Tko čeka, taj i dočeka – poznata je uzrečica koja u ovoj našoj priči vrijedi za mladu košarkašicu Anu Hakličku. Nedavno je stavila dugoočekivani potpis na papir i sebi osigurala četiri godine studiranja te usporednog bavljenja košarkom u Sjedinjenim Američkim Državama. Ana ističe kako je izrazito sretna jer je ovo bio njen san otkad se počela baviti košarkom.
— Uvijek sam htjela otići u Ameriku, pogotovo što je dosta mojih suigračica išlo tamo, kao što je Carmen Miloglav. Rekla sam, ako mi se pruži prilika, objeručke ću je prihvatiti. Već sam se u 2019. prijavila i počela pripremati za Ameriku, no odlučila sam uzeti godinu dana lufta nakon srednje škole kako bih još više napredovala u košarci, prije samog odlaska – priča nam Ana. Objašnjava kako je riječ o četverogodišnjem studiju na Chicago State Universitiyju uz koji će, obzirom kako je riječ o dobro organiziranom fakultetu za sportaše, moći igrati košarku te skupljati iskustvo. Kao mogući glavni predmet izabrala je psihologiju, no ako joj se ne svidi, može ga zamijeniti s nekim drugim glavnim predmetom.
— Prve dvije godine mogu studirati psihologiju i kasnije se prebaciti na neki drugi predmet – ističe. Kao ‘aseve iz rukava’ navodi nutricionizam i sportski menadžment.
Diploma i iskustvo
Devetnaestogodišnjoj Ani omogućena je stipendija, i to za sve četiri godine. Kaže kako jedino mora platiti put, odnosno avionsku kartu do SAD-a. Gledajući unatrag, Ana je odlično iskoristila razdoblje ‘lockdowna’ zbog koronavirusa. Naime, tada je napravila nekoliko razgovora s predstavnicima brojnih američkih koledža.
— Ako fakultet pokaže interes i želi te u timu, jave ti se prvom prilikom. Na meni je bilo s kime ću više razvijati komunikaciju. Obavila sam ogroman broj videopoziva i razmijenila bezbroj poruka s ljudima s desetak fakulteta. Htjela sam izabrati pravo mjesto u kojem će mi se svidjeti tip igre kluba, trener i njihovi ljudi. Čekala sam nekoga da mi paše po svemu, u svakom segmentu. S Chicago State Universitiyjem sam osjetila kako bi to moglo biti to. Mislim kako je to jedan dobar koledž – navodi Ana. Naglašava kako je u Americi sve ‘odlično posloženo’ i ‘podređeno sportu’.
— Nije da se uči od 0–24. Želim završiti fakultet, a uz to ne želim zanemariti košarku. Doći ću s diplomom doma, a imat ću i košarkaško iskustvo – rekla je Ana.
‘Nisam bila od plesova’
Tijekom našeg razgovora, vratili smo se unazad desetak godina. Prisjeća se kako se košarkom počela baviti u četvrtom razredu osnovne škole. Nakon što je u istom razdoblju pozvana u ŽKK Ragusa Dubrovnik, njena ljubav prema košarci postajala je sve veća. Jer, priznaje nam, do tada je ovaj sport za nju bio samo hobi. Ana se, naime, bavila raznim sportovima, a svoje je slobodno vrijeme provodila na igralištima, igrajući nogomet s muškim društvom. Kroz smijeh ističe kako je uvijek bila – napadač.
— Uvijek sam bila s loptom. Bila sam baš ‘muško dijete’ i nikad nisam bila od plesova (smijeh). Trenirala sam, kao i stariji brat, judo, išla sam na solfeggio, gitaru, plivanje, atletiku… Košarka je bila u nekom drugom planu. Na igralištima nitko nije htio igrati ništa drugo nego samo nogomet. Pa tako nisam ni mislila da je košarka sport kojim se želim baviti. Jedino sam je na televiziji gledala. Međutim, mene je košarka s vremenom počela više zanimati. Igrala sam utakmice i sve sam više ulazila u košarkaški svijet. Kad sam išla na natjecanja sa starijima, shvatila sam da mogu biti na njihovoj razini. Stalno sam išla korak dalje, imala uspjeh za uspjehom što me potaknulo svaki put da radim još više. Eto, dala sam joj priliku i ispala je dobra stvar – reći će Ana i dodati: ‘Sav moj trud se isplatio’. Njene uspjehe primijetili su i u reprezentaciji u kojoj je od svoje 15. godine. U ove je četiri godine skupila nekoliko nastupa s reprezentacijom na europskim prvenstvima. Nada se kako će se, nakon povratka iz Amerike, moći priključiti i seniorskoj ekipi. Iz Raguse, njenog matičnog i jedinog kluba, izrazito je podupiru jer je ovo, kako kaže, veliki korak.
— Pričala sam sa svima i zahvaljujem im jer mi se bez njih ne bi otvorila prilika za Ameriku. Dali su mi slobodu igre, mogućnost da budem na terenu i da pokažem što znam. Sretna sam što me podupiru. Kad sam im rekla da idem, naglasili su kako će uvijek biti uz mene. Ragusa je moj prvi i jedini klub – rekla je Ana.
Njena je obitelj podupire, ističe, 300 posto!
— Baba Đorđina je moja najveća navijačica, nitko takvu nema. Svi su očekivali trenutak odlaska u Ameriku i presretni su – kaže nam Ana.
Svaka je imala istu misiju
Ani je, kao i njenim suigračicama iz Raguse, žao jer nisu proglašene prvakinjama Hrvatske unatoč stopostotnom učinku.
— Nismo očekivale da će doći do prekida prvenstva. To su izvanredne situacije koje se uvijek mogu dogoditi, ali mislim da se sve moglo drukčije posložiti. Naporno smo radile, kao i svaka ekipa u ligi, a sad izgleda kao da se sezona nije dogodila – naglasila je Ana, inače playmaker na terenu, ‘ona najniža, jedinica, organizator igre’, ističe.
— Imali smo nevjerojatnu ekipu. Svaka je, od prve do zadnje imala istu misiju. Znale smo po što idemo. Htjele smo biti prve. Bio je baš gust igrati ove godine. Bile smo složna ekipa i svatko je znao svoj ‘posao’. Kad se nađe desetak cura koje znaju svoj cilj, koje znaju da su došle pobijediti, odlično je igrati, pogotovo biti playmaker. Dobar je osjećaj kad ‘nahraniš’ ekipu koševima, a svaka cura je mogla zabiti koš – Ana će. Najdraži trenutak tijekom igranja u Ragusi bila je pobjeda protiv tadašnjih prvakinja i jakih protivnica iz Medveščaka u Gospinom polju.
— Gubile smo 20 razlike na poluvremenu i na kraju okrenule rezultat u svoju korist! Nitko se nije tome nadao, svi su mislili kako ćemo izgubiti, a mi smo našle način kako zasluženo pobijediti – kaže Ana kojoj je to i najdraža pobjeda u klubu. Do odlaska u Ameriku iskoristit će svaki mogući trenutak za druženje s obitelji i prijateljima.
— Očekujem da ću se u Americi izgraditi dodatno kao osoba, pogotovo u košarci te da ću biti još više samostalna. Gore je red, rad i disciplina. Boravak tamo može biti samo pozitivna stvar – zaključuje naša sugovornica.
Objavljeno u tiskanom izadnju DuLista, 15. srpnja 2020.