U toplom ambijentu Saloče od zrcala održano je predavanje Vedrana Benića „Župska bolest i „razvrat“ na Šipanu“, koje je publiku vratilo u 19. stoljeće – vrijeme kada je medicina bila spoj hrabrosti, improvizacije i čestih nesporazuma s ozbiljnim posljedicama.
Kroz priče iz arhiva, pisama i dnevnika, Benić je približio manje poznate, ali važne epizode dubrovačke medicinske povijesti, u kojima se znanstveni napredak nerijetko odvijao paralelno s neznanjem, strahom i predrasudama.

Car Franjo I. i Dubrovnik u 19. stoljeću
Predavanje je započelo dolaskom austrijskog cara Franje I. u Dubrovnik 1818. godine. Njegovi zapisi, nastali tijekom obilaska južnih pokrajina Monarhije, predstavljaju vrijedan izvor o tadašnjim društvenim i zdravstvenim prilikama u Gradu.
Tijekom posjeta bolnici „Domus Christi“, car je zabilježio niz zanimljivosti, od pripremljenih kreveta za njegov dolazak do činjenice da su se bolesnici, uključujući i one sa zaraznim bolestima, slobodno kretali Gradom. Njegova opaska o Dubrovčanima kao „religioznima, ali ne baš ćudorednima“ i danas se često citira kao zanimljiv povijesni detalj.

„Župska bolest” i šipanski slučaj pogrešne interpretacije
Poseban dio predavanja bio je posvećen epidemiji tzv. „župske bolesti“ ili „mal di Breno“ u Župi dubrovačkoj. Kako je istaknuto, radilo se o endemskom sifilisu koji se širio u lošim higijenskim i socijalnim uvjetima, ponekad i bez spolnog kontakta, što je u to vrijeme dodatno otežavalo razumijevanje bolesti. Između 1819. i 1823. godine epidemija je odnijela 21 život te dovela do organizacije posebnih izolacijskih bolnica i sustavnih pregleda stanovništva Župe dubrovačke.
Sličan medicinsko-društveni nesporazum dogodio se i na Šipanu 1840. godine, kada je tijekom cijepljenja protiv velikih boginja metodom variolacije liječnik Niccolò Nikola Pinelli nesvjesno prenio sifilis na djecu i njihove obitelji. Zbog tadašnjeg neznanja bolest je pogrešno protumačena kao posljedica „razvrata“, što je izazvalo strah i optuživanja u lokalnoj zajednici.
Ljekarne, svakodnevica i početci moderne kirurgije
Predavanje je obuhvatilo i svakodnevni život 19. stoljeća, u kojem su dubrovačke ljekarne imale višestruku ulogu – od zdravstvenih ustanova do društvenih okupljališta. Dok je ljekarna Antuna Drobca bila vezana uz znanstveni i stručni rad, ona Rafa Šarića bila je i mjesto susreta, razgovora i razmjene gradskih vijesti.

Vrhunac večeri bila je priča o prvoj operaciji pod eterskom anestezijom u Dubrovniku, izvedenoj 14. travnja 1847. godine u bolnici „Domus Christi“. Samo nekoliko mjeseci nakon prve takve operacije u Bostonu, u Dubrovniku je izvedena mastektomija 24-godišnje pacijentice iz Orašca, pri čemu je primjena etera omogućila zahvat bez boli.
Od bolnica do „zakloništa umobolnih“
Benić se osvrnuo i na razvoj dubrovačkog zdravstvenog sustava – od rodilišta ispod sv. Andrije do „zakloništa umobolnih“, njegovih kasnijih premještanja te osnivanja Neurološko-psihijatrijskog odjela na Boninovu. Posebno je naglašen i ljudski aspekt tih institucija, kroz sjećanja na nekadašnje štićenike i likove koji su ostali dio gradske usmene povijesti.
Predavanje je zaključeno porukom kako se povijest medicine ne nalazi samo u stručnim zapisima, nego i u sudbinama ljudi, njihovim pogreškama, strahovima i pokušajima da razumiju i liječe svijet oko sebe.