Kad si mlad i u potrazi za uzbudljivim zvukovima rock, punk, metal, rap ili elektronske glazbe malo je vjerojatno da će ti za uho zapeti Bee Gees. Tri brata sklona pjevanju u falsetu i izražajnom odijevanju u stilu mode vremena teško da su mogli korespondirati s dispozicijom nonkonformizma adolescencije u 80-ima. Balade o rudarskim nesrećama i američkim saveznim državama koje autori nikad nisu niti posjetili, disco himne, razdrljene košulje i previše dlaka na licu… Sve te stvari činili su uistinu nevjerojatnom mogućnost bilo kakvog poistovjećivanja. Bee Gees su predstavljali suštu suprotnost buntovnosti rock glazbe i otuđenosti mladosti, a uz sav uspjeh, koji Barryju, Robinu i Mauriceu Gibbu nije došao preko noći, bilo ih je lako omalovažavati. Posve nepravedno. Na stranu činjenica koliko je impresivno bilo njihovo višeglasno pjevanje (falset ili ne), braća Gibb bili su i iznimni skladatelji. Gotovo sve što bi napisali, posebno u rasponu od 1975. pa do 1985. godine, postalo bi hitom. Jedno vrijeme su bili toliko prisutni na top listama i u radijskom eteru da su američki glazbeni urednici krajem 1979. godine promovirali vikende bez glazbe Bee Geesa. U to vrijeme disco je rapidno počeo gubiti na popularnosti, a braću je preko noći zadesila nestvarna pozicija najpopularnijeg i najomraženijeg benda na planeti. Pjesme su im još gospodarile top listama dok je istovremeno rastao prijezir prema svemu što nosi prefiks disco. Upravo taj segment: od siječnja 1975., kada su se Gibbovi na prijedlog Erica Claptona (koji je tamo snimio album ‘461 Ocean Boulevard’), preselili u Miami pa do trenutka kada su u Chicagu spaljivali disco albume, glazbenim sladokuscima bit će i najzanimljiviji dio filma redatelja Franka Marshalla. Dokumentarac ‘The Bee Gees – How Can You Mend a Broken Heart’ od kraja studenog može se vidjeti na HBO-u, a pripovijeda storiju o jednom od najuspješnijih pop sastava – od odrastanja u Australiji u glazbenoj obitelji, preko prvih uspjeha u Velikoj Britaniji u drugoj polovici 60-ih, razlaza i ponovnog okupljanja pa do disco groznice čije su bili najistureniji protagonisti pa sve do pisanja za druge izvođače u 80-im. Film se u samoj suštini bavi posebnom kemijom i rivalstvom među braćom, ali Marshallov sugovornik je, nažalost, samo Barry Gibb, jedini preživjeli Bee Gee. Dok su američki radijski urednici 80-ih Bee Geesima poklanjali sve manje pažnje, zahvaljujući hitovima koje su skladali za druge (‘Woman in Love’ Barbre Streisand, ‘Heartbreaker’ Dionne Warwick, ‘Islands in the Stream’ Kennyja Rogersa i Dolly Parton ili ‘ChainReaction’ Diane Ross) braća Gibb uspijevala su zadržati svoju prisutnost, a obiteljski posao održati na životu. Pjesme Bee Geesa uvijek je bilo teško izbjeći. Kada sam počeo raditi na radiju, htio ne htio, poznavao sam njihov katalog najvećih hitova gotovo do atoma, a kako je radio posebna beštija, vrlo brzo sam se znao uhvatiti kako za jutarnje šihte, dok se na sigurnoj udaljenosti miks pulta pušila kava, pustim ‘How Deep Is Your Love’, ‘Too Much Heaven’ ili ‘Spirits Have Flown’ i pomalo zaprepašten istinski uživam u melodioznosti tih pjesama, što je i trademark Bee Geesa. U to vrijeme, koncem 90-ih i početkom 2000. radijskim valovima vladale su pjesme Robbieja Williamsa, Destiny’s Child-a ili Justina Timberlakea, koji nikad nisu krili utjecaje Bee Geesa na njihovu glazbu. Na albumu ‘Let it Die’ (2003.) Kanađanke Feist našla se senzacionalna obrada pjesme ‘Love You Inside Out’ i upravo zahvaljujući njoj pale su i posljednje ograde prihvaćanja Bee Geesa. Međutim, dublje u njihovu diskografiju ušao sam tek nedavno, a na preslušavanje ploča iz pred disco faze, poglavito remek djela ‘Odessa’ (1969.) i ‘Trafalgar’ (1971.) usmjerio me slučajni intervju s američkim glazbenikom Markom Laneganom. Vjerujem da me najviše ohrabrio čisti kontrast u spoznaji da mrgodna figura prodornog glasa čiji se korijeni vezuju uz grunge scenu Seattlea i čiju glazbu obožavam bez grižnje savjesti uživa u slojevitom pjevanju braće Gibb i da mu Bee Gees predstavljaju ‘ono što su drugima Beatlesi’ te da ih nije otkrio prije jer ‘nije bio izložen njihovoj glazbi van hitova’. Ti albumi, ali i druga mjesta u njihovoj diskografiji mogu ponuditi puno svima koji cijene vještinu skladanja i izvođenja u pop glazbi, a film ‘The Bee Gees – How Can You Mend a Broken Heart’ može biti vaša ulaznica u taj svijet. Usput, zašto ne biste u 2021. godinu uplesali uz ‘Stayin’ Alive’? I doliči da 2020. ispratimo u stilu. Uz pridržavanje svih epidemioloških mjera, naravno.
Foto: www.beegees.com, https://twitter.com/BeeGees