Legendarni dubrovački doajen šansona Ibrica Jusić, koji je svojim ponoćnim serenadama i gitarskim recitalima ostavio neizbrisiv trag na Dubrovačkim ljetnim igrama, u obljetničkom festivalskom izdanju izveo je program pod nazivom “Od Shakespearea do sevdaha” u povodu 60 godina svojeg umjetničkog djelovanja te više od 50 godina sudjelovanja na Igrama. Ove će godine proslaviti i 80. rođendan.
Slavlje je počelo s pjesmom “Ponoć” koju možemo povezati sa 60 godina karijere i 50 godina nastupa na Ljetnim igrama, preneseno je na Dnevniku HTV-a.
Upravo pjesmom “Ponoć” dubrovački šansonijer Ibrica Jusić počinje svoje koncerte. Prve dvije, tri pjesme uvijek su vezane za Dubrovnik.
– Nije slučajno da sam sjeo na te skaline, kada dragi Bog nije me stavio na skaline Svetog Vlaha, ni Kneževog dvora, ni na peskarije, stavio me je na skaline Dominikanaca – kazao je.
Sve je krenulo “na skalinama”
Ispričao je i dogodovštinu kako je sve krenulo – spontano.
– Htio sam ući u ondašnji Labirint, u koji sam prije vojske s bratom Đelom, koji mi je bio moj veliki uzor, čupao kontrabas. Htio sam ući i nisam imao za platiti ulaznicu, ovaj me nije htio pustiti, ja nikakav sjednem na skaline i počnem sebe tješiti. I dolje dva mlada para sjede i poslije mi dođe momak i kaže – stari, je li ovdje sviraš svaki dan, ajde molim te dođi sutra, imamo neke prijatelje iz Zagreba. Pa sam tako došao sutra, prekosutra – ispričao je.
– Pa je prošla gospođa Jagoda Bujić koja je srela Pera Gotovca koji me je stvorio kao umjetnika i rekla mu: Pero, otiđi tamo na skaline, tamo jedan mali mulac svira, pjeva, moglo bi od njega nešto biti – prisjetio se.