Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike planira revidirati zakonsku odredbu prema kojoj bi radnici sa 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža automatski odlazili u mirovinu. Prema novom planu, oni koji žele, svoj bi radni vijek mogli produljiti do 67. godine, a granica bi se pomicala za tri mjeseca godišnje. Prema planu Ministarstva, najavljeno je i kako bi dulji ostanak u svijetu rada značio i povećanje mirovina za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu. S dubrovačkim umirovljenicima, ali i onima koji su još uvijek vrlo aktivni u svijetu rada porazgovarali smo o ovoj najavi ministarstva.
Bivši predsjednik dubrovačkog SDP-a i nekadašnji gradski vijećnik Mladen Gojun ističe kako mu, da nije u mirovini, ne bi bila prihvatljiva opcija rada do 67. godine.
-Mi nismo Švedska ili Danska gdje ljudi sasvim drukčije žive, imaju priliku mentalno se i fizički rekreirati i sutra stupiti na posao. Mislim da podizanje granice do 67. godine za sada nije pri hvatljivo jer standard građana i uvjeti u kojima rade jednostavno ne mogu omogućiti da ljudi ostanu fizički i mentalno vitalni da bi mogli obavljati posao do tih godina – mišljenja je Gojun.
Među različitim profesijama ima svakako i onih kojima rad nakon 65. godine nije stran, a to su svakako, primjerice, liječnici i profesori. Jedan od njih je i voditelj Međunarodnog Sveučilišta Libertas u Dubrovniku profesor Milan Perić.
Korist za mlade kadrove
— Ako čovjek navrši 65 godina starosne dobi, to ne znači da je on više nesposoban za rad, dapače, on može biti koristan i poučan pogotovo za mlade kadrove, za mlađe generacije. Osobno mislim da bi odluku o tome trebalo prepustiti pojedincima i svi oni koji žele raditi još do 67 ili 70 godina, ukoliko se osjećaju da mogu odgovoriti zadatku toga posla, bio bih za to da im se to omogući – istaknuo je prof. Perić.
Mišljenja je da u nekim strukama poput znanosti, obrazovanja ili medicine pa čak i pravni ekonomski i financijski savjetnici, ako su još u dobroj dobi i kondiciji, ako se dobro osjećaju, ne treba ih tjerati da idu u mirovinu, ako imaju volju i ako su korisni za tvrtku i društvo.
— Bio bih tu fleksibilan i prepustio pojedincima da donesu tu odluku. Naravno, uz uvjet zdravog razuma i promišljanja. Ne treba gledati samo svoj interes nego i opći, društveni interes. Primjerice, jedan iskusni liječnik možda s tim godinama ne može operirati kao kad je bio mlađi, ali može biti dobar savjetnik i učitelj mlađim generacijama. Tako je i s ostalim poslovima – naglasio je prof. Perić.
To bi bio moj izbor
Predsjednica Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Dubrovačko-neretvanske županije, kreativka i poduzetnica Nikolina Farčić istaknula je kako se odluka o produljenju radnog vijeka za one koji to žele, zasigurno donosi zbog situacije u kojoj se nalazimo, odnosno količine radno sposobnog stanovništa koje pridonosi u mirovinski sustav i generira financijska sredstva za mirovine. Naglasila je kako bi trebalo napraviti jasnu distinkciju između poslova koji mogu zahtijevati od radne snage da u 67. godini aktivno radi svoj posao i onih koji to zaista ne mogu.
— O tome se meritorno još do sada nije previše razgovaralo, odnosno, kada se donose takvi zakoni, ne postoji diskriminacija, već ih se donosi za sve djelatnosti podjednako. Ipak, svi smo svjesni činjenice da nisu sve djelatnosti jednako radno aktivne i da bi u tome smislu o tome trebalo razgovarati. Nije svejedno na kojem radnom mjestu ostvarite svoju karijeru i završite je, a pri tome aludiram najprije na ‘sjedeća’ radna mjesta. Osobe koji su na njima zaposlene mogu po mom mišljenju raditi i do 80. – istaknula je Farčić.
Da je u situaciji da treba raditi do 67. godine to bi, naglasila je, bio njezin izbor.
— Moji su izbori vezani za jedan drukčiji mentalitet. Kao poduzetnica drukčije razmišljam i drukčije gledam na posao. Prolaze svakako vremena kad će ljudi na jednom radnom mjestu dočekati svoju mirovinu, osim možda nekih djelatnosti poput učitelja ili liječnika. Drugo je sve vrlo mobilno i fluidno. Već sada smo svjesni da nismo u korak sa zanimanjima budućnosti – mišljenja je Farčić.
Za ugostiteljstvo to nije rješenje
Da produljenje radnog vijeka do 67. godine ne bi bilo ‘najsretnije’ rješenje za ugostiteljsku djelatnost mišljenja je gastro blogerica i vlasnica dubrovačkog restorana Pantarul Ana Marija Bujić.
— Što se tiče ugostiteljstva, trebamo se staviti u kožu jednog konobara koji sa 67 godina treba posluživati stol. Nisam sigurna koliko je to dobro rješenje niti za tu osobu koja to radi, ni za klijente, a ni za poslodavce. Ipak, primjerice, moja matična struka su jezici, magistrirala sam engleski i francuski i znam da u toj profesiji čovjek s godinama postaje kvalitetniji. Sa 67 godina osoba će možda biti bolji prevoditelj nego s 37 – istaknula je Bujić.
Naglasila je kako uvelike ovisi o svakoj pojedinoj profesiji može li osoba raditi do 67.
— Ima liječnika koji odu u mirovinu pa produljuju svako malo dvije po dvije godine svoj rad. Ljudi to ne bi radili da ne mogu. Ovisi o profilu posla, a i vrlo je individualno jer ima ljudi koji, nažalost, već u nekim srednjim godinama nisu dobrog zdravlja, a ima i onih od 90 koji su živahniji nego mi mlađi. Tako da je konkretan odgovor teško dati. Jasno je da takve odluke proizlaze i iz jedne demografski malo lošije situacije u kojoj se nalazimo gdje ima puno starijeg stanovništva, a nas mlađih i radno sposobnih manje. Nije se lako snaći u toj cijeloj budžetnoj slici – zaključila je Bujić.