Davne 1998. godine ‘vatreni’ su osvojili brončanu medalju na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj.
Upravo te iste godine, u Cavtatu se okupila nekolicina mladih, talentiranih i ambicioznih glazbenika s ciljem osnivanja – klape. Tako je nastala Ragusavecchia. Svojih dvadeset ‘godišta navegavanja pjesmom’ odlučili su proslaviti ležernim dvosatnim koncertom koji će se održati danas u Solitudu s početkom u 21.30 sati. Njihovi gosti bit će klapski dugogodišnji prijatelji Marko Pecotić Peco, Đani Stipaničev i Ženska klapa Fa Linđo. Upravo ova obljetnica bio je dobar povod za razgovor i povratak na sam početak nastanka klape, ali i prisjećanje na brojne posebne trenutke.
— Te 1998. godine Viktor Kužnin i Maro Saulović pokrenuli su inicijativu o pokretanju klape. Tada nije bilo puno događanja i mogućnosti, kako u Cavtatu, tako ni u gradu. Klapa je prvenstveno nastala iz naše ljubavi prema pjevanju, ali je tu postojao i drugi razlog. Naime, pokrenuli smo je iz zabave i razonode – ističu nam iz klape.
Želimo se zabaviti i želimo zabaviti ljude koji dođu na dvosatni koncert te uspostaviti s njima interakciju. Pripremili smo repertoar tako da ljudi mogu s nama pjevat’, od prve do zadnje pjesme
Trenutna postava zajedno 18 godina
Postava klape se, na samim počecima, mijenjala. Kroz klapu je prošlo dvadesetak pjevača, ali članovi Ragusavecchije će se uvijek prisjetiti pokojnih Nikole Bogišića ‘Nikolice’ i posebno Nikše Matičevića. Trenutna postava zajedno je gotovo 18 godina, uz činjenicu da im se pridružio Vladimir Daničić, kao prvi tenor. Rikard Kužnin, drugi je tenor i kontrabas, Nikša Stahor, drugi tenor, Ivica Puljić, drugi tenor i druga mandolina, Viktor Kužnin, bariton i prva mandolina, Maro Saulović, bariton i druga mandolina, Marko Šilje, bas i mandola te Vedran Ivanković, gitara, bas i ujedno voditelj klape. Njihove početke obilježilo je a capella pjevanje, no kako kažu, nakon nekog vremena su se isprofilirali što se tiče pjesama, sviranja i načina pjevanja. — Nakog dugo vremena i pjevanja a capelle, uzeli smo instrumente u ruke, zbog čega smo postali prepoznatljivi. Baš smo s instrumentima ostavili dubok trag, i možemo reći kako smo napravili dobar klik. A to je publika i prepoznala – naglasili su.
— Prvu zajedničku probu odradili smo u prostorima tadašnje Cavtatske muzike, danas Galerije Bukovac. Svi smo voljeli pjevati te smo imali glazbenog iskustva. Viktor je svirao tamburin u Cavtatskoj muzici, Riki saksofon, Ivica i Maro trubu, dok su Vedran i Marko imali iskustva s trzaćim isntrumentima. Krenuli smo ozbiljno i s entuzijazmom. Klapska pjesma je tada bila u velikom usponu i osnivalo se dosta klapa. Želju, volju i ljubav prema glazbenom stvaranju pretočili smo u klapu. Nismo mogli ni zamisliti kako će to sve prerasti u dvadesetogodišnju obljetnicu – rekli su iz klape te su istaknuli kako je na njihov glazbeni početak velik utjecaj imala profesorica Maja Marušić, a s klapom su u počecima surađivali i Jakša Primorac, Frano Krasovac i Krešimir Magdić, dok je Vedran Ivanković voditelj više od 15 godina.
Bilo je komentara. Primjerice: ‘Ma što to radite, čime se vi bavite i zanosite?’. Ali kao što vidite, potrajali smo
— Posebno bismo se zahvalili Gradu Dubrovniku, Dubrovačko neretvanskoj županiji, Općini Konavle i TZ Općine Konavle koji prate naš rad svih ovih 20 godina te Valamaru koji je spremno prihvatio suradnju oko proslave naše obljetnice. Ipak, posebna zahvala ide našem kumu klape i velikom ljubitelju glazbe, kako ga mi zovemo, Nikoli Suliću, našem sugrađaninu koji je vlasnik Istarske pivovare. Uz ovu klapu je 15 godina – rekli su i naglasili kako sami počeci nisu bili laki, ‘trebalo se snaći u tom svijetu’. Uz to su dolazili i brojni komentari.
– Bilo je komentara. Primjerice: ‘Ma što to radite, čime se vi bavite i zanosite?’. Ali kao što vidite, potrajali smo – sa smiješkom nam govore.
Omiš kao institucija
Prvi nastup imali su u Saloči od zrcala na Božić 1998. godine kada su izveli pjesmu ‘Dubrovačka kolenda’ u obradi maestra Dinka Fia. ‘Bili smo isprepadani k’o grlice’, govore nam. No nakon dvije godine, i dugotrajne pripreme, odlučili su stati na pozornicu Omiškog festivala.
— Nastupili smo kao debitanti i osvojili treće mjesto. Govorimo o festivalu koji je institucija sama za sebe. Nema dvojbe kako je to najjači i najcjenjeniji festival kad su klape u pitanju. Sama činjenica kako ‘žive’ pedeset i kusur godina nešto je što treba cijeniti. Tko zna iti malo o klapama, zna što je Omiš i koje ima značenje. Tri godine kasnije ušli smo u finalnu večer festivala. Nakon toga su se stvari počele mijenjati kad su nam brojne obveze došle na naplatu. Zbog toga nismo mogli ići u Omiš. Ne može se ići ako se klapa dobro ne pripremi. Ali smo uvijek bili za kombinaciju poći slušati i uživati u klapskoj pjesmi. Ono što nam je, na neki način, veliko priznanje našeg rada jest što nas je FDK zvao da nastupimo za četrdesetu obljetnicu uz klape Nostalgija i Guc na njihovim večerima u Mostaru, te su nas zvali i da uveličamo 50. rođendan FDK-a u samom Omišu. To su lijepa sjećanja – ističu, te dodaju kako su osvojili dva prestižna festivala s mandolinama u Makarskoj i Opatiji.
S ponosom izdvajaju cavtatski susret klapa ‘Na me pogled tvoj obrati’ kojeg su pokrenuli 2000. godine, a koji je uz dobru pjesmu imao i fantastičan humanitaran efekt. Zahvaljujući dobrim ljudima i posljetiteljima susreta klapa pomoglo se brojnim obiteljima.
Pratimo što se ljudima sviđa, ali više pratimo što se nama sviđa
— Nešto na što možemo biti ponosni jest upravo susret klapa ‘Na me pogled tvoj obrati’, koji je pokrenut upravo na inicijativu Ragusavecchie. To je zamišljeno kao druženje klapa, što je i danas opstalo. Cavtat je svima bio i dalje jest ‘pojam’, pogotovo klapama. Bazirali smo se na to da na susretu pjevaju klape dubrovačkog bazena: Konavle, Župa, Grad, Primorje, otoci… Ali smo se uvijek trudili pozvati dvije ili tri klape, kako bismo rekli, sa strane, od koji bi jedna bila izrazito zvučno ime – naglasili su.
Pjesma koja ima posebnu ‘težinu’
Iza sebe imaju dva albuma. Prvi album ‘Iz duše te ljubim’ izdan je u veljači 2004. godine za koji su dobili i srebrnu ploču što potvrđuje kako su albumi prodani u više od 5 tisuća primjeraka. Drugi album ‘Leti pjesmo, reci svima’, koji je izdan pet godina kasnije dobio je zlatnu potvrdu. Svoj prvi spot za pjesmu ‘Mojim prijateljima’ snimili su 2011. godine. Razlog zbog kojeg su, možemo reći, tek te godine snimili spot bio je, kako ističu, što su ‘drukčija ekipa od ostalih’.
— Ta pjesma ima posebnu težinu. Pjevali smo ju s pokojnim Srećkom Kljunkom. Pjesma nam je legla jer su četvorica naših članova branitelji. Dosta smo prepoznatljivi po njoj – rekli su i dodaju kako nisu ‘robovi’ modernih tehnoloških promjena. Njima je pjesma na – prvom mjestu.
— Pratimo što se ljudima sviđa, ali više pratimo što se nama sviđa – sa smiješkom ističu.
Klapska scenska kroz godine se mijenja. Jedna od promjena je koketiranje klapa s pop glazbom. Istaknuli su kako ‘nemaju ništa protiv’ jer svako novo vrijeme donosi nove stvari, ali temelj svega treba biti tradicijska pjesma. Također su istaknuli kako u posljednje vrijeme ne rade jednakim intenzitetom kao nekada.
— Ne mislimo pritom na nastupanje, već na probe koje ne stižemo provoditi koliko mi želimo, Prije smo više vremena, nismo imali poslove, a većina nije imala djece. Napominjemo, nismo stariji – nego iskusniji – dodavši kako su za ovaj obljetnički koncert ‘itekako spremni’.
— Želimo se zabaviti i želimo zabaviti ljude koji dođu na dvosatni koncert te uspostaviti s njima interakciju. Pripremili smo repertoar tako da ljudi mogu s nama pjevat’, od prve do zadnje pjesme – naglasili su i pozvali sve dobre ljude na besplatan koncert, zapravo svojevrsno zajedničko slavlje sa svim prijateljima klape Ragusavecchia.
Foto: Zvonimir Pandža/PR Ragusavecchia