Nedavno smo čitali o konavoskim kletvama, minijaturnim oblicima usmene književnosti koji pripadaju pragmasemantičkom žanru, što znači da je sam sadržaj primaran te da postoji specifična namjera da se ono izgovoreno i ostvari. Prisjetimo li se konavoskih kletvi, ali i kletvi općenito, opet se vraćamo na snagu riječi – riječi koje mogu stvarati, ali i uništavati. Danas ćemo vam predstaviti ono ljepše, dobru stranu medalje koja je prisutna u čovjeku, pa tako i u jeziku – blagoslove.
Piše: Samonikle priče iz muzeja
Ono što je posebno lijepo u konavoskim blagoslovima jest to što većina ljudi nije ni svjesna koliko nas blagoslovi okružuju. Upravo činjenica da mnogo nas svakodnevno izgovara blagoslove, a nismo toga svjesni, poprilično je otežala njihovo prikupljanje. Dok će svi jasno znati odgovoriti na pitanje koje kletve znaju, pitanjem koji su to konavoski blagoslovi, zbunit ćemo sugovornika i dobiti skromne odgovore.
No zagrebemo li samo malo dublje u svakidašnji govor i susret naših sumještana, dobit ćemo bogate odgovore. Ono što treba prvo razjasniti jest to da je izravni učinak koji se želi ostvariti kletvama nanošenje zla, a izgovaranjem blagoslova učinak je nanošenje dobra. To je formula dobrote kojom želimo drugome zdravlje, sreću, ljubav i bilo koje drugo dobro… A prvo što nam viče iz konavoske usmene književnosti željama dobrote je upravo kruna konavoske usmene književnosti – konavoska zdravica.
Sama definicija zdravice to nam potvrđuje, a to je da je nazdravica govor uz piće koje se ispija za zdravlje, uspjeh, komu u čast, najčešće na početku svečanoga ručka. Kao i u kletvi, i u blagoslovu je naglašeno vjerovanje u nadnaravno, u ovom slučaju u Božje postojanje. Upravo tako u konavoskoj zdravici svaki put zdravičar zaziva Boga u njegovom blagoslovu koji se provukao zdravicom, na primjer, zazivajući sreću: Sunce nam na istok, a Gospodin Bog na sreću i pomoć!… – na što svi mi okupljeni odgovaramo Amen dabogda! – potvrđujući, zapečaćujući taj blagoslov. Isto tako zdravičari, a i svi mi, okupljeni, s njima blagoslivljamo: …U čiji smo mi došli dom pomogo mu Gospodin Bog vas njegov skladni i pošteni rod, dom i domaćina i sve njegove kumove i prijatelje koji su mu ovđe i drugovđe… Potom Daj Gospodare Bože ovomu poštenome domaćinu svega do voje, a bez ikakve nevoje… Isto tako: Da bi nam pomogo Bog i današnji dan koji nam je na zdravlje došo… I: A ova mlada moma koja je pošla iz onoga poštenog doma, a došla u ovaj pošteni dom, pomogo je jaki Svemogući Gospodin Bog,…
Zapravo, mogli bismo prepisati gotovo cijelu zdravicu kad bismo nabrajali sve blagoslove u njoj, ali ne želimo izostaviti blagoslove u gotovo svakodnevnom konavoskom govoru, na primjer one koje izgovaramo čestitajući rođendane i blagdane riječima poput: Nazdravje ti Badnji dan, Nazdravje ti Božić, Nazdravje ti Nikoj dan, Lučin dan, Mratinj dan, i tako dalje.
Stariji Konavljani dali su si možda malo više truda, a i vremena, pa su čestitali i blagoslivljali riječima kao što su: Nazdravje Vam svijem Isusovo porođenje i svi dani unaprijed, zatim Bog Vas čuvo đe ne znali sami, Bog Vam davo kad ne uzimali, pa da i Vi date komu fali, jer bez tega velik posta mali. Isto tako: Ko Vas srete da Vam se raduje, da Vam bližnji svu ljubav daruje, jer kad čovjek svojom dušom dava, to Svevišnji odma prepoznava.
Posebno su lijepi stariji pozdravi koji se i danas ponekad mogu čuti, a možda se upravo u njima krije sva ona kreativna dobrota Konavala… Jesu li vas ikad odzdravili s blagoslovom U zdravju se viđeli? Ili Svuj ti sreća pjevala? Pa čak i kad se s nekim ne slažemo, a on(a) nam kaže: Do ti Bog sreću na drugijem vratima!, ne bismo se smjeli naljutiti, jer upravo smo primili blagoslov.
Logično, najčešći je blagoslov onaj sa zazivom Boga, pa tako imamo: Bog ti do u đeci!, Bog te blagosovio!, Dobra noć, Bog ti bio na pomoć!, Bog ti u zdravju do!, Bog te pomogo., Od Boga vam lijepo zdravje!, Bog ti do okle se ne nado/nadala!, Svuđ/svuj ti Bog do! ili Svuđ ti Bog dobro do.
Osim ovakvih blagoslova, postoje i oni gdje se izravno zaziva sreća, zdravlje i blagoslov sljedećim riječima: Sreća ti na cvijeću pjevala!, Vazda sretna i vesela bila!, Alalo vam bilo i blagoslovjeno!, Sreća ti pjevala!, Sve ti pjevalo!, Udala se đe se ne kajala, Sve ti ćetno i berićetno!, Sve ti ćetalo!,…
Ali, blagoslove susrećemo i u lijepim željama za, recimo, novi auto: U zdravju ga dero ili u kupnji nove odjeće, odijela: U zdravju ga nosio! pa čak i u onim šaljivim željama: Bog ti do i na studenu kamenu ili u poznatoj konavoskoj „himni“: Oslobodio te Bog cavtajske tkaje, malicije konavoske, ribara moluntskog, čilipske filozofije,…
Da Bog pomože! I tako smo, nabrajajući samo djelić konavoskih blagoslova, pošli udugo i uširoko, pa možemo samo poželjeti: Bog nas čuo!, a vi ćete možda pomisliti: Denu više, Bog ti do! i nećemo se naljutiti, već vam samo od srca zaželjeti: Sreća vam na vrata ušla, a puta vanka nikad ne našla!
Naslovna foto preuzeta s bloga ‘Muzeja galerija i Konavala’