Mladi Orsanov jedriličar Alec Cvinar svakako će pamtiti godinu koja je na isteku. Naravno, ponajprije po tituli juniorskog (U21) državnog prvaka u jedrenju u olimpijskoj klasi Laser Standard, koju je osvojio na otvorenom prvenstvu Hrvatske za olimpijske klase krajem listopada u Splitu.
JK Orsan nakon dugo godina ponovno ima državnog prvaka, a mladi Alec je za DuList podijelio svoje razmišljanje o jedrenju, jedriličarskom načinu života te budućim planovima.
Kako je to biti prvak Hrvatske? Kakvi su dojmovi s natjecanja?
Od samog početka, čim smo došli tamo, osjećao sam se samouvjereno i moram reći kako sam očekivao da će rezultat biti dobar, da ću pobijediti. To moje samopouzdanje je bio dobar znak i prvi dan sam bio odličan, razvalio sam. Taj je dan bilo 40 čvorova bure. Na kraju, nakon četiri dana konačno smo uspjeli doći do pobjede u državnom natjecanju u ovoj klasi.
Kako se odvijalo natjecanje iz dana u dan, iz plova u plov?
Bilo nas je sve skupa dvadeset, ali šest konkurenata za titulu. Prvi dan sam još uvijek bio skoncentriran na sveukupni rezultat što se tiče natjecanja jer je velika privilegija jedriti s četiri olimpijca i s ostalima koji se s njima natječu za Olimpijadu. Bio je gušt jedriti protiv njih i vidjeti koliko dobro ili loše se s njima nosim. Iako su za mene prvi dan bili malo teški uvjeti, držao sam se na polovici flote, oko četrnaestog mjesta, što me u juniorskoj konkurenciji držalo kao prvoga cijelo vrijeme i to po 4, 5, 6 bodova ispred drugoga po redu. Drugi dan su bili jednako teški uvjeti. Opet sam se držao na istoj razini oko četrnaestog mjesta, samo sam taj dan imao problem s preuranjenim startom za što se dava diskvalifikacija. Oko dvije sekunde sam prije startao. Tu sam dobio bodove zadnjega plus jedan što me malo spustilo na sveukupnoj ljestvici, a glavni konkurent je došao na dva boda iza mene. To je bio dodatni stres i pritisak, no bila su ostala dva dana do kraja tako da je bilo dosta vremena i trebalo je ostati smiren. Treći smo dan izašli na more i odradili dva plova. Jedan plov sam bio ispred glavnog rivala, drugi plov iza njega, ali on je opet ostao dva boda iza mene. Budući da se tada izbacuju najgori plovovi, on je tada izbacio najgori i došao je na jedan bod iza mene, a ja sam bio prisiljen odbaciti diskvalifikaciju zbog preuranjenog starta tako da se on još više približio.
Kakav je bio zadnji dan natjecanja?
Zadnji dan je bio stresan, bilo je pitanje ‘tko koga?’ Mi smo čekali da vidimo hoće li se proglasiti kraj, da ne jedrimo taj dan, a glavni rival je čekao da odjedrimo taj jedna plov kako bi me mogao pobijediti. Ostali smo smireni, cijelo vrijeme smo razmišljali kako ne smijemo preuranjeno početi slaviti jer nećemo jedriti i kako ću ja automatizmom ostati prvi. Psihički smo se pripremili na najgoru moguću situaciju – kako će se jedriti po najgorim uvjetima i kako po tim uvjetima moram dobro odjedriti. Nadali smo se da ćemo se u najgorim uvjetima najbolje snaći. To se i dogodilo, a na kraju sam se uspio snaći. Imao sam odličan start, odmah sam ‘poklopio’ cijelu grupu u kojoj je bio i moj glavni rival. Na prvu sam bovu došao 4-5 mjesta ispred njega. To je sigurno njemu bio dodatni pritisak u glavi i kada je sve prekinuto zbog premalog vjetra to je bio pravi šok, ushićenje – pobjeda!
Kako i kada si započeo s jedrenjem, što te ‘poguralo’ u ovaj sport?
Orsan svake godine organizira školu jedrenja i svugdje se lijepe plakati o tome. Nekako sam bio zainteresiran za to, želio sam to probati. Imao sam devet godina, a u to vrijeme sam htio probati svakakve sportove. Obično djeca na jedrenje dođu kada su u prvom razredu osnovne škole, a ja sam došao negdje u drugom ili trećem razredu i jednostavno sam se zaljubio u taj sport. Budući da sam bio malo nezreo i zaigran u početku sam više razmišljao kako se zabaviti. Nisam baš razmišljao o rezultatima, nego o provodu. No, kad sam u srednjoj školi iz klase Optimista prešao u Laser malo sam se uozbiljio i mislio sam ‘ajde sad kad već jedrim, daj da napravim neki rezultat’. Onda sam počeo ulagati više truda, pogotovo zato jer sam trebao nadoknaditi svo ono vrijeme u kojem sam se zafrkavao. Nakon godinu dana već sam bio konkurentan, tj. spojio sam se s konkurencijom. Nakon prve godine u ‘Četiri-sedmici’ (najmanji Laser za prijelaznike iz Optimista) počeli su se redati rezultati i cijela priča se posložila. Sada jedrim olimpijskog Laser Standarda.
Koliko dana i sati u tjednu treniraš?
Zimi treniramo četiri puta tjedno. Zimi je i škola, pa je manje treninga. Ljeti su treninzi češći, gotovo svaki dan. Vikendom počnemo u devet sati. U devet i pol smo na moru gdje budemo do jedan, a ponekad i do dva sata. Tijekom radnog tjedna ovisi o školskim i fakultetskim obavezama. Sad sam na Pomorskom fakultetu i kad god imam slobodnog vremena nastojim izaći na more. Od podne ili dva sata pa sve do mraka. Kondicijski treninzi su uvijek navečer, iza mora, tako da se na njih uvijek može poći i lako se dogovorimo s trenerom.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Fakultet i jedrenje. Bilo bi najbolje to iskoordinirati do kraja kao i dosad, da sve bude super. Vidjet ćemo. Svakako ću morati držati fakultet na jednoj zadovoljavajućoj, a jedrenje na maksimalnoj razini.
Viktor Matić
Foto: Srđan Kurajica