Velika četvorka američkog thrasha opće su poznati i integralni dio popularne kulture, i njihov meteorski uspon na glazbenoj sceni osamdesetih utabao je stazu mnogim drugim bandovima i omogućio im dostizanje kultnog statusa među heavy metal publikom. Tu se posebno ističu četiri grupe kojima je za dlaku izbjegla pozicija na samom vrhu piramide – Exodus, Testament, Overkill i band o kojem je danas riječ – Metal Church. Grupu je osnovao gitarist i primarni tekstopisac Kurdt Vanderhoof zajedno s budućim bubnjarom Metallice Larsom Ulrichom za vrijeme svog kratkog boravka u San Franciscu, no ubrzo seli u Aberdeen u državi Washington, gdje postaje integralni dio glazbenog podzemlja zajedno sa svojim sugrađanima iz Melvinsa i Nirvane. Nakon što je kroz grupu prošetao popriličan broj glazbenika, ustalila se originalna postava sa Craig Wellsom na gitari, basistom Duke Ericksonom, bubnjarem Kirk Arringtonom i pjevačem Davidom Wayneom. U toj postavi snimaju svoj istoimeni debitantski album, koji se u nezavisnoj nakladi prodao u čak 70.000 primjeraka, što je, uz dodatni nagovor ekipe iz Metallice, uvjerilo diskografsku kuću Elektra da s bandom potpiše dugoročni ugovor. Uz financijsku i marketinšku potporu diskografske kuće, njihov drugi album ‘The Dark’ iz 1986. postiže značajan komercijalni uspjeh plasmanom na Billboardovu top-listu. To je ujedno bilo i moje prvo upoznavanje sa bandom, i kao jučer se sjećam da me je prva stvar s albuma ‘Ton of Bricks’ osvojila na prvo slušanje.
Od tada je Metal Church postao jedan od mojih omiljenih thrash bandova, puno drži od barem polovice velike četvorke. Veliki uspjeh albuma grupi je priskrbio višegodišnji niz visoko-profilnih turneja, od kojih je kuriozitet da su bili predgrupa za sva četiri banda iz velike četvorke na četiri uzastopne turneje. Iscrpljen putovanjima, Vanderhoof se povlači sa scene, no ostaje član banda kao tekstopisac. Na gitari ga mijenja John Marshall. Ubrzo grupu napušta i pjevač, kojeg mijenja Mike Howe, koji će postati najprepoznatljiviji član banda u razdoblju njihove najveće popularnosti. 1989. izdaju svoj treći, najbolji i najpopularniji album ‘Blessing in Disguise’. Lagani odmak od čistog thrasha prema heavy metalu u stilu svojih sugrađana Queensryche ili čak Metallice u tom razdoblju bio je pun pogodak, i vrlo je teško odabrati omiljenu stvar između osam podjednako fantastičnih pjesama. ‘Fake Healer’ i ‘Badlands’ bile su dvije singlice koje su ušle u svakodnevnu rotaciju na MTV-u, a među fanovima podjednako su bile popularne i ‘The Spell Can’t Be Broken’, ‘The Powers That Be’, ‘Anthem to the Estranged’, ili pak ‘Rest in Pieces’ na temu potonuća Titanica. Četvrti album ‘The Human Factor’ dobio je mnoga priznanja kritike, no ujedno je bio i najlošije prodavani njihov album, jednim dijelom zbog konkurencije koju su dobili u nadolazećem valu grungea svojih sugrađana. Uskoro izdaju i album ‘Hanging in the Balance’, a pad popularnosti heavy metal glazbe općenito, uz očekivani zamor materijala uzrokuje i raspad grupe. Grupa se ponovno okuplja nekoliko godina kasnije, 1998., ponovno sa Wayneom na vokalima i Vanderhoofom na gitari, i na uporno inzistiranje diskografske kuće snimaju i izdaju album ‘Masterpeace’.
Album je bio potpuna katastrofa, sam Vanderhoof ga je prozvao ‘Disasterpeace’, najviše zbog popilično lošeg zdravlja Davida Waynea i Kirka Arringtona. Ovo je ujedno bio i posljednji album sa Wayneom prije njegove smrti. Nakon nekoliko potpuno banalnih albuma sa njihovim trećim pjevačem Ronnyjem Munroeom, jedinom originalnom članu Vanderhoofu ponovno se pridružuje Mike Howe, i 2016. izdaju svoj jedanaesti album jednostavno nazvan ‘XI’. Album je postigao apsolutni uspjeh i kod kritike i publike i postao njihov najbolje plasirani album na Billboardovoj ljestvici sa pjesmama ‘No Tomorrow’, ‘Killing Your Time’ i ‘Reset’. 2018. izdaju još jedan dobar album ‘Damned if You Do’ kojim potvrđuju svoj povratak u vrh metala. Novi album bio je u najavi za sljedeću godinu kad je 26. srpnja stigla tužna vijest da si je Mike Howe oduzeo život u 55. godini života. Budućnost Metal Churcha ponovno je upitna, no zauvijek će ostati dobra sjećanja i dobra glazba.
Foto: metalchurchofficial.com