Vjerujem kako bi jedna kratka anketa pokazala kako mnogi mladi Cavtaćani, a zasigurno i poneki stariji ne znaju od kada datira groblje na brežuljku sv. Roka u Cavtatu. Čulo bi se tu mnogo raznih datacija i objašnjenja, no zasigurno bi ih malo ili niti jedna bilo točno. Naravno, ni autor ovih redaka nije se rodio sa znanjem o tome, te je stoga isključena ikakva primisao kako nastupam „arogantno“, već sasvim suprotno, s iskrenom željom da svaki Cavtaćanin, kako oni mladi tako i oni stariji, sazna nešto o znamenitosti svoga grada.
FRANCUZI PROMIJENILI PRAVILA
Za potpuno razumijevanje razloga i kontekst gradnje groblja na brežuljku sv. Roka treba se vratiti u vrijeme francuske uprave nad Dalmacijom. Prije dolaska Francuza ukopi u Cavtatu obavljali su se u crkvi sv. Nikole u Gospi od Loreta i franjevačkoj crkvi, no padom Dubrovačke Republike i dolaskom Francuza mijenjaju se i pogrebna pravila. Tako se zbog zdravstvenih razloga zabranilo ukopavanje u sakralnim objektima, pravilo koje su Francuzi dosljedno proveli ne samo na području Dubrovačke Republike već i cijele Dalmacije. U kontekstu tih odredbi nakon 1812. pristupilo se izgradnji groblja na sv. Roku oko istoimene crkvice posvećene sv. Roku. Dodatni poticaj za gradnju groblja na sv. Roku dao je i ondašnji cavtatski župnik Nikola Gjurijan, koji je 1826. napravio grob za svećenike koji se i danas nalazi ispred mauzoleja obitelji Račić. Iste te godine don Nikola je uz pomoć 120 obitelji iz Oboda i Cavtata dao sagraditi četiri groba, od kojih su dva bila za odrasle i dva za djecu. Također je o svom vlastitom trošku sagradio jedan grob za siromahe, a naredne, 1827. godine opet sam gradi tri velika groba i jedan mali za djecu. Navodno je prva obitelj koja je napravila vlastiti grob bila obitelj Litrica iz Cavtata. Zanimljivo je pripomenuti kako su se na samom početku gradnje groblja Cavtaćani i Obođani ukopavali u zajedničke grobnice da bi kasnije započeli graditi obiteljske grobnice u obliku kakavom ih poznajemo danas. Groblje se kasnije proširilo prema sjevero-zapadu, a zemljište je besplatno ustupio Jako Diklić iz Močića. Prilikom izgradnje i proširivanja postojao je i odbor koji je vodio radove u sastavu: Vice Kalačić i Antun Bijelić crkvinari, te Augustin Fagioni i Antun Račić koji su pribavili sredstva. Potom se groblje opet širilo prema sjevero-istoku, a zemljište se otkupilo od Marka Herendije i Luka Diklića.
BOGIŠIĆEV GROB
Među prvima koji su dali svoj prilog za gradnju groblja bio je i Vlaho Bogišić, otac znamenitog Cavtaćanina dr. Baltazara Bogišića. Kasnije će Vlaho Bogošić napraviti vlastitu grobnicu, koja je najvjerojatnije bila na mjestu sadašnjeg groba dr. Baltazara Bogišića. U lapidariju kneževa dvora u Cavtatu sačuvana je spomen ploča s toga prvog Bogišićeva groba, s natpisom koji koji glasi
BALDO BOGIŠIĆ, BOGOLJUBNI STARAC OVDI POČIVA, RODJEN NA MERCINNE ŽIVIO JE U CAPTATU VJERAN BOGU MILOSTIV UBOGU UMRO NA XI OŽUJKA MDCCCKLIX OD LXXXVI GODIŠTA OVAJ GROBNI NATPIS SIN VLAHO HARAN POSTAVLJA.
U novom grobu obitelji Bogišić sahranjen je dr. Baltazar Bogišić, a u manjem grobu do njegova njegova sestra Marija Pohl-Bogišić. Iako za života nisu ostavili nasljednika, budući da ni Marija ni Baltazar nisu imali potomaka, ipak je za njima ostala jedna od najljepših grobnica na groblju, građena neoklasicističkim stilom, a u slučaju Vlaha Bogišića, pored spomen ploče sa groba, i svijest o potrebi pomaganja bližnjima.