Posao mu je pomorstvo, ali veliki hobi triatlon, kaže nam 32-godišnji Teo Bjelopera za ovaj broj DuLista. Oženjen i tata troje djece, Teo osim triatlona voli i planinariti i skijati, a popričali smo o natjecanju Ironman u austrijskom Zell am Seeu, te planovima za dalje i dubrovačkim natjecanjima kojima se rado odaziva. Inače, Teo je bio jedan od svega šest trkača iz Hrvatske na izuzetno teškom Ironman natjecanju!
Nastupili ste krajem kolovoza na natjecanju Ironman 70.3 u austrijskom Zell am Seeu. Kakvi su dojmovi?
Da, još uvijek sam prepun sam dojmova. Plivali smo u jezeru Zeiller, bicikl se vozio kroz slikovito i brdsko područje Alpa kroz mjesta Taxenbach, Land Embach, Dienten am Hochkonig, Maria Alm, Saalfelden, Maishofen te krug kroz Piesendorf, Kaprun i natrag u Zell Am See. Jako sam bio zadovoljan s organizacijom same utrke a pogotovo s krajolikom jer sam uvijek govorio sam sebi da bi volio vidjeti Austriju u ljetno vrijeme. Ovo mi je bila idealna prilika za to. Poslije toga se trčalo okolo jezera Zeiller i kroz stari dio grada Zell Am See. Isto tako fascinirao me je veliki broj sudionika na ovoj utrci. Ovaj put je bilo 2.523 natjecatelja što profesionalaca što amatera kao ja. Uz mene je nastupilo još samo šest trkača iz Hrvatske.
Koji dio je od plivanja (1,9 km), bicikliranja (90km) ili polumaratona (21,1 km) bio najteži?
Dobro pitanje – svaki (smijeh). Nije šalim se. Inače sam dobar plivač jer u djetinjstvu sam se bavio plivanjem, a poslije vaterpolom. Bicikla je došla poslasama od sebe jer prije dvije, tri godine sam isto tako počeo s MTB utrkama u regiji pa sam se poslije prebacio na cestu i na kraju to trčanje koje nitko baš i toliko ne voli a pogotovo netko koji je skoro cijeli život plivao. Sad da se vratim na najteži dio u ovoj utrci mi je bilo trčanje jer cijelo trčanje ovaj put tj svih 21.1 km me mučio grč u lijevoj nozi i usprkos tomu grču sam uspio doći do cilja iako sam se nadao boljemu rezultatu i plasmanu. Isto tako bicikla je ovaj put bila dosta teška zbog visinske razlike od 900 m i bilo je dosta uspona. Bilo mi je smiješno jer od 20 km bicikle pa negdje do 35 km su bile table s natpisima kraj staze da diskvalifikacija i odustajanje ne dolaze u obzir baš zbog toga paklenog uspona.
U kojem od ta tri se inače najbolje osjećate?
Najbolje se osjećam na bicikli jer nije toliko monotona kao što su plivanje i trčanje,pa poslije toga plivanje tek onda trčanje jer iskreno nisam neki trkač ali se trudim to popraviti.
Ironman je natjecanje na kojem nastupaju samo oni najspremniji, najizdržljiviji, a bitna je i jaka psiha. Kako ste se pripremali?
Imate pravo, zapravo tu vam je najbitnije volja i ljubav za tim sportom, mentalna snaga i onda vam ništa drugo nije teško, pa čak ni trenirati cijelo ljeto po vrućinama dva puta dnevno dok se drugi kupaju i na brodu prije posla i poslije posla. Što se tiče samih priprema za ovo natjecanje sam se pripremao sam i s kolegama iz TK Dubrovnik, a treninge sam sastavio sam čitajući časopise i knjige o triatlonu. Za ovakav tip natjecanja morate izdvojiti između 12–16 tjedana intenzivnoga treninga. Kondicijske treninge i treninge snage sam odrađivao u Bootcampu Dubrovnik i ovim putem im se zahvaljujem na tome. Inače prošle godine sam nastupio na istome natjecanju u Puli i to sam ne bi vjerovali završio u istome vremenu kao i ovo u Austriji 6:25 neki bi rekli nije bilo napretka (smijeh)!
Odlično! Vratimo se malo na lokalno. Nastupate i na aquatlon utrkama ove i prošle godine, a trčali ste i FUN RUN na Dubrovnik polumaratonu 2016. godine. Kako slažete plan nastupa i priprema?
Plan nastupa i priprema slažem kakomi posao dozvoli jer šest mjeseci sam tu u Hrvatskoj a šest mjeseci sam vanka. Na brodu isto tako pokušavam održavati kondiciju koliko uspijem u teretani i van nje i koliko mogu s obzirom na posao. Inače ima već dvije godine sam konstantno u triatlon treningu. Kada imam neko natjecanje i kada odlučim negdje ići onda napravim plan i to odradim.
Hoćete li nastupiti na 2. Dubrovačkomaquathlonu početkom listopadai kakva su Vam očekivanja?
Kako sada stvari stoje mislim da nećunastupiti na 2. Dubrovačkom Aquathlonu s obzirom na to da dužnost zove i moram ići nazad na brod, ali ću maksimalno pomoći tu dok sam još doma u organizaciji kolegama iz TK Dubrovnik.
Tko Vam je najveća podrška u ovome sportu i kakvi su Vam daljnji planovi?
Najveća podrška u ovome svemu mi je moja obitelj, žena i djeca jer dosta je odricanja i provedenoga vremena na treningu da bi se došlo do završne medalje. Isto tako prijatelji i kolege iz TK Dubrovnik i s posla. Daljnji planovi su mi nastupiti još ovo vrijeme dok sam doma na Perastu 9. rujna i onda ostati u laganome treningu. Sljedeće godine bi volio malo više nastupati na triatlon natjecanjima u regiji a glavni zadatak bi bio sljedeće godine završiti puni IRONMAN 140.6 još ne znam gdje, u kojemu mjestu, ali sigurno negdje tu u Europi.