotovo hrane te sva­kodnevnih stvari koje nam trebaju. Primjerice, u butizi se mogu kupiti tri namirnice za 10 eura, i to one osnovne, i to ako su na akciji. Mislim da su u najgore moguće vrijeme uveli euro, odnosno u vrijeme inflacije i da smo – nafrkali! Dakle, nije samo stvar u uvođenju eura. Da su uveli euro i ostavili iste cijene prije infla­cije, u redu. Ali ovako se u isto vri­jeme dogodila, em inflacija, em uvo­đenje eura. Sa svojom plaćom, moja majka i ja živimo u redu, ali sada da možemo sa strane nešto sebi priuštiti svako malo – baš i ne – naglasila je. Svakako kaže, od samih početaka nije bila za uvođenje eura.
— Htjela sam da se zadrži naša valuta. Tu smo gdje jesmo, euro je tu. Ali, vidim i po računima i po svemu da je sve skuplje. Nisam baš zado­voljna – istaknula je.

Guke: ‘Naviknut ćemo se’
Dubrovačka galeristica Jelena Pače Sentović ‘Guke’ ističe kako prili­kom plaćanja u pojedinim butigama, nema osjećaj koliko što košta, ako ne pogleda cijenu u kunama.
— U butigama još uvijek razmi­šljam koliko što košta u kunama. Ne bih mogla reći je li nešto poskupilo ili pojeftinilo, ako ne prebacim iz eura u kune. Još uvijek mi je glava u kunama. Mislim da je tako većini ljudi. U gale­riji sam uvijek prije govorila stran­cima cijene u eurima. Sad nekako dođem u situaciju da im govorim cijene u kunama (smijeh). Žao mi je što mi je kuna nestala. Nevjerojatno je što se to u glavi dogodi, koja je to zbrka. Vjerojatno je tu riječ i o malo otpora, ali da ćemo se naviknuti, naravno da hoćemo – istaknula je Sentović.

Ćirak: ‘Inflacija je učinila svoje’
Frane Ćirak, trener u Plivačkom klubu Jug te trener juniorske repre­zentacije Hrvatske u plivanju, tako­đer je komentirao ovu temu. Smatra kako se sada lakše snalazi u cijeloj toj situaciji promjene valuta.
— No, mislim da se ja osobno, kao i možda svi drugi, još uvijek nekako vraćamo na kune i promišljamo te računamo: ‘Koliko je to u kunama?’. Međutim, to nema apsolutno veze s onim što je bilo prije. Jer, u zadnjih godinu dana, cijene su pošle u nebo. Jednostavno, inflacija je učinila svoje i vrijednost novca je strašno pala. Tako da, definitivno nam nije lako i nije nam dobro s eurima. Mislim da je bilo bolje kad su bile kune (smijeh.) Opet, mislim da nema veze je li euro ili kuna, nego je stvar inflacije. Isto tako, nije u pitanju samo inflacija, nego su i trgovci iskoristili situaciju i digli užasno cijene. Još kad se na to doda inflacija, situacija je loša i osje­ćamo se svi skupa kao da nas je netko iskoristio – rekao je.

Stojčić: ‘Puno je lakše…’
Nebojša Stojčić, prorektor za poslo­vanje i redoviti profesor na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku, ističe nam kako se svakim danom sve više privi­kava na valutu eura.
— S jedne stane, zbog prirode posla često putujem. Puno je lakše prije polaska se opskrbiti gotovinom i pri­tom ne misliti hoću li morati ići na banku zbog konverzije ili ću po viso­kim provizijama dizati gotovinu u inozemstvu. To je sigurno lakše. S druge strane, kada su neki veći iznosi u pitanju, još uvijek se često uhva­tim da računam u sebi – koliko bi to otprilike bilo u kunama? Nedavno mi je kolega iz Estonije pričao da kad je kod njih uveden euro, ljudi su godinu ili dvije radili usporedbu, a onda se samo u jednom trenutku u glavi sve okrenulo – kazao je. Navodi i kako je uvođenjem valute eura došlo do olak­šanja u nekim tipovima poslovanja.
— Kad bismo na Sveučilištu imali neke projekte koji su financirani od Europske komisije, uvijek smo morali voditi računa o posebnim tečajevima. To je zahtijevalo konverzije jer bismo se morali uskladiti sa službenim teča­jem. Tako da je to računovodstvu uvi­jek bio dvostruki posao. Danas toga uopće nema. S te strane je posao dosta lakši – naglasio je. Kazao je kako je prethodno već davao komen­tare kako nije očekivao da će se dogo­diti toliki porast cijena.
— Mislim da nitko, osim onih koji su imali baš pesimistične prognoze, nije očekivao da će se dogoditi ovo što se dogodilo. Sad smo tu gdje jesmo – rekao je.