Svojom pozitivom, osmijehom i simpatičnošću, Dubrovkinja Jelica Boto ‘razbila’ je tešku južinu, kišu i sivilo kad smo tog petka sjeli na kafu. Profesorica klavira i ujedno pročelnica klavirskog odjela u Umjetničkoj školi, ‘preko noći’ je postala prepoznatljivo lice sudjelovanjem u MasterChefu. Recept njene audicijske popare svi žele, a ‘masakr’ kokoši ‘dubrovačkom pilom’ dugo će se pamtiti. Kroz razgovor nam je opisala svoju kulinarsku, kao i MasterChef priču, iskustvo koje nikad neće zaboraviti.
Hrana i glazba
S obzirom na to da dolazi iz dubrovačko-talijanske obitelji, sve se uvijek vrtjelo oko trpeze. Kad je bila mala, sjeća se da je u obitelji bilo neizbježno raditi pastu, kao i kobasice. Njena mama i nono su stalno kuhali, a ona je uvijek bila u njihovoj blizini, sve je pomno gledala i upijala mirise. Kad je krenula u školu, i dalje ju je privlačilo kuhanje, no u njen je život ušla – glazba. Ističe kako je tu opet prevagnula talijanska strana.
-Pjevalo se od malih nogu. Kad sam bila dijete, na poklon sam dobila igračku, mali drveni klavir. Lupala sam stalno po njemu (smijeh). Također, u obitelji sam slušala klasičnu glazbu i s vremenom sam je zavoljela. Govorila sam da bih voljela svirati ono što se drži između noga, misleći na violončelo (smijeh). Pa da bih voljela svirati obou! Ali, mislim da je sudbina bila da sviram klavir. Ne bih sad mijenjala svoj instrument ni za što. I pedagogija je moj poziv i posao, uživam u radu s djecom – rekla je.
Trebalo mi je nešto da me vrati u život
Kasnije se, tijekom fakulteta u Zagrebu, u njoj ponovno počeo buditi interes za kuhanje. Nije išla u menzu, kako kaže, već je stalno sama kuhala i eksperimentirala s izradom jela. Poseban osmijeh na licu je imala kad je spomenula kako bi joj mama autobusom slala pakete hrane. Poslije fakulteta ostaje u našem glavnom, hrvatskom gradu. Kuhanje ostaje njenom svakodnevicom, a subotnji odlazak na placu postaje ritual. Stoga ni ne čudi kako se prijavila na MasterChef.
-Prijavila sam se iz ljubavi prema kuhanju, ali i zbog svojih životnih situacija u tom momentu. Izgubila sam tatu. Nakon 16 godina sam se vratila u Dubrovnik iz Zagreba. Napustila sam posao na kojem mi je bilo lijepo. Mislim, i ovdje u školi mi je divno! Ali sve se to dogodilo u kratkom razdoblju – i tatina bolest, preseljenje i njegova smrt. Zbog toga mi je trebalo nešto da me vrati u život. Kako sam gledala prošlu sezonu, rekla sam – idem probati. Poslala sam prijavu i nisam uopće očekivala da će mi se povratno javiti. Kako je išla cijela priča dalje, rađala se u meni nada da bi me mogli primiti… – priča nam Boto.
Kad je dobila poziv na audiciju, odmah je znala kako će pred žirijem raditi poparu, svoje najdraže jelo.
-Tim svojim jelom, poparom, htjela sam predstaviti sebe, ali na neki način i Dubrovnik. To mi je bilo izuzetno važno. Na audiciji nisam uopće očekivala da će troje članova žirija onako reagirati. Znam da vole tradicionalnu kuhinju, ali onakve komentare nisam očekivala. Jer, popara je tradicionalno jelo koje nema puno sastojaka i nije, kako bi rekao Ivica, ‘điđi-miđi’ po pjatu. Ipak, dodala sam nešto svoje kako bi sve bilo na nekoj višoj razini – kazala je.
U ovom natjecateljsko-kulinarskom showu najdraže joj je bilo kuhanje – zbog čega se i prijavila.
-Super mi je bilo probuditi se ujutro i osjetiti kako me ‘puca’ taj neki adrenalin. Svaki put sam s nestrpljenjem ulazila u kuhinju i jedva sam čekala saznati što ćemo kuhati taj dan. Inače, samu sebe sam iznenađivala idejama koje bi mi padale na pamet po pitanju pripreme jela. Sada na drukčiji način gledam namirnice. Svaki put gledam kako ću ih drukčije napraviti – rekla je. Usrećivali su je i neki rituali s bliskim i dragim osobama u MasterChefu.
-Po cijele dane bi se pričalo o kuhanju, a uvečer bismo sjeli na balkon i pričali o životnim temama. Na taj način bismo upoznavali jedni druge. Ivana i Andrea su mi postale sestre koje nikad nisam imala!
‘Raspala sam se…’
Kad je žiri izgovorio njeno ime kao osobe koja izlazi iz daljnjeg natjecanja, Boto je istaknula kako je u njoj bio ‘vrtlog emocija’. Prema odluci žirija, najlošije je replicirala ‘Wellington’ u stres testu.
-Bila sam tužna i razočarana, ali i sretna što ću vidjeti svoju obitelj. Nisam to očekivala. Mislim da sam nezasluženo ispala. Iako, čestitam Tihu, Ivani i Luki. Međutim, to je moje mišljenje. Glavna namirnica je bilo meso koje sam ja dobro odradila. Ali, žiri je tu donio svoj konačni sud – istaknula je. Svakom članu žirija je nakon ‘ispadanja’ uputila posebne riječi zahvale isprepletene emocijama.
-Nisam imala spremljene govore. No, kad mi je Melkior rekao da napuštam show, u tom momentu, od svih silnih emocija, osjećala sam potrebu reći nešto svakome pojedinačno. Imala sam potrebu reći moje razmišljanje i osjećaje prema njima. Sve što sam rekla, zaista stoji. S nama su proživljavali uspjehe i neuspjehe. Kad sam se obratila svom mentoru Stjepanu, presjeklo me. Raspala sam se. Jer ipak je riječ o mom učitelju kojeg nisam htjela razočarati – rekla je. Više puta joj je, kako kaže, mentor Stjepan rekao da su joj njegova ‘vrata uvijek otvorena’ ako želi dalje napredovati. Ipak, kako ističe, trenutno se ne vidi u profesionalnoj kuhinji jer je riječ o teškom poslu.
-Mislim da ni mi u MasterChefu ne znamo što je profesionalna kuhinja. Ne vidim se trenutno u tome, ali da ću iskoristiti svaku priliku za edukaciju – hoću! Ako moj mentor još uvijek stoji kod toga, a vjerujem da stoji, da dođem učiti – vrlo rado. Ako me netko iz restorana u Gradu pozove – vrlo rado! Kažem opet, ne mislim djelovati u profesionalnoj kuhinji. Želim se educirati. I ako bih djelovala u profesionalnoj kuhinji, ne bih bila chef. Ja ću prat suđe, gulit patate, radit pripremu! – kaže nam. Također će istaknuti kako bi dalje prvenstveno htjela učiti od – Melkiora.
– Melkior je osoba, chef od kojeg sam najviše naučila. On je, kako bismo mi rekli – gospar čovjek, iako je zaista nekad bio teži autoritet. Sva trojica znaju znanje, ali Melkior je broj jedan što se tiče znanja!
‘Puno brže donosim neke odluke’
MasterChef će opisati kao životnu avanturu i jednu ogromnu životnu školu.
-Izašla sam puno jača iz svega toga. Puno brže donosim neke odluke. Puno ću brže nekome reći ne, makar to možda zvučalo sebično – rekla je Boto. Jedino što joj je u ovom showu nedostajalo, bila je – edukacija.
-Mi smo došli kao amateri. Bilo je potrebno više edukacije i učenja. Od ljudi sam dobila povratne informacije da gledaju MasterChef kako bi nešto naučili. Zaustavljaju me na putu i govore: ‘Želimo vidjeti više kuhanja’. Svakako bih htjela reći da smo dobili određeno znanje, ali bih voljela da je toga bilo više… – naglasila je. Tko se hoće prijaviti na MasterChef, ističe dalje, mora biti spreman na veliku žrtvu.
-Potrebno je odvojiti dosta vremena. Ako netko ima zaista veliku ljubav prema kuhanju i želi se baviti time, mislim da mu je MasterChef dobra odskočna daska. No, potrebno je pripremiti se i na svakakve međuljudske odnose – kazala je. Ipak, iskreno govori kako se ne bi ponovno prijavila u MasterChef. Jer, iako je za nju to bilo nezaboravno iskustvo, bilo je i izrazito intenzivno.
-No, rekla sam svima – ne odustajem od kuhanja! Idem učiti dalje. U budućnosti bih htjela sudjelovati u događanjima humanitarnog karaktera. Gdje god me pozovu, rado ću se odazvati. Uživam u kuhanju, nije mi bitan posao. Ja svoj posao imam. Ako mogu pomoći nekom sa svojom drugom ljubavlju, što je kuhanje, zašto ne – istaknula je.
Također, ako je netko pozove na kućicu na Stradunu, isto će se rado odazvati!
-Imam već jedno adventsko jelo u glavi – naglasila je. U planu ima dosta toga, a kao jednu od zanimljivosti istaknula je izradu kuharice u kojoj bi htjela spojiti glazbu i hranu.
-Još razrađujem ideje. Htjela bih možda istaknuti priče o određenim kompozitorima i njihovim najdražim jelima te na moderan način napisati recept. Opet da bude pristupačno da ga ljudi mogu doma napraviti. Pritom bih čak uključila svoje učenike u istraživanje – kazala je.
Priznala nam je kako ima i ideju s poparom, ali rekla je kroz smijeh: ‘Neka to ostane iznenađenje’. Svakako joj želimo sreću u svim daljnjim projektima, kako kulinarskim, tako i glazbenim.
NAJVAŽNIJE OSOBE U ŽIVOTU
‘Tata, ajde ti odluči je li dobro’
Mama, tata i nono su tri najvažnije osobe u njenom životu.
-U zadnjoj emisiji, kad sam ispala, rekla sam da imam zemaljskog anđela čuvara, moju mamu koja mi je najveća podrška u svemu te dva nebeska anđela čuvara koji su mi zapravo bili inspiracija i vodilja za ovu životnu avanturu zvanu MasterChef. Kad bih malo klonula, sjetila bih se njih i – trgnula se. Dok sam čekala kušanje, znala sam reći: ‘Tata, ajde ti odluči je li dobro ili nije dobro. U tvoje ruke’.
MOJE SRDELE
Ne slažem se da mi je ‘wellington’ najbolje jelo
Definitivno mi je bilo najdraže spravljati audicijsko jelo – poparu, ali i moje srdele. Smatram kako sam u MasterChefu najponosnija na te srdele. Najviše sam uživala radeći to jelo. Čak moram reći kako je jelo u kojem sam uživala upravo ‘wellington’ koje sam radila u stres testu. Inače, iako mislim kako članovi žirija znaju najbolje, ne znam bih li se složila s izjavom kako je riječ o mom najboljem jelu. Meni su osobno srdele bile najveće iznenađenje jer sam ih naučila raditi na drukčiji način. Pala mi je na pamet ideja da ih spojim s balančanama. S obzirom na to da cijenim ‘zero waste’ u kuhinji, odlučila sam iskoristiti svaku namirnicu.
Foto: Zvonimir Pandža / NovaTV