23-godišnji Dubrovčanin Pero Radić jedan je od ukupno 36 hrvatskih studenata koji su od 2019. imali priliku sudjelovati na Huaweijevom programu ‘Sjeme za budućnost’. Zbog pandemijskih okolnosti, njegovo treće izdanje odvilo se koncem 2021., a sam program pokrenuo je kineski tehno div koji trenutno pokriva više od 100 svjetskih zemalja. Zahvaljujući njemu naši studenti postali su dio globalne inicijative. Radić, inače polaznik varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike, ispričao nam je svoje iskustvo te otkrio je li istina kako programeri provedu 20 od 24 sata u danu za kompjuterom.
Iskustvo koje se pamti
— Na faksu imamo Centar za podršku i razvoj karijera. Oni redovito na svom Facebook-u objavljuju prilike za studente. Tamo sam i vidio da Huawei traži polaznike svoje sedmodnevne radionice. Prijavio sam se i napisao motivacijsko pismo te sam poslao prijepis ocjena. Zapravo sam taj natječaj gledao godinu dana prije pandemije jer se pružala mogućnost odlaska u Kinu pa sam odlučio to napraviti 2021. jer sam se nadao će pandemija prestati. Kako se to nije dogodilo, a poslije bih bio prestar, odlučio sam se da to moram napraviti sada – govori Radić. na par dana. No, tada sam bio premlad
— Svaki dan smo imali predavanja. Bilo ih je dosta stručnih. Razgovarali smo o 5G mreži, e-ja tj. umjetnoj inteligenciji te kako sve prebacuje na Cloud. Oni više nisu naša budućnost, nego sadašnjost. Kinezi puno ulažu u moderne tehnologije i sve se više šire. Također, imali smo lideršip predavanja i uvid u kinesku kulturu. Čak je bilo jedno uživo na kojem nam je predavač iz Kine pokazivao kako tu tehnologiju sve koriste. Bilo je jako zanimljivo. Zapravo me najviše iznenadilo na koliko različitih područja djeluju. Pomalo preuzimaju vodstvo – iznosi.
Nakon ovog iskustva, mada ga je mimoišla prilika da besplatno posjeti Kinu, o svom trošku Pero bi svakako želio posjetiti njihove nebodere prepune štandova na kojima, objašnjava nam, možete kupiti svaki dio mobitela zasebno od onog najmanjeg dijela do kamere. Sve što proizvode u tvornicama tamo se također može naći, kaže. Otići na Daleki istok ne predstavlja mu osobiti napor. Na život od kuće već se navikao. Mada ga od Dubrovnika u Varaždinu ne dijeli nekoliko vremenskih zona i kultura i ovaj grad na sjeverozapadu hrvatske od njega je tražio prilagodbu koju je uspješno svladao.
— O Fakultetu organizacije i informatike pročitao sam u jednom oglasu dok sam još bio u gimnaziji. Inače, kad želite studirati informatiku svi vam prvo spomenu FER u Zagrebu i ‘ono nešto’ u Varaždinu. Nastavio sam proučavati i svidio mi se ovaj fakultet jer je FOI spoj organizacije i informatike. Pripremaju nas da sutra možemo voditi vlastitu informatičku tvrtku, a predmeti kao što je programiranje je slično kao i na FER-u. FOI je zapravo dio Sveučilišta u Zagrebu – smije se. Prve zime u Varaždinu, priznaje, bilo mu je malo hladno.
Varaždinci su veseljaci
— Ali nakon nje postalo mi je sve toplije. Prilagodio sam se životu na sjeveru i njihovoj klimi. Unutra se svugdje grije pa nemam niti jednu majicu dugih rukava u Varaždinu. Nosim samo kratke i kad izađem vanka obučem samo vindjaknu preko pa mi nije zima jer ne puše. Napravio sam svoj sistem. Što se tiče studentskog života – Varaždin ima dva studentska doma, novi i stari. Nedavno je obnovljen stari, a novi je napravljen točno one godine kad sam ja došao pa sam prvi i jedini stanovnik svoje sobe u ovih pet godina. Imam sreću što sam u jednokrevetnoj sobi – komentira.
— Dom je živ kada ima studenata i kad nam se da organizirati zabave. Kad ne, onda je kao u Dubrovniku
zimi – nema nigdje nikoga. Inače, Varaždinci su, moglo bi se reći, veseli ljudi. Mogu se osjetiti neke razlike u mentalitetu. Vole dosta popiti. Cijela ova regija je na gemištu. Na sam spomen miješanja vode i vina im se mrači pred očima. Prilagodio sam svoj ukus. Ne pijem dosta i uglavnom se držim Maraskinog Pelina – šaleći se dodaje 23-godišnji Dubrovčanin. Nakon fakulteta, želja mu je početi raditi kao programer, a poslije kako skupi iskustvo i postane, kako kaže, uopće kompetentan, volio bi pokrenuti vlastiti posao.
— Ta opcija je uvijek otvorena jer na faksu imamo predmeta kao što je menadžment ili računovodstvo, a od stručnih, naravno, arhitekturu računalnih sustava i sl. Trenutno zapravo već radim u jednoj zagrebačkoj tvrtki kao student. Izrađujem mobilne aplikacije zbog čega istovremeno imam iPHONE i android telefon. Android više koristim kao svoj osobni uređaj s tim da ne vidim neku veliku razliku između njih. iPHONE bih preporučio poslovnjacima ako žele mobitel koji će im sljedeće četiri godine raditi bez problema, a android onima koji više vole eksperimentirati i igrati se – reći će.
Aplikacije na kojima radi manje-više svi koriste kao što su one bankarske. Zahtijevaju li one njegov boravak za kompjuterom 24 sata dnevno spremno odgovara: ‘Trenutno mi je tako jer je kraj semestra i svi su mi se projekti naslagali jedan za drugim. Kad na kraju dana dođem u sobu shvatim da otkad sam se probudio nisam ugasio kompjuter, a nekad ostane raditi i preko noći. Nadam se da će se to promijeniti i da ću biti za njim samo osam sati. Ne bih volio za kompjuterom provoditi cijeli dan’, zaključuje naš telefonski razgovor Pero Radić kojem ovim putem priželjkujemo još mnoštvo uspjeha.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 26. siječnja 2022.