Uz lelujavu svjetlost svijeće i pucketanje vatre na ognjištu, 30. prosinaca 1815. u Močićima, domaćin Antun Dragović i njegov gost svećenik Ivo Skurić razgovaraju. Ova priča je satkana dijelom od mašete, ali i istinitih događaja. Istina je kako je upravo te godine dubrovačkim krajem harala kuga, što je vjerojatno i bila glavna tema razgovora spomenutih likova, o čijem susretu danas može posvjedočiti i natpis u kamenu sa prosinačkim datumom, urezan u kući čiji je vlasnik danas Ivo Dragović potomak meštra Antuna Dragovića. Potpuno sam siguran kako su Antun i Ivo bili zabrinuti zbog kuge za koju se zna da je harala Bosnom od 1813., te je u toj zemlji umrlo preko 500,000 stanovnika.
RAZGOVOR IZ PROŠLOSTI
U Dalmaciji je, kako tvrdi literatura najviše stradala Makarska, gdje je umrla jedna trećina stanovništva. Zapis jednog kroničara iz Makarske najbolje ocrtavaju grozote kuge iz nama danas tako davne 1815.: „Muškarci, žene, djeca, starci pokapani su umasovne grobnice. Bilo je dana u kojima je umiralo po 26-27 osoba. Ukapalo se u duboke jame od 8 do 12 osoba skupa i posipalo živim vapnom. Prekinuto je ribarenje. Svi poslovi i sva trgovina su obustavljeni. Grad je izoliran. Ulazak u Makarsku kopnom i morem zabranjen je. Nad gradom vlada tišina isprekidana jecajima očajnika, koji oplakuju rodbinu koja je umrla ili umire“.
ŠIRENJE PANIKE
Kuga se najprije u dubrovačkom kraju svoj hod započela na Pelješcu pa onda u Primorju i Župi dubrovačkoj, a poznato je kako je došla i do Plata. Don Ivo Skurić se sklonio u kamenoresca meštra Antuna Dragovića, vjerujući kako je tu sigurnije jer je mjesto manje napučenije u odnosu na Cavtat, a i Močići su dalje od Župe u kojom kuga hara. Izvori nam bilježe dugo poznanstvo don Iva, koji je bio ekonom u cavtatskoj župi, te je samoukog kamenoresca Antuna Dragovića često koristio kada je to bilo potrebno za popravke u okolnim crkvama koje pripadaju župi Cavtat. Ostali Cavtaćani ako imaju prijatelje u Konavlima napuštaju mjesto, nadajući se kako će izbjeći bolest. Sve te strašne vijesti o kugi narod uveličava, pa se panika još više širi. Niko Kapetanić u svojom knjizi Konavoski epigrafski spomenici na st.134. donosi natpis koji je meštar Antun urezao u kamenu ploču dimenzije 56 x 62 cm, a danas se nalazi ugrađen u zid kuće Iva Dragovića, a koji glasi: M (eštar) ANTUN DRAGOVIĆ / PIŠE KAD JE BILA KUGA / U ŽUPI NA 30 DECEMBRA 1815 / G (odine). D (um) IVO SKURIĆ BIO JE / U KUĆI MOJOJ. Pretpostavljam, kako je meštra Antuna nagovorio dum Ivo da u kamen ureže ove događaje koji su se zbili te 1815. Prema usmenoj predaji u obitelji Dragović, Don Ivo Skurić prethodno je u dasci urezao tekst kojeg je isklesao Antun Dragović, jer Antun nije bio pismen, te mu je ovaj na taj način zorno predočio tekst kojeg je trebalo uklesati u kamenu ploču. Meštar Antun bio je klesar izuzetnog talenta, a o čemu svjedoče i brojni kameni križevi i građevine koje je on za života izradio.
Fotografija: Božo Lasić