Parlaonica srednjoškolaca na temu tehnologija i budućnost društva održala se 5. svibnja u Narodnoj knjižnici Grad. Organizirana je kao zajednički projekt Dubrovačkih knjižnica, Gimnazije Dubrovnik i Audiovizualnog centra Dubrovnik (AVCD) s ciljem da se mladi potaknu na uključivanje u društvene procese razvijanjem vještina uvjeravanja i dokazivanja.
Ova je parlaonica „zaključni sat“ raspravljačkog kluba koji se u Knjižnici sastajao dva puta mjesečno tijekom ove godine na kojem su mladi iz dubrovačkih srednjih škola imali priliku vježbati društvene vještine izražavanjem svoga mišljenja u opuštenoj atmosferi te, ukoliko žele, sudjelovati na parlaonici.
Učenici su se podijelili na afirmacijsku i negacijsku skupinu oko teze: Automatizacija rada i umjetna inteligencija pozitivno će utjecati na društvo i pojedince. U afirmacijskoj skupini sudjelovali su Davide Criscuolo, Martin Baće i Davor Paradžik, a u negacijskoj Davor Šoša, Lući Sarić i Melani Marković, svi učenici Gimnazije Dubrovnik. Svoj doprinos za pripremu ove rasprave dali su, a nažalost, zbog bolesti ili drugih obveza bili spriječeni sudjelovati i njihove kolege: Lana Jažo, Paula Previšić, Vinko Goravica i Maria Sorić. Parlaonicu su vodile Anđela Džamarija, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i Marjana Leventić, knjižničarka.
Afirmacijska skupina istaknula je prednosti automatizacije rada i korištenja umjetne inteligenciji tvrdeći da negativan stav prema razvitku tehnologije proistječe iz straha od gubitka stabilnosti i gubitka osjećaja kontrole. Od izuma stroja za pranje rublja do blendera, automatizacija, umjetna inteligencija i općenito tehnologija postoje ne samo da bismo istražili svijet oko sebe, već i da bismo olakšali teret na našim leđima. Automatizacijom mnogih poslova koje ljudi rade, a ne uživaju u njima i služe im samo sa zadovoljavanje primarnih potreba, ljudi mogu imati više vremena posvetiti se kreativnom radu i osobnom razvoju. Kao primjer naveli su skraćeni radni tjedan koji zaposlenicima ostavlja više vremena za odmor i ostvarenje i doprinosi većoj učinkovitosti na radnom mjestu. Umjetnu inteligenciju proizveli su programeri i odgovornost kako će izgledati budućnost, na čovjeku je. Važno je biti oprezan, ali slijepo odbijanje napretka ne pridonosi ničemu osim regresiji nas kao kolektiva.
Negacijska skupina nije osporila istaknute prednosti automatizacije, no istaknuli su da s druge strane dolazi do uništavanja brojnih radnih mjesta, te da je čovjek radno biće i da mu je za ostvarenje i sreću potrebna uključenost u radni proces. Smatraju da umjetna inteligencija ne može zamijeniti čovjeka zbog nedostatka kreativnosti i empatije koja je bitna za odnos čovjeka kao društvenog bića. Istaknuli su da s druge strane da se, ukoliko se čovjek previše oslanja na tehnologiju i umjetnu inteligenciju, događa da zaboravlja na istinski smisao svoga postojanja te da umanjuje vrijednosti svojih potencijala. Završnu riječ negacijska skupina potkrijepila je citatom Alberta Einsteina: „Postalo je užasavajuće očigledno da je tehnologija premašila našu humanost.“
Afirmacijska je skupina po jednoglasnoj procjeni sudaca (Vedran Levi, knjižničar, Ana Ban, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti i Andrea Sebastijan, profesorica fizike) pokazala nešto sigurniji nastup, usklađenije argumentiranje pa je stoga proglašena pobjednikom ove parlaonice.
Poslije izlaganja parlaoničara i komentara sudaca i publike, učenika i gimnazijskih profesorica Ane Matić i Ivane Miošić, može se zaključiti da automatizacija poslova i umjetna inteligencija mogu doprinijeti napretku, no odgovornost društva i pojedinca nužni su preduvjeti da korištenje tehnologije i umjetne inteligencije ne pođe u neželjenom smjeru po čovjeka. Također, za ostvarenje ovih preduvjeta potrebna je sustavna edukacija, kako o tehnološkim izazovima, tako i o čovjeku i njegovim potencijalima.