Suprug i ja smo uvijek govorili kako ćemo se jednoga dana vratiti u Konavle i eto to se dogodilo prije točno dvije godine, nakon što sam punih deset godina provela u Zagrebu. Okidač je bio što nas je Zagreb malo umorio, a i stvorila se poslovna prilika i njemu i meni. Tada se u Dubrovniku otvorilo dopisničko mjesto. Tražila sam premještaj i dobila ga. Odluka je bila pun pogodak i poslovno, ali i privatno – odgovara nam Paula Klaić Saulačić na pitanje što ju je ponovno privuklo jugu, odnosno što je bio razlog povratka u rodni kraj.
Novinarka i članica dopisništva Nove TV za našu županiju, u razgovoru za DuList među ostalim je otkrila što joj je bitno prilikom javljanja uživo, postoji li tajna televizijskog novinarstva, ali i koji intervju joj je najdraži.
Jako ste vezani za Konavle. Koje su Vam najdraže priče iz toga područja?
Ima ih više naravno, ali izdvojit ću priču o gradnji hidroeletrane pokraj plaže Pasjača u Popovićima. Fotografije te plaže obilaze zaista cijeli svijet, ali mislim, ma ne… Sigurna sam kako smo kolega Vlatko i ja prva televizijska ekipa koja se spustila dolje i napravila reportažu. Čim je izašla priča o gradnji hidrolekratne uznemirili su se duhovi, ne samo kod Popovićana, već kod dosta Konavljana koji Pasjaču nazivaju ‘svojom’ plažom. Reagirala sam na pozive i odlučila napraviti prilog i to je ispao prilog s najljepšom slikom ikada. Jasno vam je zašto ako ste ikad bili na Pasjači. Naravno, plaža mi je izrazito bitna jer sam odrasla na njoj i htjela sam ukloniti svaku sumnju kako je ugrožena. Priča nije gotova, sigurna sam kako će biti nastavaka.
Jeste li oduvijek znali kako ćete se baviti novinarskim poslom?
Od srednje škole. Školske novine, LiDraNo, Govornička škola, sve me to dovelo do željenog fakulteta. Prije same diplome, počela sam raditi na Novoj TV i tu sam već šest godina te nisam požalila.
Koji intervju možete izdvojiti kao najdraži?
Intervju s maestrom Eniom Morriconeom koji je prije tri godine boravio u Zagrebu u sklopu turneje kojom je slavio pedeset godina rada. Morricone je jedan od najpoznatijih skladatelja današnjice, zaslužan po mnogima za najbolju i najprepoznatljiviju filmsku glazbu, ali je i iznimno zanimljiv sugovornik. Isti dan bio je njegov koncert u Areni i bilo je fantastično.
… a koju priču ili reportažu?
Previše ih je, ali stvarno, puno je lakše bilo odabrati intervju. Izdvojit ću priču s Korčule, gdje je na posljednjim izborima u općini Smokvica mladi SDP-ov kandidat za jedan glas pobijedio HDZova kandidata koji je iza sebe imao pet mandata. Žalio se HDZ-ovac i Ustavnom sudu, mi smo cijeli dan proveli u Smokvici i dočekali vijest o tome kako su izbori prošli regularno, razgovarali s mještanima. Ma bio je to baš fora teren, super priča i odlični sugovornici.
Postoji li tajna televizijskog novinarstva?
Tajna? Novinarstvo nema tajni, a pogotovo televizijsko. Sve što radite morate potkrijepiti i slikom i tonom. Informativni program je dinamičan i događa se danas, nema kaskanja, nema muljanja. Na dnevnoj bazi odgovaram gledateljima, a za svaku priču koju radim moram imati više sugovornika te se susrećem s puno ljudi. Jako su mi bitni i oni koji mi pričaju priče te građani koji su zadovoljni finalnim prilogom.
Na što posebno pazite prilikom snimanja ili javljanja uživo?
Na frizuru – to bi vam sigurno kao prvo izdvojio moj kolega snimatelj. Ok, frizura je druga ili treća stvar. Pazim na to da budem pripremljena, ispričam sve što sam naumila, pazim da budem smirena i da ne brzam jer ipak je to javljanje uživo. Uvijek postoji ona pozitivna trema. U javljanju uživo ne možete ispraviti grešku i onda je najbitnije da se ne dogodi, a ako se i dogodi (jer tko radi taj i griješi) treba se znati pametno izvući. Do sada nisam imala nekih gafova ili nemilih događaja, nadam se kako će tako i ostati.
Kad ste već spomenuli odgovor snimatelja… Možete li otkriti našim čitateljicama i čitateljima, kako uspijevate uvijek izgledati svježe, bez obzira radite li dva ili 24 sata?
Svježe? Ako vi tako kažete (smijeh.) Uvijek imam pri ruci šminku i figaro kako bih uvijek bila spremna. Moj posao je uglavnom terenski rad pa sam sigurna da i boravak na svježem zraku utječe na taj ‘svježi’ izgled koji spominjete.
Kada imate slobodnog vremena, na što ga najradije ‘trošite’?
Na psa, muža, prijatelje, kave, druženja… Živimo u Moluntu pa nisam jedna od onih koja mora bježati u prirodu i tražiti mir. To imam svaki dan i moram priznati da je danas to stvarno jedna vrsta luksuza. Ozbiljnije slobodno vrijeme najviše volim ‘potrošiti’ na koncerte i svirke, to me najviše veseli i kad god mogu iskoristim priliku za otići u Zagreb.
Molunat? Svaki dan putujute na posao u Dubrovnik, je li naporno?
Posljednji album Nicka Cavea traje točno koliko i moj put od Molunta do grada, a to je onda četrdeset minuta sjajne vožnje. Nije naporno, sve je stvar navike. Obožavam vožnju i ne stvara mi to nikakav problem. Lijepa je to ruta – ako ništa. Sigurno da bi mi puno puta bilo lakše da živim blizu poslu, ali za sada sve funkcionira dobro.
Ne tako davno, uplovili ste u bračnu luku. Što smatrate najbitnijim u zajedničkom životu?
A ne, pa iza mene i Perice su tek tri i pol godine braka, neću još dijeliti mudrosti… Dajte mi barem deset godina staža.
Foto: Zvonimir Pandža/privatni album Paule Klaić Saulačić