Tvrđava Revelin je grandiozna fortifikacija kojoj pripada posebno mjesto u obrambenom sustavu Grada.
Prvi zapisi o potrebi podizanja predutvrde na mjestu današnje tvrđave spominje se 1449 godine. Utvrda se počela graditi 1463. godine, a današnji izgled i snagu duguje vrsnom inženjeru Antoniu Ferramolinu iz Bergama u Italiji, koji je 1538. godine na dotadašnjoj utvrdi zamislio i izgradio tvrđavu Revelin. Na zapadnoj strani Revelina 1543. godine prigrađen je magazin soli – Slanica. Gradnja same utvrde dovršena je 1551. godine. Tijekom vremena tvrđava je doživljavala nadogradnje i promjene kako sa stanovišta pojačanja obrambene moći tako i prema potrebama i interesima stranih ili domaćih upravljača u Gradu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća odstranjene su one koje nisu pripadale izvornoj konstrukciji utvrde.
Međutim, najveće promjene Revelin je doživio građevinskim zahvatima koji su počeli nakon potresa 1979. godine kada je u istraživanjima ispod razine poda glavne dvorane u unutar tvrđave ispražnjen terapien – zemljani nasip koji je imao ulogu pojačanja utvrde i smanjenja vibracija usljed topovske paljbe. Time je otkrivena slojevitost gradnje tvrđave u više faza od 1436. godine, kao i načina korištenja prostora, posebno je interesantna ljevaonica topova i zvona Ivana Krstitelja Rabljanina.
Premda je prvobitna zamisao bila otklanjanje posljedica potresa novootkriveni prostor nadahnuo je naše planere i projektante da tvrđavski prostor sada oko 3500 m3, što uključuje i Slanicu, iskoriste kao višenamjenski multimedijalni prostor. Prije desetak godina Revelin je postao žrtva takvih zamisli pa je ovaj put nepovratno izmjenjen uz trošak od 12 milijuna kuna izgubivši prema mnogim mišljenjima sva svoja spomenička svojstva u zamjenu za veći iskoristivi i komercijalno naplativi prostor.
Ne možemo govoriti o rekonstrukciji, već o preoblikovanju većeg dijela tvrđave, kojoj je oduzeta izvornost i duh obrambene fortifikacije. Na tom stručnom ispitu o zaštiti spomenika kulture pali su čak i neki konzervatori i projektanti. Gotovo mi se čini nebulozno tvrditi da je ovakav Revelin ‘primjer distancije moderne strukture od povjesnog tkiva stare utvrde’ prema čemu je ovakvom obnovom s novim materijalima i preoblikovanjem prostora na najbolji način tvrđava prilagođena današnjem vremenu i potrebama.
Ovom prilikom se sjećam naše uvažene sugrađanke, nažalost pokojne gospođe Dubravke Beritić, voditeljice Zavoda za zaštitu spomenika kulture u to vrijeme, koja je bila krajnje razočarana ovakvom ‘rekonstrukcijom’ i tom prilikom rekla da je od tvrđave ‘ostala samo ljuska’. Ne mogu se ne složiti s konstantacijom da je izvršena devastacija spomenika kulture nulte kategortije. Na žalost više nije moguće vratiti spomenik u izvorno stanje, što definira pojam rekonstrukcije, pa se tvrđava Revelin koristi u multimedijalne i komercijalne svrhe, posebno kao noćni klub. Dalo bi se govoriti o ovom izboru pogotovo o noćnom klubu.
Ne tvrdim da gradu Dubrovniku ne treba prostor sa ovakvom namjenom, ali sam uvjeren da se s financijskim sredstvima ukupno utrošenim za ovaj građevinski podhvat mogao višestruko izgraditi objekt sa istom namjenom, a Revelinu očuvati izvornost uz odgovarajuću rekonstrukciju.
Sada je Revelin ponovno jedna od tema u našem Gradu, ovaj put povodom utvrđene činjenice o postojanje pukotina na sadrenim svodovima dvorane unutar tvrđave. Konzervatorski zavod je nešto malo zakasnio s potrebnim uvidom, premda su bili upoznati s cijelim slučajem još u kolovozu ove godine. Interesantno je da se u izvješću Zavoda tvrdi da se radi o već ranije zabilježenim oštećenjima. Pa što se dosad oklijevalo u postupku, obzirom na osnovnu ulogu zavoda u zaštiti kulturnih dobara? Posljedice mogu biti pogubne i ovaj put po tvrđavu jer se pukotine povećavaju. Što je tome razlog još se ne može utvrditi. Je li ovo oštećenje posljedica prejakih decibela u noćnom klubu ili potresa čestih na našem području ili možda neki zakašnjeli poremećaj u statici nakon prethodne sanacije?
Kako bi se utvrdilo jesu li pukotine aktivne i u kojoj mjeri treba sprovesti postupak tzv. monitoringa kroz duže vrijeme upotrebom posebnih elektroničkih uređaja i računala, gdje se utvrđuju karakteristike oštećenja, a na osnovu analize dobivenih podataka izrađuje numerički model, kao i projekt sanacije u ovom slučaju svodova dvorane.
Međutim, sada po našem lijepom običaju dolazi do prepucavanja tko je nadležan za sprovođenje odnosno organizaciju ovog postupka. Je li to Konzervatorski zavod kojemu je osnovna zadaća zaštita spomenika kulture ili Grad kao vlasnik kulturnog dobra? Konzervatori obećavaju da će dati rješenje za sanaciju nakon što Grad izvrši monitoring, a Grad tvrdi da je prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara to sve zadaća Zavoda. Dok traje ta rasprava tko je odgovoran vrijeme prolazi, a pukotine se povećavaju.
Nadam se da će pravovremeno doći do dogovora i da će se postupiti u svrhu zaštite i očuvanja onoga što još uvijek nazivamo spomenikom kulture tvrđave Revelin, iako ju teško danas možemo tako nazivati poslije predhodno izvršene sanacije koja je više bila devastacija, a ne očuvanje vrijednosti ovog neprocjenjivog spomenika iz naše slavne prošlosti.
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.