Uz novi albUm prog-metalaca Tool i što će već Kanye West ‘skuhati’, šesti, album Lane Del Rey spada među nekolicinu najviše iščekivanih glazbenih izdanja godine. Najavljen još u rujnu 2018. dvojnim singlom ‘Mariners Apartment Complex’ i ‘Venice Bitch’, ‘Norman Fucking Rockwell’ prvi je album Del Reyove dočekan panegiricima rock i pop kritike. Pjevačicu su, prisjetimo se, 2012. preuranjeno okarakterizirali kao instant proizvod roka trajanja jednog voćnog jogurta, dok su njeni prvi nacionalni tv nastupi dočekani na nož.
Istini na volju, Lana se pod teretom ogromnih očekivanja tim izvedbama nije baš ni proslavila, ali okrutnost nekih službenih komentatora prelazila je sve granice dobrog ukusa. No, još od tada zanimanje medija i javnosti za Lanu Del Rey ne jenjava, a tome svakako doprinosi i aura misterioznosti tragične junakinje nekog ‘velikog američkog romana’ ili tugaljive kokete iz susjedstva, ali i filmski vizualni stil koji je konzistentan dio njenog izričaja. Trilogijom studijskih izdanja kojima je pratila ‘Born to Die’ bacila je u blato očekivanja medija, dok je koketirajući s cijelom paletom stilova – od dream popa, desert rocka, surfa, do trip-hopa i folka, zaradila njihovo odobravanje, no sve do novog albuma adekvatno priznanje nije stiglo. Kada poslušate ‘Norman Fucking Rockwell’ jasno je i zašto. Hipnotičko je to, zaokruženo i elegantno izdanje, koje zvukom reminiscira razdoblje od druge polovine 60-ih do sredine 70-ih, a svakom svojom porom odiše Kalifornijom, što Lana, koja je New York zamijenila opuštenijim okruženjem Venice Beacha, potvrđuje čitavim nizom referenci. Portal Slate. com izračunao je da se među 14 pjesama krije njih čak 47. Od tog broja 43 % otpada na mjesta (36 % njih nalazi se u Kaliforniji). lamag je pak svakoj referenci Los Angelesa dao svoje mjesto na interaktivnoj mapi. Na imena glazbenika odnosi se četvrtina referenci, od čega čak 21 % na one kalifornijske. Osim Kanyea Westa kojeg spominje u pjesmi ‘The Greatest’ ili ska-punk legendi Sublime čiju je pjesmu ‘Doin’ Time’ objavila kao jedan od singlova, većina glazbenih referenci odnosi se na spomenuto zlatno doba glazbene industrije i klasični rock. Od onih neglazbenih, u tom su se društvu našli fotograf bogatih i slavnih Slim Aarons (1916.–2006.), vjerojatno najveća američka pjesnikinja Sylvia Plath (1932.–1963.) i, naravno, Norman Rockwell, američki ilustrator i slikar čiji su radovi često idilično prikazivali tzv. američki stil života zbog čega je bio na meti kritika, a čije se ime provlači kroz nekoliko pjesama.
U stihovima se Lana dotiče svog pokojnog oca, Boga, Isusa, a spominje se i tipova koji se zovu Bill, John i Joe. Lana Del Rey tradicionalno je opsjednuta ‘Americanom’ iz sredine prošlog stoljeća, ali se na ‘N.F.R’ takav retro pristup odlučila preslikati i na glazbu, pa se album zbog minimalističkog, organskog pristupa pretežno baladnom materijalu doima kao da je mogao nastati bilo kada u posljednjih 50 godina. ‘Mariners Apartment Complex’ očaravajuće je orkestrirana folk-rock balada upečatljivog refrena koja zvukom bubnja locira ključne ploče Neila Younga, Fleetwood Maca i Eaglesa iz sredine 70-ih, a Del Reyova stihovima ‘Izvukao si moju tugu iz konteksta…nisam svijeća na vjetru…’ reflektira i poznatu baladu Eltona Johna. Devetominutna ‘Venice Bitch’ zadire u teritorij psihodeličnog rocka, dok ‘Fuck It, I Love You’ uz surf gitaru nosi referencu na klasičnu pop pjesmu ‘Dream a Little Dream of Me’ i najviše se oslanja na prethodne Lanine albume. ‘Love Song’ je upravo to – oda zaljubljenosti vođena pianom i neprimjetnim orkestracijama, dok ‘The Next Best American Record’ i ‘The Greatest’ u žarište opet vraćaju rock mitologiju – u ovom slučaju petu ploču Led Zeppelina, ‘Life on Mars?’ Davida Bowieja, Beach Boyse i njihovog bubnjara tragične sudbine Dennisa Wilsona. Završna balada ‘hope is a dangerous thing for a woman like me to have…’ najimpresivniji je autorski trenutak albuma, po nekima i njena najbolja pjesma u karijeri.
Glazbeno ogoljena, pjesma namiguje albumima ‘Harvest’ Neila Younga, ‘Tapestry’ Carole King i ‘Blue’ Joni Mitchell, dok se Del Rey ispovjednim tonom uspoređuje s književnom ikonom Sylviom Plath, koja je u 30-toj godini okončala život gurnuvši glavu u pećnicu. Unatoč tome, pjesma ipak odiše optimizmom, ako stih ‘ne pitaj jesam li sretna, znaš da nisam, ali barem mogu reći da nisam tužna’, uopće konkurira kao optimističan.