Uspješnost djeteta dobrim dijelom ovisi o njegovim verbalnim sposobnostima. Ako su one slabije, onda je i školski uspjeh slabiji, potom i mogućnost biranja zaposlenja – upozorava logopedica i Marte Meo terapeutkinja Renata Rade, koja je u timu logopedica posjetila Dubrovnik te održala edukativno predavanje roditeljima, odgajateljima i srodnim stručnjacima za rad s djecom zakašnjelog komunikacijskog i jezično-govornog razvoja.
– Djeca su uvijek u razvoju, i jako je važno da im pomognemo kako bi u pravom trenutku razvili prave vještine i sposobnosti. Ako dijete ne dobije pravovremenu pozornost može puno kasnije progovoriti i razvijati sve svoje govorno-jezične vještine, uključujući čitanje i pisanje. Može na kraju biti upitan njegov upis u 1. razred osnovne škole. Čak i ako se upis odgodi, još uvijek se može govoriti kako bi dijete u školi bilo uspješnije da je na vrijeme dobilo ranu i kontinuiranu logopedsku intervenciju. Ako se u dobi od dvije godine uoči da još ne komuniciraju na zadovoljavajući način, odnosno da pokazuje znakove kao iz autističnog spektra, ključno je roditeljima dati pravi savjet kako tu komunikaciju poticati. Ako se to učini na vrijeme, postoji prilika da se izvuče iz kategorije smetnje na autističnom spektru. Možda do polaska u školu ovlada svojim komunikacijskim vještinama u dovoljnoj mjeri da se može upisati u redovnu školu – ističe Renata Rade.
S njom u timu edukacijsko predavanje održale su logopedica i buduća specijalistica rane intervencije Zorana Dedić, logopedica i glazboterapeutkinja Dragomila Lelas te predsjednica županijske podružnice Hrvatskog logopedskog društva Marija Hrtica.
– Ako dijete dobije ranu intervenciju, možda će ga se tijekom godina i logopedske terapije na vrijeme pripremiti za upis. Ako se to propusti učiniti dovoljno rano, to znači da niti roditelj ne zna kako poticati komunikaciju, pa dijete komunikacijski stoji na mjestu. Može se dogoditi da promakne vrijeme za popravak komunikacije, što može biti vrlo loše za sudbinu tog djeteta – tvrdi Rade.
Kako poticati komunikaciju?
Logopedice posebno ističu značaj uloge roditelja pri ranoj intervenciji.
– U našem terapijskom radu uvijek je roditelj prisutan i u hodu ih savjetujemo iz seanse u seansu. Neka nova informacija, čak i ako se ponovi, ne ostaje odmah u glavi. Na primjer, da sve što radite treba popratiti govorom ili da imenujete sve svakodnevne radnje kako bi dijete imalo priliku to čuti – objašnjavaju. Ističu kako je svako dijete slučaj za sebe. Potrebno je napraviti dijagnostiku, točno utvrditi o čemu je problem i terapijski odrediti svako dijete te tu terapiju po potrebi modificirati iz seanse u seansu. Međutim, postavlja se pitanje koliko u današnje doba roditelji uopće mogu organizirati vrijeme.
– Uz sve relativno siromašne mogućnosti, kad se zbroji koliko vremena s djetetom provodi tata, a koliko mama, baka, djed ili odgajatelj, to je ipak dragocjeni broj sati u kojem se potiče razvoj djeteta. Svatko u okviru svojih mogućnosti u svakodnevnim rutinama ili igara s djecom može nešto učiniti – kažu nam logopedice te dodaju kako danas roditelji na vrijeme uočavaju teškoće. Ipak, problem nastaje kad iz objektivnih razloga ne mogu organizirati ranu intervenciju za dijete.
– Ponajprije zato što u većini gradova, pogotovo manjih, ne postoje ekipirani timovi za pomoć – ističu naše sugovornice.
– Kad se beba rodi u rodilištu, ako ima neki neurorizični faktor, a rodilišta i roditelji znaju za to, tada bi bilo dobro da postoji tim koji će otići u obitelj djeteta i savjetovati roditelje kako već u dojenačkoj dobi poticati dječji razvoj. Čim roditelj posumnja da se kod djeteta nešto ne razvija po kalendaru, pogotovo ako sumnju iskažu pedijatru koji prvi vide dijete, valja se odmah obratiti za pomoć. U Hrvatskoj na žalost ne postoji dovoljan broj timova za ranu intervenciju koji bi mogli otići u dom djeteta, pratiti ga i savjetovati roditelje na licu mjesta što bi mogli napraviti, što još treba ili što više ne treba činiti kako bi poticali razvoj svog djeteta. To bi bilo najučinkovitije, ali nažalost to rijetko gdje funkcionira – govore nam logopedice. U Zagrebu postoje timovi za ranu intervenciju, ali nisu dovoljni. U drugim dijelovima Hrvatske silne su liste čekanja.
Tek ‘gašenje požara’
– To onda više nije rana intervencija već zakašnjela. Ne zato što roditelji nisu došli na vrijeme, već jer je sustav nepripremljen – dodaju logopedice, koje ističu da svojim edukacijama koje provode diljem Hrvatske tek ‘gase požar’.
– U Dubrovniku se svakih nekoliko godina nakupi veći broj male djece pa njihovim roditeljima u jednom danu damo hrpu informacija kroz praktičnu edukaciju. Objašnjavamo im koje su to prilike u svakodnevici kad i kako mogu djelovati. Pokažemo im kako se mogu igrati, na kojem razvojnom stupnju je ta igra. Prikažemo im brojne strategije koje mogu primjenjivati kod kuće, ili odgajatelji u vrtiću. Neke koje su dobre za djecu sa slabom komunikacijom ili neke za djecu s dobrom komunikacijom, ali koja ništa ne govore. Ili za djecu s dobrom komunikacijom koja govore, ali vrlo malo razumiju. To u svakom slučaju nije rješenje problema te djece, ali jest hitna kratkotrajna pomoć. Neki od roditelja su na listi čekanja za neki oblik terapije kod logopeda u Dubrovniku, neki su već prošli kraći ciklus terapije, a neki djecu vode u Zagreb. Nedovoljan je broj i logopeda i psihologa. Još je u većim sredinama poput grada Zagreba to relativno dobro pokriveno, ali što idete dalje manje je stručnjaka. Na kraju, ovo je tek manji dio ogromne logopedske problematike. Logopedi koji u Dubrovniku rade u praksi jedino su u Općoj bolnici Dubrovnik. Oni zapravo rade i s djecom i s odraslima, s pacijentima i svim dijagnozama. Potreba je ogromna, a malo je ljudi – zaključuje naše sugovornice.
Povod edukaciji
Sve više slučajeva, a manje logopeda
– Logopedi u našoj županiji u svojoj su praksi unatrag više godina primijetili kako se javlja sve veći broj slučajeva djece usporenog komunikacijskog i jezično-govornog razvoja. S druge strane, u Dubrovniku i županiji logopeda je malo, kao i ostalih srodnih stručnjaka. To nam je bio povod da pozovemo stručnjake s višegodišnjim iskustvom i organiziramo ovu edukaciju – ističe Marija Hrtica.