Nikola Dobroslavić Dubrovačko-neretvanski je župan u zadnjih osam godina. Kao kandidat za župana Hrvatske demokratske zajednice na izborima u svibnju 2017. pokušat će osvojiti i svoj treći mandat.
Posvećen je poslu, privatnog života, govori nam, gotovo i nema, a odušak pronalazi u obitelji i petero unučadi. O tome, ali i o Pelješkom mostu i pristupnim cestama, investicijama koje se zbog raznih procedura sporo odvijaju, krizi u Agrokoru i drugim temama porazgovarali smo s još uvijek aktualnim županom.
Župan ste u dva mandata, kakav Vam je ritam i u poslovnom i u privatnom životu?
Privatnog života skoro da i nemam, osim naravno obitelji. Nažalost supruga mi je preminula, ali imam troje djece i petero unučadi pa tu imam poticajno okruženje. Drugog privatnog života imam vrlo malo jer sam se stvarno posvetio poslu i obvezama župana. Postoje obveze u redovnom radnom vremenu, ali i one izvan njega, obveze putovanja na sastanke izvan Dubrovnika, u Zagreb, Bruxelles… Tako da mi je vrijeme posve ispunjeno radom za županiju. To je naravno i moje opredjeljenje, daleko od toga da se na to žalim. Kad sam krenuo u prvu kandidaturu za župana znao sam da je to odgovorna dužnost koja traži cijelog čovjeka. Prije toga sam bio načelnik općine, a u isto vrijeme sam vodio i hotelsko poduzeće Osmine pa sam i tada imao vrlo malo vremena za sebe tako da mi to nije bilo ništa novo u županiji.
Koliko Vam u toj posvećenosti poslu olakšava činjenica da imate već odraslu djecu?
Vrlo mnogo jer, hvala Bogu, imam troje djece, svi imaju svoje obitelji i svoju djecu te se sami brinu o sebi. Ne živimo zajedno, iako smo svi u Slanome, ali svatko ima svoj stambeni prostor. Velika je stvar što nemam drugih obveza osim druženja i zabave s unucima. Dopao mi je taj ugodniji dio.
Zadnjih nekoliko godina često se govorilo o regionalizaciji Hrvatske i ukidanju Dubrovačko-neretvanske županije. Što bi značilo ukidanje županije i koje bi to posljedice imalo?
Koncept regionalizacije na četiri ili pet regija je za nas apsolutno neprihvatljiv i to smo uvijek isticali. Uspjeli smo dokazati da je to loše, odnosno da je sadašnji ustroj dobar, a posebno status Dubrovačko-neretvanske županije kao područne jedinice i regije. S tim smo pristupom izvojevali pobjedu jer je Vlada posve odustala od smanjivanja broja županija. Sad se i ustanove polako počinju vraćati u županije poput Porezne uprave ili pak policijskih uprava koje će ostati u sadašnjem ustroju jer neće doći do njihovog okrupnjivanja kako se najavljivalo. Županije, odnosno regionalne jedinice imaju mogućnost kreiranja vlastitog razvoja i budućnosti. Mi nikako ne bismo mogli niti smjeli prepustiti drugome odlučivanje o našem razvoju jer smo sami dovoljno sposobni za to. Bez obzira na to što Splitsko-dalmatinsku županiju smatramo bratskom županijom, naši interesi razvoja i problemi s kojima se suočavamo su drugačiji nego u Splitu i zbog toga smatramo da moramo zadržati mogućnost da sami upravljamo svojim područjem i razvojem. Tako ćemo najbolje za svoje ljude i za svoje gospodarstvenike pronalaziti rješenja. To je posve logično i to smo uvijek zastupali, a to zastupaju i naši građani, barem većina njih.
Cijeli razgovor potražite u tiskanom izdanju DuLista.