Ako vam zatreba kulinarski ili PR-ovski savjet, u ovom ćete tekstu moći pronaći prave osobe za to. Riječ je o našim dubrovačkim glazbenicima koji se ne bave samo glazbom, već djeluju u zanimljivim poslovima dugi niz godina. Što rade pojedini glazbenici u našem Gradu kad ne sviraju ili stvaraju glazbu, odlučili smo provjeriti u novom broju DuLista.
Dubrovnik pruža stvaralačku sigurnost
Glazba je uvijek bila prisutna i provlači se kroz sve poslove i projekte Žarka Dragojevića. Bilo to na njegovom primarnom radnom mjestu kao PR-ovca u Kazalištu Marina Držića ili kroz raznovrsne suradnje koje ostvaruje kroz udrugu Audiovizualni centar Dubrovnik s mnogobrojnim partnerima. Nedavno je radio glazbu za predstavu ‘Art’ u režiji Jasne Jukić prema tekstu Yasmine Reze, a mixa i završne trake za solo album ‘V E R S I O N 1 2 – Prefix’. Paralelno je uključen kao koordinator u projektu ‘Ujedinjene generacije’ te će idućih mjeseci s umirovljenicima producirati male radio drame i snimke poezije. Dragojević nam ističe da je pojam ‘samo bavljenja glazbom’ u današnje vrijeme nemoguć.
— Uspješan glazbenik ili bilo koji drugi ‘umjetnik’ zapravo nadilazi taj pojam – pa vidimo mnogobrojne primjere kako su sposobni ljudi često sami sebi menadžeri, producenti, booking agenti ili PR-ovci… Ako pođemo na skalin više, onda je vidljivo da oni najuspješniji zapravo preko glazbe rade veći brand i glazba je samo poveznica svih grana industrije. To je teško i zahtijeva mnogobrojna odricanja, ali da se ponudi prilika da se bavim samo glazbom vjerovatno bih dobro promislio – naglasio je. Mjesto djelovanja, kako kaže, danas uopće nije bitno.
— Koliko je Dubrovnik prometno izoliran i dalek, toliko je i miran da bi autorima uvijek iznova pružio inspiraciju i stvaralačku sigurnost. Posljednjih godina je izašlo jako puno dobrih albuma iz Grada. Moram posebno istaknut novi album Klape Kaše koji je objavljen za Geenger Records. ‘Misa svetoga Vlaha’ je diskografski dragulj koji nadilazi pojam klapskog pjevanja ili sakralne muzike koja bi se dala iščitati iz naslova. Ponosan sam na kolege i ono što su napravili – obavezno poslušajte – istaknuo je Dragojević.
Trenuci inspiracije
Nikša Selmani, član grupe Valetudo koja je nedavno izbacila treći album, od 2002. godine zaposlen je u Državnom arhivu u Dubrovniku, gdje trenutno obavlja dužnost voditelja Odjela za zaštitu i obradu arhivskog gradiva uprave od 1814. do 1945., no, kako navodi, bavi se i gradivom iz novijeg razdoblja.
— To su dijelom poslovi administrativne naravi, a dijelom poslovi sređivanja izvornog arhivskog gradiva – ističe. Osim navedenih poslova, s kolegama radi i na autorskim izložbama poput one o kupanju i dubrovačkim kupalištima do početka Drugog svjetskog rata, ili nedavno online objavljene izložbe o Festi sv. Vlaha iz zbirke fotografija našeg Arhiva. Premda se dugo bavi glazbom, gotovo 35 godina, nikad se nije zamišljao u profesionalnim vodama.
— Moj je motiv bio kreativne naravi i nastojao sam se više afirmirati u autorskom nego u glazbeno izvedbenom smislu. Drago mi je da su neke moje autorske pjesme uspjele pronaći svoj put do slušatelja. S pjesmama vam je poput djece, uspjeli ste onda kad se odvoje od vas krenu sa svojim samostalnim životom. Prirodno je da mi kao usmrtiva bića želimo nešto ostaviti za sobom – navodi Selmani. Kad smo ga pitali kako usklađuje obveze, rekao je:
— Pa, prilično sam opterećen raznorodnim stvarima, počev od poslovnih obveza, glazbe, slikanja – koje mi je također hobi, sve do političkog angažmana u Srđ je Grad čiji sam vijećnik u Gradskom vijeću. To sve ne bi bilo moguće ostvariti bez podrške moje obitelji, ali i prijatelja. Zapravo, kad osjetim zasićenje u nekom od ovih obveza nastojim se prebaciti na nešto drugo. Najbolje sam pjesme u zadnje vrijeme pisao u trenutcima odmora kad bih oko dva ujutro proučavao materijale za sjednicu Gradskog vijeća – istaknuo je. Dubrovnik je, navodi, mjesto koje je iznjedrilo mnoge darovite ljude.
— Nije to samo stvar urođenih predispozicija nego i izuzetno poticajnog kulturnog nasljeđa. No, ono što treba reći jest da Dubrovnik jednako tako vrlo lako može postati i mjesto provincijske uljuljkanosti u kojoj si utvaramo značaj za koji nema realnog pokrića. Stoga mislim da je vrlo važno, a to se tiče i glazbenika, provesti dio života izvan Grada, naročito vezano uz školovanje ili profesionalni rad. S druge strane Grad mora raditi na onim politikama koje bi takve dobro educirane ljude vratile u Dubrovnik. Danas, nažalost, Dubrovnik ne djeluje kao poticajno mjesto, a to posljedično negativno utječe na izbore mladih ljudi; počev od mjesta u kojem bi željeli živjeti do poslova kojim bi se htjeli baviti – kazao je Selmani.
Egzistencijalni element, ali i inspiracija
Dubrovački reper Slobodan Bobo Ljepava poznatiji kao ‘Otpisanimator’ koji je karijeru započeo u bandu ‘Otpisani klan’, radi kao kuhar skoro dvadeset godina. To mu je, kako kaže, ‘egzistencijalni element, ali i inspiracija’, dok je glazba za njega opuštajuća zona.
— Kuhinja je jako kreativna, tako da na nju ne gledam šturo, samo kroz posao, nego i kroz ljubav. Kuhinja je za mene super priča – navodi Ljepava ističući kako je prošla godina za ugostiteljsku scenu bila ‘dosta kaotična i neizvjesna’.
— Ali zahvalan sam na inspiraciji koju imam pa sam cijelu situaciju premostio puno blaže za razliku od ljudi koji nemaju dodatnu razonodu – kaže. Po pitanju usklađivanja obveza, ističe kako je kroz godine rada pronašao potrebnu ravnotežu.
— Ljeto je rezervirano za posao i za skiciranje ideja koje će se konstruktivno početi razvijati krajem godine. Tada se baš uhvatim posla što se tiče glazbe. Te ideje realiziram i materijaliziram – naglasio je. Rad u kuhinji jest težak posao, ali je dosta često imao inspirativne trenutke što je redovito projicirao kroz pjesme i albume. Riječ je i o osjetljivom poslu jer su ljudi dosta izbirljivi. Potrebno je, navodi, posvetiti puno pažnje.
— Nećeš izbaciti nešto što ne bi htio sam pojesti. Uvijek imaš i gostiju koji su ‘teži’ ili ‘lakši’. To je jedna kulisa na koju se kroz vrijeme navikneš i postane normalno – rekao je Ljepava koji u svom domu redovito pokušava realizirati nove kulinarske ideje.
Level u igrici
Dubrovčanin Marko Vukić početkom lipnja prošle godine predstavio je svoj debitantski singl ‘Inat’ studira. Vukić je trenutno na diplomskom studiju geoinformatike, a tijekom ljeta radi u geodetskoj tvrtki. Nije mu ni strano raditi studentske poslove kako bi pokrio neke svoje troškove, a kao razonodu, uz pisanje, navodi i šah.
— Imam više vremena i dosta se u zadnje vrijeme bavim sviranjem. Radim nove materijale. Shvatio sam da je to kao kao u igrici – pređeš jedan level, i shvatiš da ih ima još i nastojiš ih preći. Svjestan sam da svakim danom mogu i moram biti bolji – rekao je. Kao i svi ostali iskreni glazbenici, kako kaže, ‘zaspe i probudi se s glazbom’.
— Glazba je nešto što me određuje i u čemu se najbolje snalazim. Ne može mi nikad dosaditi i esencijalni je dio mene. Onaj tko živi s glazbom, živi s njome svaki dan, bez obzira na to što ima neke obveze ili mora raditi. Kad sam i na fakultetu ili poslu, meni je u glavi neka melodija i uvijek nešto smišljam. To je neprekinuti proces. Da mogu, bavio bih se samo glazbom – naveo je. Vukić pjeva i u klapi Bošket, a kao problem u ovoj neizvjesnoj situaciji ističe ‘nemogućnost izlaska na binu i nastupa pred ljudima’. Voditelj je i ‘Trebatinki’, ženske klape iz Zagreba s kojom je započeo ozbiljniji rad.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 24. veljače 2021.