Prvi spomen o fra Pasku Baletinu nalazi se u matičnoj knjizi rođenih gdje piše: „Godine gospodnje 1715. dana 24. ožujka ja Ivan Radi župnik Sv. Đurđa u Stravči krstio sam dijete rođeno dana 18. ožujka od oca Petra Baletina iz Stravče i majke Kate kćeri Đura Vidaka iz Dube, njegove zakonite žene, kojem je djetetu dano ime Josip. Kumovi su bili Stijepo Vidak iz Dube i Stane Đura Baletina iz Stravče.“ Upravo će taj mali Josip kasnije postati vrsnim mehaničarom kojeg će slaviti i hvaliti Dubrovčani pa i slavni Ruđer Bošković. Obzirom kako je Josip odrastajući prijateljevao s mlađim svećenikom fra Franom, koji je iz samostana u Pridvorju dolazio propovijedati u Stravču, pretpostavljam kako je fra Frano u Josipu vidio bistra i nadarena mladića, te ga preporučio svojom braći da ga prime u Franjevački red, što su oni i prihvatili.
NOVICIJAT NA DAKSI
Godinu novicijata 1736. godine Josip provodi na otočiću Daksi u 21. godini života. Zanimljivo je kako je u to isto vrijeme bio u novicijatu na Daksi i još jedan Konavljanin Anselmo Katić, kasnije lektor teologije i Trebinjsko – mrkanjski biskup iz Jasenica koji je također rođen 1715. i kršten u istoj crkvi gdje je kršten i Josip. Kada je obukao franjevački habit Josip je dobio i redovničko ime fra Pasko. Po završenoj godini novicijata fra Pasko se vratio u dubrovački samostan. No, ubrzo do izražaja dolaze fra Paskove vještine kako samoukog urara, drvodjelca, krojača, suknara, kovača te zidara. Najviše se isticao urarskim umijećem konstruirajući na zvonicima velike željezne satne mehanizme različitih oblika i veličina. Za sve Franjevačke samostane Dubrovačke provincije napravio je satove. „Sve što je vidio, znao je to u djelo provesti“, tako svjedoči njegov suvremenik poznati fra. Ambroz Marković.
SAT NA ZVONIKU
Kada je trebalo zamijeniti 1780. javni sat novim na dubrovačkom Gradskom zvoniku, Malo vijeće 16. kolovoza poslalo je pismo Ruđeru Boškoviću u Pariz zamolivši ga da se tamo napravi sat. Vijeće je za taj posao odredilo pet stotina mletačkih cekina, no nije došlo do realizacije tog projekta jer je urar u Parizu zahtijevao puno više od određenog iznosa za izradu sata. Poznavajući sposobnosti fra. Paska, Ruđer Bošković ga u svom pismu 16. listopada preporučuje dubrovačkoj vladi. Na kraju je Boškovićev prijedlog i uvažen. Fra Baletin je tako napravio sat što je otkucavao svakih 12 sati, a ne svaka 24 sata, kako se do tada po srednjovjekovnom načinu označavalo vrijeme. Sat je izrađivan od 21. ožujka do 23. prosinca 1781. Za ovo izvanredno izvedeno djelo vlada mu je dodijelila novčanu nagradu, kojom se podigla mramorna ograda pred glavnim oltarom u crkvi samostana Male braće u Dubrovniku. Dubrovačka mu je vlada dala i doživotnu potporu. Dakle, na zvoniku je postavljena ploča koja je i danas tamo, s urezanim natpisom: A.D. MDCCLXXXI. OPUS F. BALETIN A CANALIBUS O.M.S. FRANCI što u prijevodu glasi: Godine gospodnje 1781 djelo Paska Baletina, iz Konavala, manjega reda sv. Frana. Taj sat koji se nalazio na gradskom zvoniku radio je sve do 1886., kad je skinut i 1887., zamijenjen novim. U samostanu Sv. Vlaha u Pridvorju i danas postoji sat kojeg je izradio Baletin, ali nažalost nije u funkciji i isti se nalazi u podrumu nije zaštićen i konzerviran pa bi ga trebalo restaurirati i postaviti kao muzejski izložak. Svakako treba napomenuti kako su do sada jedini poznati domaći majstori urari koji su sami izrađivali satove bili fra Baletin i Juraj Politeo koji je navodno izradio sat na crkvi Sv. Marka u Veneciji. Sredinom 20. stoljeća počinju se u Dalmaciji otvarati urarske radionice, a potkraj vijeka javljaju se i prvi domaći urari. Na koncu zaključimo kako je jedan Konavljanin među prvim, ako ne i prvi hrvatski urar.
Fotografija: Božo Lasić