Siječanj je tradicionalno disko­grafska pustoš u kojoj vrlo izlazi jako malo novih albuma, a i to su uglavnom manji i slabije poznati bandovi koji pokušavaju iskoristiti manjak ponude za što bolju marketinšku pokrivenost. No, ove godine već imamo nekoliko značajnih vrlo kvalitetnih naslova koji su odlučili prkositi običajima i u novu godinu ući punom parom.

Već na sami novogodišnji dan dobili smo odličan novi album ‘Voyeurist’ legendarne metalcore grupe Unde­roath. Underoath su vrhunac svoje slave dosegnuli početkom milenija na vrhuncu popularnosti kao predvod­nici podžanra kršćanskog metalco­rea (uz August Burns Red, As I Lay Dying i The Devil Wears Prada), izdaju mega-popularne albume ‘They’re Only Changing Safety’ i ‘Define the Great Line’, no raspadaju se nakon svojeg sedmog albuma ‘Disambiguation’ iz 2010. godine. Pola desetljeća kasnije ponovno se okupljaju i odriču svo­jih kršćanskih utjecaja te 2018. objav­ljuju odličan povratnički album ‘Erase Me’.

https://youtu.be/tKGHeIiBQ48

Za nastavak njihove priče ovaj put morali smo čekati samo četiri godine, no ‘Voyeurist’ to definitivno opravdava sa svojih deset izvrsnih stvari. Početna stvar ‘Damn Excuses’ najžešća je stvar u njihovom modernom postojanju, na koju se nadovezuje ‘Hallelujah’ koja žudi za izvođenjem na dugo iščekiva­nim ljetnim festivalima. ‘(No Oasis)’ ubacuje nas u potpuno oprečno ras­položenje sa svojom laganom ambi­jentalnom atmosferom, a vrhunac svoje metalcore prošlosti dosižu s ‘We’re All Gonna Die’. Na albumu se kao gost pojavljuje i ultra-popularni scream-rapper Ghostemane sa pje­smom ‘Cycle’, dok sedam-minutna odjavna stvar ‘Pneumonia’ više nali­kuje art-popu osamdesetih ili nekoj vrsti modernog post-rocka. Odlična mješavina žestokog i eksperimental­nog zvuka savršena je premijera ove nove godine.

Sljedeći album poslušao sam jedino iz razloga što ga je izdala diskograf­ska kuća Deathwish, u vlasništvu J. Bannona. Kako iznimno cijenim nje­gov rad u Convergeu, odlučio sam poslušati Chastity, iako na prvi volej to ime više zvuči kao neka polu-profe­sionalna striptizeta, ili barem kao neka osrednje talentirana R&B pjevačica koja je dogurala najdalje do četvrtfinala televizijskog talent spektakla. No to je zapravo pseudonim rockera Brandona Williamsa koji je zajedno sa Stefanom Babcockom iz PUP-a i Dallasom Gree­nom iz Alexisonfire napravio vrhunski rock/grunge/shoegaze album ‘Suffer Summer’. Zanimljiv i prepun stilskih varijacija – power-pop (‘Dying To Live’, ‘Smiling’), radio-punka (‘Pummeling’), indie-folka (‘Vicious Circle’), homagea Pumpkinsima (‘Overstimulate’) pa sve do meni najdražih indie-rock pjesama (‘Somersault’ i ‘When You Go Home I Withdrawal’) – ovaj album pružit će slušateljima željnih kvalitetnog rocka brojna preslušavanja ovih deset zara­znih stvari.

Proteklu godinu obilježila je pola­gana revitalizacija emo i screamo zvuka, a moja osobna zaljubljenost u žestoke ženske vokale realizirala se kroz odlične albume Venom Prison, Code Orange, Pupil Slicer i Seeyouspa­cecowboy (u što ste se mogli uvjeriti u prethodnim edicijama ove kolumne). Šećer na kraju kolumne, a na samom početku godine je album ‘fawn’ ame­ričkog eksperimentalnog screamo banda Foxtails. Njihov četvrti stu­dijski album je meni i najdraži, zvu­kovno pozicioniran negdje na pola puta od La Dispute do Sonic Youtha, gdje Megan Cadena-Fernandez na tre­nutke neodoljivo podsjeća na Kim Gor­don (posebno na ‘star-crossed’ i ‘life is a death scene, princess’).

Novi član banda je violinist Jared Schmidt, koji svojom svirkom unosi dodatnu ekspe­rimentalnu i pomalo uznemirujuću notu. Prva polovica albuma sastoji se od šest brzopoteznih (relativno proma­trajući pod screamo lupom) stvari od kojih izdvajam ‘ataque de nervios’, dok druga polovica albuma sadrži uglav­nom četiri- i pet-minutne stvari poput prve singlice ‘space orphan’ i odličnog odjavnog dvojca ‘la belle indifference’ i ‘paper tiger’.

U ova kratka dva tjedna na početku godine tako imamo već nekoliko albuma koji zaslužuju svoje mjesto u godišnjoj rotaciji, a sudeći po prvim lastama, ovo je savršena godina za posvetiti se malo više metalcore i screamo žanrovima, a za očekivati je i više spomena ovakve glazbe u retcima ove kolumne.

Foto Fearless Records

Povezano

Dulist PROMO

vicenco
druga verzija 1 1