U Dubrovniku je 13. prosinca 1816. godine rođen književnik, svećenik Mato Vodopić. Studij boslovije je završio u Zadru, 1840. zaređen je za svećenika te je kao župnik službovao u Dubrovačkom primorju, Konavlima i Gružu. Godine 1879. imenovan je kanonikom, a 1882. biskupom dubrovačkim.
Objavljivao je pjesme i kraće pripovijesti u časopisima i kalendarima. Najvažnijim se smatra njegov romaneskni opus, koji pripada početcima romana u novijoj hrvatskoj književnosti.
Vodopićevi romani nemaju veliku književnu vrijednost; no, osim kao prvi romani novije hrvatske književnosti, značajni su i zbog prikaza dubrovačke i konavoske pučke svagdašnjice te uporabe lokalnoga narječja, što im je priskrbilo veliku popularnost.
Vodopić je umro u rodnom gradu 13. ožujka 1893. godine.