Sedamdeset i prve Dubrovačke ljetne igre svečano će biti otvorene u petak, 10. srpnja ceremonijom u režiji Marine Pejnović u staroj gradskoj luci, a razlog izmještanja ceremonije s tradicionalne lokacije pred svetim Vlahom su propisane epidemiološke mjere fizičke distance. Dubrovačkim simfonijskim orkestrom dirigirat će Tomislav Fačini, a pridružit će im se Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera, zatim pijanist i lanjski dobitnik nagrade Orlando Aljoša Jurinić, mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović i Ivan Bonačić na saksofonu, uz sudjelovanje Folklornog ansambla Linđo i Festivalskog dramskog ansambla čiji će članovi zastavu Libertas ovo ljeto podići na tvrđavi sv. Ivan – poručili su iz Festivalske palače za čitatelje DuLista.
Nekoliko ‘povijesnih prvih’
Lokacija, međutim ističu, nije jedina novina ove sezone. Zbog mjera prevencije i suzbijanja širenja zaraze COVID-19 prvi put u dugoj povijesti manifestacije izostat će gledalište u obliku kakvog smo do sada poznavali.
—Ove godine nećemo graditi tribine, zamisao o Otvaranju u Portu je i došla iz nužde, odnosno nove situacije uzrokovane epidemiološkim mjerama. Činilo nam se prikladnim da čak i u novim okolnostima budemo demokratični, u smislu toga da publika može doći na svojim barkama te pratiti program ‘s morske strane’, u društvu s kojim je svakodnevno u kontaktu, s obitelji i prijateljima. Isto tako, građanstvo će moći, dakako u skladu s preporukama o distanci, pratiti program smjestivši se na prostoru između Ribarnice i Porporele, kao i na dijelu zidina – ispričale su nam intendantica Dora Ruždjak Podolski i redateljica Marina Pejnović. Scensko prikazivanje će se tako odviti ispred Arsenala, a za njegove potrebe koristit će se oba mula, potom zidine i brodice. Dakle, veći dio gradskog porta. A dramski nacrt je sljedeći:
—Negromant dolazi u Grad te bez obzira na trenutačnu situaciju, ili, situaciji usprkos, Igre se otvaraju – uz pomoć negromancije, koja budi Grad i ljude – objašnjavaju naše sugovornice. Što je s Generalnom probom? Zanimljivo, monturu Dugog nosa odjenut će žena – glumica Linda Begonja koju festivalska publika pamti po ulozi Lukrecije iz Brešanove Kafeterije odigrane 2016. pred Sponzom. Negromancija je, govori nam autorski tim, neovisna o spolu i rodu. Kao i sve, uostalom – stoga se na ovaj odabir bespredmetno iščuđavati. Posrijedi je još jedan ‘povijesni prvi’, a kneza će usprkos zaokretu od uvriježenog, kako doznajemo iz izvora bliskih Igrama, utjeloviti muškarac – Dubrovčanin Maro Martinović koji je palicu ‘naslijedio’ od oca Miše, doajena hrvatskog glumišta dok će nam Dubravka Šeparović Mušović zapjevati sa zidina. Hoće li stanovnici slobodarskog Grada na tradicionalnoj Generalnoj probi o ovome s njima moći ‘podijeliti pamet’, Dora Ruždjak Podolski i Marina Pejnović nisu posve sigurne.
—Zatražili smo dozvolu i za generalnu probu te sigurno možemo dobiti dopuštenje za 500 gledatelja. Hoće li generalnu probu moći pratiti veći broj gledatelja, znat ćemo uskoro, no smatramo kako je uopće čudo da se Igre održavaju u svjetlu toga da je čitava Europa još uvijek u tzv. lockdownu. Barem kad je riječ o kulturnim sadržajima. Izuzev Salzburga i Ljubljane. Nema Avignona, Edinburgha, Wiener Festwochen festivala, Bregenza, Verbiera, Bayreutha, Cannesa, a nema ni Europskog prvenstva u nogometu kao ni Olimpijskih igara – izjavile su za DuList te nadodale kako se nadaju da će gledatelji uvidjeti svoj privilegij. ‘Jer uistinu, to da se Igre održavaju, pravo je čudo!’, zaključuju.
Porat će poslužiti svrsi
Odmak od zadatosti, ali s naglaskom da se iskoristi sav kreativni potencijal nove lokacije pozdravljaju Dubrovčani Ivica Prlender i Mišo Mihočević, dugogodišnji intendanti, odnosno ravnatelji ove ustanove u kulturi. Porat kao scena, ističu, nije Bogom dan, ali ako postoje epidemiološki razlozi da se ceremonijal premjesti s traga Luže, poslužit će svrsi. Norma se nužno pridržavati ipak kad pogledamo kako se igraju predstave u teatrima gdje su ljudi međusobno udaljeni jedni od drugih, inzistiranje na nekom događanju doima se kao silovanje umjetnosti. Otvaranje se, međutim, slažu se nipošto ne bi trebalo odgoditi.
—Neku formu je potrebno naći. Igre su najstarija i najprestižnija nacionalna, ali opet međunarodna manifestacija. Sjećamo se najgorih ratnih godina kada se čuvao kontinuitet i to je ono što se u ovoj sezoni jedino, ne ponovilo se, može napraviti. Bitno je pokazati da si živ. Mi smo početkom 70-ih imali briljantnu predstavu Eduard II na Lovrjencu u režiji Georgija Para koji je iz umjetničkih razloga sa scenografom Zvonimirom Lončarićem publiku odvojio u skupine od desetak ljudi. To je zaista imalo i učinak jer drukčije je gladati kad ste okruženi sa stotinama ili malom grupom. Kreativno bi se moglo iskoristiti tu nevolju da se iz nje izvuče neka nova vrijednost – priča Prlender.
S bremenom se mora akomodavat
Ovaj povjesničar koji za sobom ima čak tri intendantska mandata sugerira kako je to upravo suština umjetnosti – nezavidne okolnosti pretvoriti u svoju prednost. Spomenuti primjer iz povijesti Festivala tome odlično svjedoči. Nije na odmet ni spomenuti, napominje Prlender, kako se u sedam desetljeća postojanja Festivala štošta promijenilo. Osobno se za to uvijek zalagao, no na način da se uvijek vraćao na izvorišta, tj. tradiciju. Jednakog mišljenja je i ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara od 2000. do 2002. Mišo Mihočević. Zadaća svih onih koji se bave ovom djelatnošću je omogućiti napredovanje ma koliko god ono malo i simbolično bilo. Tijekom prošlosti nije nam nedostajalo trenutaka kad smo mogli, ali nismo odustali.
—U posebnim vremenima, nažalost smo ih imali prije tridesetak godina, umjetnost ima dužnost preživjeti. U epidemiji koronavirusa kada će se, bojim se, promijenit sve osim čovjeka, njegove mržnje, zavisti, pohlepe i ljubavi potrebno je se akomodavat. Dakle, izdurat, a kako nije važno bez obzira na opseg ili lokaciju. Svatko tko se njom bavi ne smije dopustiti da kultura umre unatoč na ovakve objektivne i bespomoćne okolnosti. U ljeto 1991. kad se već sve raspadalo održali smo pro forma Otvaranje. Poanta je da se ne smije pokleknuti. Tradicija se ne smije prekinuti pa makar to značilo odlazak u Porat. Možda su se Igre vratile moru – komentira Mihočević.
Povratak Grižule na festivalsku pozornicu
A Igre će se ako je suditi prema programu objavljenom na mrežnim stranicama kuće doista vratiti na trgove, u pakove i tvrđave Grada. Naime, počevši s 10. srpnja na više od deset scenskih i ambijentalnih lokacija upriličit će se festival umjetnosti za sve generacijske uzraste. Među ostalim, prva dramska igra ‘Mara i Kata’ u režiji Saše Božića očekivano je na rasporedu 20. istog mjeseca. Naslovne uloge nose Dubrovkinje Doris Šarić Kukuljica i Nataša Dangubić, a samo mjesto odvijanja još uvijek je nepoznato. Središnje mjesto svakako pripada premijernoj izvedbi Držićeve komedije ‘Grižula’ s kojom su se na Igrama nakon Joška Juvančića i Paola Magellija u koštac uhvatili, opet, Saša Božića i Petra Hrašćanec.
Lik zaljubljivog starca u parku Gradac, 21. kolovoza utjelovit će tako Ozren Grabarić, a na ‘daskama koje život znače’ pridružit će mu se Nataša Dangubić, Perica Martinović, Branimir Vidić, Boris Barukčić i studenti Zagrebačke akademije dramskih umjetnosti. Nositelji glazbenog repertoara istaknuti su hrvatski solisti te sastavi. Povratnik na festivalsku pozornicu, i to već druge večeri manifestacije, prošlogodišnji je dobitnik Orlanda – pijanist Aljoša Jurinić. Gala koncertna večer bit će povodom Beethovenove 250. godišnice rođenja kada će dubrovački simfoničari uz ravnanje talijansko-turske dirigentice Nil Venditti te gostovanje pijanista Marijana Đuzela izvesti pravu glazbenu poslasticu.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 24. lipnja 2020.