Župka Petrunjela Pavić početkom kolovoza je osvojila broncu u kategoriji do 78 kilograma na Europskom juniorskom kupu u judu u poljskom Poznanu. Ovo je bila treća medalja za Pavić, ali i veliki uspjeh kojim je održala kontinuitet rezultata na europskim kupovima u 2019. godini. Od većih natjecanja čekaju je Europsko i Svjetsko prvenstvo za juniore u rujnu, odnosno u listopadu, ali neće ni propustiti Svjetsko prvenstvo za seniore koje se održava u listopadu. Velika joj je želja, kao i svakom sportašu nastupiti na Olimpijskim igrama. Inače, prije dvije godine odlučila je promijeniti klub. Nakon godina u JK Župa dubrovačka, svoju je sportsku karijeru odlučila nastavila u JK Dubrovnik 1966. S vedrom i nadasve skromnom Petrunjelom koja ima crni pojas, popričali smo o njenoj judo priči koja traje već 13 godina.
-Treniram od svoje pete godine, a sve je počelo u Župi, gdje i živim. Mjesto gdje se održavao trening nam je jako blizu i tata me odlučio upisati. Bila sam jako sramežljivo dijete i trebalo mi je dosta vremena kako bih se opustila. Svugdje bih išla s trenerom. Kasnije, kad su krenula natjecanja, sve je postalo drukčije i sport sam stvarno zavoljela – priča nam Petrunjela.
Moram dati 100 posto
-Aktivno je dosta klubova, što je jako dobro. Sam sport se malo više razvio u cijeloj Hrvatskoj te je dobio na svojoj prepoznatljivosti. Više djece je upoznato s judom i želi ga trenirati – ističe Petrunjela objašnjavajući svoje viđenje dubrovačkog juda. Priznaje kako je ženska ekipa u našem Gradu, ali i na razini Hrvatske izrazito jaka. Trenira svako jutro i večer, a dva do tri puta tjedno vježba u teretani. Iako su sve pripreme, treninzi i vježbe bitni, povezanost s trenerom i vlastita psiha su najvažniji.
-S trenerom prije svake borbe pripremam taktiku i dosta razgovaramo. Dosta je bitna ta povezanost s trenerom. Isto tako, sve što radim tijekom borbe, on je za to zaslužan jer stoji sa strane, savjetuje me i bodri. Prije borbe, bitno mi je u glavi stvoriti misao da trebam dati sve od sebe, svojih 100 posto. Što bude, bit će. Ne mogu puno toga promijeniti. To je sport, svatko može pobijediti i izgubiti. I da si najbolji na svijetu, ne znači da nećeš izgubiti borbu. Dosta borbi se može nazvati i borbama psihe, više nego fizičkim borbama. Kroz godine sam napredovala na način da znam da moram biti u glavi 100 posto spremna i da želim dobiti borbu. Jer, ako nisam – neću je ni dobiti – tvrdi nam Župka. Dogodilo se da bi ušla u borbu misleći da se radi o lakom protivniku, a na kraju bi izgubila… ‘Ako podcijeniš protivnika, to je najgore. To nam trener uvijek govori’, Petrunjela će. Uz sve pripreme i treninge pronalazi vremena za privatni život. Naučila je kroz godine kombinirati sportske i privatne obveze, zbog čega ne čudi i upis na Pravni fakultet na Sveučilištu u Zagrebu nakon završene Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića s pravom javnosti. — Planiram izabrati smjer sportskog prava. Naravno, i dalje ću trenirati s istim trenerom i pripremati se za natjecanja – rekla je Petrunjela. U Zagrebu će ići na zajedničke treninge koji su organizirani na Kineziološkom fakultetu.
Pun zid medalja
Sa svojih 18 godina osvajačica je brojnih medalja, a od ove godine i članica hrvatske reprezentacije. Nastupala je na raznim junorskim natjecanjima, no i na nekoliko europskih kupova za seniore. Glavni cilj joj je uvijek bio okušati se u takvim natjecanjima gdje su stariji i iskusniji judaši.
-Svake se godine održava Europski seniorski kup u Dubrovniku kojeg ne propuštam. Zasigurno mi je najdraža bronca koju sam osvojila pred domaćom publikom na prošlogodišnjem Europskom kupu u Dubrovniku – rekla je. Tu je i Europsko prvenstvo za mlađe seniore na kojem je sudjelovala prošle godine i bila na korak do bronce, no na kraju je osvojila peto mjesto. A na Europskom kupu u Beogradu za seniore prošle godine je bila prva, što ju je zapravo i dovelo do Europskog prvenstva za mlađe seniore. Dva su to njena uspjeha koja vrijedi istaknuti, a na koja je posebno ponosna, iako joj je doma pun zid medalja.
-Kad si mlađi, uvijek pratiš koliko si medalja osvojio. Naravno, što ih je više, to je bolje. Ali nakon nekog vremena nije toliko ni do broja, koliko do značenja koju svaka od medalja ima. Više mi znači peto mjesto na europskom prvenstvu, nego zlato s nekog natjecanja kad sam imala 10 godina – ističe nam. Ovu godinu ocjenila bi s vrlo dobar. Ističe broncu na Europskom juniorskom kupu u Portugalu ovog ožujka, a samo mjesec dana kasnije u talijanskom Lignanu osvojila je srebro. Na svjetskoj je juniorskoj ljestvici trenutno petnaesta. Cilj za ovu godinu već je djelomično ispunila jer se plasirala na Europsko i Svjetsko prvenstvo. ‘Sad samo trebam osvojiti medalje, i na jednom i na drugom natjecanju’, rekla je Petrunjela kroz smiješak. Mi joj želimo puno sreće na svakom budućem natjecanju, a posebno kad se bude natjecala na Olimpijskim igrama, u što čvrsto vjerujemo da hoće.
Posebno teška ozljeda lakta
Ozljeda bude, no svaka dođe i prođe. Imala sam prije par godina dosta tešku ozljedu lakta koja je zacijelila i sad je u redu, ali još se vidi. Bilo mi je posebno žao jer sam se ozlijedila dva mjeseca prije mog tada prvog Europskog prvenstva i nisam mogla nastupati. Osim lakta, ozlijedila sam i koljeno. Inače, mama ni dan danas ne voli gledati moje borbe. Iako judo nije toliko nasilan sport, koliko izgleda (smijeh).
Iz tiskanog izdanja od 7. kolovoza 2019.