Želim samostalno hodati – jednostavna je želja Ivana Zucala, 23-godišnjaka koji je iz Župe dubrovačke prije dugih deset godina preselio u Krapinske toplice. Razlog tomu je rehabilitacija, a njegova snažna želja ni nakon desetljeća ne jenjava. Volja za poboljšanjem života toliko je jaka da ga ni cerebralna paraliza, s kojom je Ivan ‘suputnik’ od samog rođenja, ne može pokolebati u tome. Pročitajte njegovu priču.
— U najgore vrijeme, neposredno prije korona pandemije, operiran mi je kuk, zdjelica i tetive, te sam nepokretan ležao čak šest tjedana u gipsu – ističe nam Ivan. Cijelo vrijeme o njemu se brinula baka, koja je – kaže – i sama slaba i bolesna.
Potrebna mi je rehabilitacija
— … Ali bi za mene sve napravila. Gips mi skidaju kad je pandemija već uzela maha, tako da me otpuštaju iz bolnice već nakon par dana, i opet na brigu baki. Imao sam užasne bolove i hrabro sam uz baku sve izgurao, ali i dalje mi je potrebna rehabilitacija – Ivan nastavlja. Na rehabilitaciju ide svaki dan, privatno, a te vježbe koštaju 200 kuna. Upravo zbog toga Ivan moli pomoć, sve ostalo će, kaže, lako. Inače, tijekom najgoreg vala pandemije korona virusa bolnica je bila zatvorena, te je bio ‘osuđen’ isključivo na privatnu praksu.
— Baka Jela primorana je bila i tad, a i sad, plaćati privatno fizioterapeute kako bi oporavak tekao uredno, nakon toliko muka – kaže. Ipak, ne može sama, jer njih dvoje žive, kaže nam Ivan, isključivo od njene mirovine i njegove invalidnine.
Plaćaju i podstanarstvo te je sve skupa poprilično neizvedivo. Ipak, od početnog šoka doktora kako Ivan neće moći samostalno ni jesti, ni piti, ni kretati se, život je ovog mladića ipak na neki način iznenadio – upravo ove stvari danas radi, uz pomoć električnih kolica, te je – vjerujemo u to – na ‘korak’ do samostalnog hodanja.
Doktori su baki rekli najgore
— Za one koji me ne poznaju, htio bih ispričati svoju životnu priču – kaže nam ovaj vedri mladić.
— Mama mi je u osmom mjesecu trudnoće imala prometnu nesreću, bila je u komi 28 dana, ali sam se izborio za život i šokirao sve pa čak i dok¬tore. Međutim, posljedice su ostale, cerebralna paraliza i borba cijeli život. Doktori su rekli baki da neću moći samostalno ni disati, ni govoriti, ni jesti… Baka i ja sada jedno drugome pomažemo. Ja se krećem u električnim kolicima, odlazim u ljekarnu, dućan… Jedina moja želja je još da počnem samostalno hodati, da budem spreman za samostalni život, zbog čega sam i išao na operaciju – ističe dragi mladić u našoj prepisci. Mi šaljemo veliki apel, molbu svima koji čitaju ove retke, za pomoć. Naime, Ivan već deset godina skuplja novac samo za ovaj cilj, a njegova borba, obećaje nam, neće stati samo – na njemu.
— Ako ikad budem hodao i radio i ja ću pomagati drugima koji su bespomoćni. Nemojte, molim vas, da ovo prođe samo s čitanjem, uplatite samo nekoliko kuna, svi pomalo, i pomoći ćete mi puno i puno će mi značiti – zaključuje. Ipak, u njegovu glasu nema očaja, već samo nada. Neka upravo ona svima nama bude inspiracija – za Ivana i njegovu baku Jelu.
BROJ RAČUNA
Evo kao pomoći
Ivanu Zucalu možete pomoći uplatama na njegov IBAN (PBZ) ili PayPal račun.
RAČUN ZA UPLATE: vlasnik Ivan Zucalo
PayPal: ivanzucalo98@gmail.com
PBZ
IBAN: HR2123400093113341048
ADRESA: Ivan Zucalo
Matije Gubca 3
49217 Krapinske Toplice Croatia
Iz tiskanog izdanja DuLista od 13. listopada 2021.