30. kolovoza 1929. godine, u beogradskom sanatoriju na Vračaru preminuo je kont Ivo Vojnović, najistaknutiji dramski pisac hrvatske moderne i “posljednji veliki dubrovački pisac”. Autor neponovljive Dubrovačke trilogije, Ekvinocija i Sutona, Vojnović je svojim opusom podigao spomenik patini, propadanju i duhu stare vlastele i Grada. Vijest o smrti slijepog i teško bolesnog književnika bolno je odjeknula u njegovu rodnom Dubrovniku. Odmah po primitku vijesti, u Gradu su istaknute zastave na pola koplja. Njegovo je tijelo nekoliko dana kasnije prebačeno u Dubrovnik te izloženo u vestibulu Bondina teatra, gdje su mu tisuće sugrađana odale posljednju počast prije nego što je, po vlastitoj želji, pokopan na lapadskom groblju.
