Kakov uljepšati drugome Božić, zna dubrovački branitelj Braco Elezović, koji je prije nekoliko dana odlučio podijeliti priču o posjeti obitelji Darka Kneževića, branitelja koji živi od socijalne pomoći. Priču prenosimo u cijelosti…
Kako je lijepo naspavati se poslije 28 sati bez sna provedenih na putovanju s jednog na drugi kraj Hrvatske, a potom s jednog na drugi kraj Bosne i Hercegovine. Dvadeset osam ura provedenih u kombiju uz proputovanih 1500 kilometara, koliko god kombi bio udoban, jebeno je i bolno iskustvo. Hvala Cvijetu Vukojeviću i Florio car na ustupljenom vozilu, ali hvala i Mirku Obradoviću koji je u slučaju potrebe ponudio svoj kombi također bez ikakve naknade. Posjetiti Šator u Savskoj 66, pa makar i usput, bilo je nezaobilazno. Davor Medi i Slaven Kapetanović se dobro drže obzirom da su gore već dva mjeseca.
Ipak cilj nam nije bio Šator nego jedna skromna i ponosna obitelj u Novim Jankovcima nedaleko od Vinkovaca. Pred kućom nas je dočekao domaćin Darko Knežević, a odmah po našem dolasku izašli su i njegova supruga i djeca. Kombi pun osim prednjih i srednjeg sjedišta da bismo imali gdje sjesti i odmarati se tijekom puta. Upoznavanje je s ovom obitelji bilo prilično emotivno i, za mene, prelijepo iskustvo. Darko, njegove dvije kćeri, sinčić i supruga dočekali su nas kako to i dolikuje Slavoncima, a kome je Slavonac bio domaćin taj zna kako oni dočekuju goste. Kombi smo uz toliku pomoć istovarili u roku od petnaestak minuta, ali smo pri tom zatrpali hodnik lijepo uređene, čiste, prave slavonske kuće. Na Darkovom licu izmješane emocije, no najviše me razveselio njegov osmijeh, nešto što kod njega dugo nije viđeno. Kad smo sve istovarili sjeli smo u kuću, raskomotili se i krenuli s pričom. Njihova priča je jedna od onih od najtežih. Nije lako živjeti od nepunih 1 900 kuna socijalne pomoći, zaista nije lako, ali unatoč tome ova obitelj je odlučila ne predati se. Darko je tako odlučio jer je shvatio da nije sam. Dugogodišnje povlačenje u sebe, bijeg od stvarnosti, odlasci u šumu, vađenje neeksplodiranih mina, pokušaji suicida, po svemu sudeći su iza njega. Tako kaže njegov osmijeh. A i on sam.
Kćer Matea ima 16 godina. Njoj sam dao zadatak otvaranja koverti. Uz moju pomoć i taj smo posao obavili na opće zadovoljstvo svih nas. Očekivao sam nekih 7 do 8 tisuća kuna, no nadmašili ste sva moja očekivanja. Ljudi u ime ove obitelji ovlašten sam obavijestiti vas i ujedno vam se zahvaliti na prikupljenih 10 620 kuna. Darkovom sinu posebno se svidjela novčanica od 100 eura, koju nikad prije nije vidio, pa je htio mijenjati za svojih 20 kuna koje je negdje brižno skrivao. Rekla nam je njegova majka da je veliki štediša. Obzirom na način razmišljanja mislim da bi jednog dana bio odličan ministar financija.
Nakon što smo napokon sjeli i opustili se počašćeni smo domaćim čvarcima, kobasicom i švarglom, Ivica Lučić se nije odvajao od Darkovog sina, a ja sam u ime našega Zo Jo, kojemu veliko hvala, obavijestio djecu da će ovo ljeto biti naši gosti u Dubrovniku. Djeca i supruga su nas gledali u nevjerici. Nikad prije nisu bili u Dubrovniku pa ih je ovo toliko obradovalo da sam stavio sunčane očale na oči (u biti skoro da ih nisam ni skidao) da mi ne vide suzu. Nazvali smo Zorana koji je obećao podmiriti troškove boravka ove obitelji, a Ivica i ja ćemo sljedeće ljeto poći po njih i vratiti ih doma nakon odmora. Matea se posebno obradovala Dubrovniku i odlasku na more. Osim toga Dražen Kukrika im je rekao da će dio njihovih kućnih režija podmiriti dubrovački Caritas. Ja sam preuzeo na sebe zadaću naći nekoga tko će pomoći da ovo troje predobre djece napokon dobije kompjuter.
O kakvoj i koliko poštenoj obitelji se radi govori i to da nas je nakon svega naš domaćin Darko prilično sramežljivo pitao koliko nas je koštao put jer nam je on to htio nadoknaditi dijelom novca iz koverti. Nije htio da taj trošak bude samo naš. U svoj svojoj nevolji on je razmišljao o tome kako nama pomoći? Brzo smo mu objasnili da nam nije dužan ništa, da je troškove puta podmirila dubrovačka Hvidra, a da je nama za naš trud najveća nagrada osmijeh na njegovom licu i radost u njegovom skromnom domu. Ponudio nam je Darko na kraju smještaj u njegovom domu ali imali smo još toga za obaviti pa smo mu se zahvalili i nakon ugodne dvije ure druženja s ovom obitelji, koja nam se na prvu uvukla pod kožu, krenuli smo dalje prema Vukovaru gdje smo u ime dubrovačkih branitelja i jedne moje prijateljice zapalili svijeće na Ovčari i na Memorijalnom groblju. Nakon toga smo otišli do fra Vjenceslava Janjića odnijeti mu med koji je donacija dubrovačkog Caritasa. Njegove riječi o prijateljstvu Vukovara i Dubrovnika najviše kazuju koliko ljudi u Vukovaru vole Dubrovnik, a ljubav je, to je sasvim jasno, uzajamna. Poslije svega smo otišli do naše novopečene prijateljice Vera Tešanović gdje smo počašćeni čobancem, a ja sam dobio jednu punu korpu raznih domaćih namaza i delicija.
Povratak u Dubrovnik preko Bosne i Hercegovine, nama tako umornim i neispavanim, prošlu noć i nije trebao. Bilo nam je žao što nismo prihvatili Darkov poziv da prespavamo u njihovom domu. Putem nas je pratila magluština kakvu odavno nisam vidio. Na koncu smo na graničnom prijelazu Klek naletjeli na kolonu Albanaca koji idu na Kosovo na odmor. Poslije svega čekalo nas je i ovo? Izbjmestimao sam se kako nisam odavno, ali nakon pola sata čekanja odnekud se pojavio policajac koji nas je izdvojio iz kolone i propustio preko granice bez kontrole. Tako smo prošli i preko istočnog graničnog prijelaza. Hvala policiji ali jebem mater onome tko kaže da nam ne treba Pelješki most. Doma smo stigli oko 2 i po sata ujutro, umorni ali prezadovoljni. Ovaj doživljaj vrijedio je svake sekunde umora, neispavanosti, bolnih kostiju, utrnule guzice i raz*ebanih koljena.
Obzirom da neki od vas nisu htjeli da im se spominju imena, a neki čak nisu ni napisali ime, neću spominjati nikoga ponaosob. Zato svima vama koji ste sudjelovali, a vi znate tko ste, u ime obitelji Knežević prenosim jedno ogromno i srdačno hvala. Ljudi pomogli ste onima koji to zaista zaslužuju. Ove će godine imati jedan lijepi Božić, a vjerujem da će vaše dobro djelo i vaš Božić učiniti ljepšim. Meni hoće. Hvala vam od srca jer Dubrovnik je opet pokazao da ima dušu.
Dodatak: Sad sam se čuo s Vjekoslav Prižmić koji je Darkovu obitelj za vrijeme odmora u Dubrovniku pozvao na jednodnevno potpuno besplatno uživanje na plaži Veliki žali, a Darkovoj supruzi je za sljedeću sezonu, a vjerujem i one nadolazeće, uz smještaj i hranu dao sezonski posao u kuhinji restorana na plaži. Vjeko zvao sam Darkovu suprugu. Ne može vjerovat što joj se događa. Hvala ti u njeno ime.
Dodatak broj 2: Nazvala me moja prijateljica koja će za ovu obitelj, po dolasku na odmor, prirediti jednodnevni izlet i uživanje u vožnji gliserom te posjetu Elafitima, ručak i neizbježno kupanje u najljepšem svjetskom moru. Znam da će se i Katarina i obitelj Knežević veseliti ovome izletu. Još jedno hvala.
Dodatak broj 3: Daniel Dux: Ja doniram obitelji Knežević kad dođu ovdje jednodnevni izlet na Pelješac i Korčulu sa ručkom i kušanjem vina u nekom od podruma ili Mostar sa ručkom na vrelu Bune. Još jedno hvala.
Dodatak broj 4: Riješen je i kompjuter sa lcd monitorom, tipkovnicom i mišem. Hvala prijatelju koji želi ostati anoniman. Kompjuter će za dan, dva prema Novim Jankovcima.