Festa Dubrovnik, u nizu zanimljivih događaja pred dan ‘ki dohodi jednom nami na godište‘, otvorila je ovog ponedjeljka u foyeru Kazališta Marina Držića izložbu ‘Mali sveti Vlaho’ autora Josipa Ivanovića, a uz nju, predstavljen je i projekt ‘Sv. Vlaho u dubrovačkoj likovnosti’.
O svemu su više govorili povjesničar umjetnosti i ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, Marin Ivanović, te povjesničar umjetnosti dr. sc. Antun Karaman, dok su se organizatori Feste Dubrovnik, Darija Mikulandra Žanetić i Slobodan Vlašić zahvalili na ‘entuzijazmu i dobroj volji da organizira nešto ovako prekrasno’.
– Moram reći da mi je drago vidjeti dosta prijateljskih, nasmijanih lica, koja se raduju što još jedan likovni trenutak povodom naše Feste možemo zajedno podijeliti. Oni koji prate, znaju da udruga Festa Dubrovnik koja već šesnaest godina organizira program sedam dana prije Same Feste, ima najrazličitije programe, poput Feste od klapa i DU Rock Parade s ove godine neobičnom lokacijom, potom je tu Festom od vina, Večer Diva i tenora itako dalje, ali tu je i izložba s temom sv. Vlaha, što mi je jako drago – na početku je kazao Ivanović, napomenuvši kako je osobno tek nekoliko godina u ovom projektu, no kako je uvijek bila prisutna izložba, odnosno uvijek se likovnosti davalo na važnosti, što mu je osobno bilo jako drago.
Godinu za godinom, radili smo izložbe
– Kad su me iz Feste Dubrovnik prvi put zvali da surađujem s njima, htio sam napraviti nešto veliko, ozbiljno. To je tada bila izložba ‘Sveti Vlaho u suvremenoj umjetnosti’, kojoj je prethodio pozivni natječaj na razini Republike Hrvatske i prijavilo se više od 70 likovnih umjetnika, a profesor Karaman je bio u žiriju koji je sekeltirao radove. Izložba je bila postavljena u foyeru teatra te Galeriji Sebastian našeg dragog i nažalost prerano preminulog prijatelja Marija Dujića. Godinu za godinom, radili smo izložbe, no upravo ta bila je posebno važna jer je pokazala na koji sve način ljudi doživljavaju sv. Vlaha u svojim sredinama, župama i zavjetnim crkvama, gdje nije Vlaho, već Blaž, gdje ne drži Grad – jer ga drži samo u Dubrovniku, gdje ima druge atribute… – dodao je Ivanović.
Iz te izložbe, kazao je, pojavili su se drugi projekti, odnosno pojedinačne izložbe autora koji su tada izlagali, a u teorijskom smislu poslužilo im je da sakralnu umjetnost, koju nikad nitko nije sistematično obradio i nikad nije dobila svoju pravu valorizaciju – pogotovo sakralnu umjetnost moderne – konačno ‘obuhvate’.
-Prije godinu dana, kad smo organizirali izložbu, rekao sam: ‘napravimo izložbu ’12 umjetnika i Sveti Vlaho’, radilo se o velikim slikama, ali sam ambiciozno poželio napraviti cjelogodišnji ciklus, pa da ne slavimo samo krajem siječnja i početkom veljače našeg sv. Vlaha, već cijelu godinu. Sve radove umjetnika o kojima smo pisali i koji su snimljeni u prostoru, te koji su pojedinačno snimljeni, smo odlučili staviti u jedan debeli katalog na kraju godine koji će ostati trajan – napomenuo je Ivanović.
Novo svjetlo u štovanju Parca
Profesor Karaman dao je svoj obol analizirajući i obradivši opsežan tekst koji pokazuje likovna štovanja sv. Vlaha – najavio je Ivanović projekt ‘Sv. Vlaho u dubrovačkoj likovnosti’,o kojem je prof. Karaman kazao nešto više, kao i o izloženim slikama. Istaknuo je kako se nadaju skorom tiskanju knjige koja baca novo svjetlo na štovanje Parca, te da tako ostane lijepi fundus baštinski obrađenih materijala koje su svi skupa, na razne načine, pripremali i dobili.
– Projekt je vrlo opsežan, a dobio sam zadatak na neki način sintetizirati sve ono najbolje što se u likovnom pogledu o sv. Vlahu napravilo, u razdoblju od 10. stoljeća do otprilike moderne, a suvremeni dio radit će Marin Ivanović.
– Ulazeći u taj materijal, naišao sam na jako puno podataka koji su raspršeni u raznim manjim ili većim sadržajima te sam nastojao napraviti sintezu onog što mi se u tom trenutku činilo najzanimljivije i u odnosu na svetog Vlaha i u odnosu na likovne kvalitete radova koji su neki nastajali kao uporabni predmeti, a neki baš kao izvorna umjetnička djela. Ono što se radi u Dubrovniku ima određenu shematsku sličnost pa to nekad izgleda i pomalo devalvirajuće, međutim neki vrhunski radovi pokazali su zaista i vrijednost lokalne škole, umjetnika koji su dolazili, bilo da su bili domaći umjetnici, bilo stranci. Kad bi se takva izložba napravila u jednom elitnom prostoru, na moderni način, ostali biste iznenađeni – kazao je Karaman, dodavši kako ga je iznenadilo te i dirnulo to da se svetog Vlaha štuje gotovo svugdje na cijeloj zemaljskoj kugli.
‘Kako kipar slika? Kažem – odlično!’
– Što se tiče moderne i suvremene umjetnosti, Marin je tu nešto više, gotovo sve, napravio, nisam sudjelovao na tim izložbama, no večeras, na neki način način otvaram ovu jedanaestu izložbu u tom ciklusu, koja predstavlja domaćeg kipara, Josipa Ivanovića, koji se prikazuje kao slikar. E kako to kipar slika? Kažem – odlično. Bolje slika – nećemo reć – nego što kipari- nasmijao je prisutne prof. Karaman.
– I zaista, kad vidite ovih četrdesetak slika, one raduju zbog toga što je svaka drukčija – slične su i potpuno različite. On se tu, u uporabi boje, atmosfere, ideje, motiva, iskazuje kao vrlo rafinirani slikar koji zna što hoće i istražuje, kojeg nije strah uhvatiti se u koštac s materijalom koji je vrlo izazovan, zahtjevan – znate, u Dubrovniku sveti Vlaho, pa to je naša kohezivna sila, naša vertikala, zalog našeg postojanja kroz povijest a nije ni u suvremenom svijetu manje. Međutim upravo zbog te hrabrosti ova izložba djeluje vrlo koherentno, ugodno oku, a umjetnički vrlo zrelo i privlačno, tako da vjerujem da ćete u njoj uživati. Kad knjiga izađe, onda ćemo se proveseliti, a mislim da ćemo imati razlog za to – zaključio je prof. Karaman dok je autor izložbe, sam Ivanović, na kraju tek skromno dodao:
‘Hvala što ste došli na još jednu izložbu u nizu vašega i moga svetog Vlaha!’.